Skela je po definiciji ime za tip splavi odnosno pontona koji služi za transport ljudi, životinja, vozila i robe s jedne riječne obale na drugu.
Riječne su skele do druge polovice 20. stoljeća odnosno do pojave pouzdanih mostova na mnogim mjestima bile jedini način da se s velikim teretom pređe s jedne strane rijeke na drugu, a što su ljudi koji su obrađivali zemlji činili gotovo svakodnevno.
Tako je bilo i u Podravini gdje su stanovnici naselja uz Dravu svoju zemlju nerijetko imali “s druge strane rijeke” pa su zajedno sa konjima, stokom, a kasnije i poljoprivrednom mehanizacijom skelama odlazili na takozvane mekote i vrbake, u košnju i slično.
Skela je s vremenom bilo sve manje, no neke su preživjele i do danas te spadaju u svojevrsnu kulturnu baštinu, a služe i kao turistička atrakcija – ili su barem služile dok im na put nije stala hrvatska administracija.
Skele kaj navek stoje
Jedna takva skela nalazi se u naselju Brodić u sastvu općine Ferdinandovac na samoj granici s Mađarskom.
Prostor je to duge i raznolike povijesti jer se nekada bio dio ugarske veleposjedničke obitelji Rába, a danas je dio hrvatskog teritorija zajedno s tristotinjak hektara hrvatske zemlje s druge strane Drave.
U Brodiću je danas ostalo tridesetak naseljenih kuća, a mjesto oživljava tek povremeno u vrijeme hodočašća rutom Camino Podravina.
Skela u Brodiću na mjestu je jednog od četiriju nekadašnjih uređenih prijelaza preko Drave uz novigradski, molvarski i virovski, a opjevana je i u pjesmi Paganini benda i Darka Marića “Skela kaj navek stoji”.
“Navek stoji” jer u moderno vrijeme vozi tek po dogovoru i to najčešće za turističke grupe.
– Skela je 2021. godine temeljito obnovljena u radionici u Sisku, a originalno je napravljena 1982. Imali smo razne planove za tu skelu, no Mađarska je na djelu hrvatskog teritorija s druge strane Drave podigla bodljikavu žicu što je poprilično nezgodno – rekao nam je načelnik Općine Ferdinandovac Vjekoslav Maletić i dodao kako su ljudi nekada skelu koristili često kako bi došli do svoje obradive zemlje.
– Danas su ljudi koji su tamo nekad obrađivali zemlju već stari, velikim djelom tog zemljišta sad upravlja šumarija – kaže i dodaje kako mu je drago što su uspjeli pronaći čovjeka koji po potrebi ima dozvolu upravljati skelom.
Takve sreće, nažalost, nije slična skela nekoliko kilometara uzvodno u Novom Virju koja već godinama čeka svog certificiranog skelara.
Naime, prema propisima Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, skelama mora rukovati stručno osoblje odnosno “skelari”, a što je zanimanje koje u Hrvatskoj više jednostavno ne postoji pa skelama mogu upravljati i mornari, ali samo onu koji su prethodno stekli godinu dana iskustva na nekom brodu.
Ribička skela
I skela u Novom Virju nedavno je temeljito obnovljena, svake četiri godine Lučka kapetanija Osijek na skeli obavlja tehnički pregled, a svakih godinu dana i onaj preventivni. Riješenje za skelara, međutim, nema ni Lučka kapetanija ni Ministarstvo jer postoje samo ispiti za to zanimanje, ali ne i edukacija.
Na putu do skele Novo Virje put su nam prvo prepriječile guske koje u prometu uvijek imaju prednost, a onda i mnogobrojne grabe na makadamu koje su ovih dana uslijed obilnih kiša ispunjene vodom. Nekako smo se ipak probili, a na skeli smo umjesto skelara sreli dva ribiča iz Suhe Katalene.
Ribiči su nam rekli kako u ribolov na skelu dolaze za ružnog vremena jer ih od kiše štiti nadstrešnica, no riba baš i ne grize.
– Tu i tamo koji mali klen, inače ništa. Ali došli smo jer je prekrasno tu na Dravi – kažu i dodaju kako ih je u nekoliko navrata obišao i ribočuvar koji nema ništa protiv što pecaju sa skele.
– Dozvole imamo, skela stoji pa lovimo – rekli su nam i baš kako smo se opraštali, nešto je konačno i zagrizlo, ali se i otkačilo.
Nema veze, takav je ribolov, složili smo se, pozdravili s “bistro” i otišli dalje sastati se s načelnikom Općine Novo Virje Mirkom Remetovićom.
Problem su propisi
Načelnik nam je uz domaću zlevanku rekao kako već neko vrijeme Općina ne može pronaći nekoga tko bi redovno mogao voziti skelu jer oni koji imaju položen ispit za upravljanje brodicom zbog administracije to ne mogu.
– Skelom se išlo na drugu stranu gdje je nekada bilo naselje Bukevje koje je poznato po tome što se zna kada je nastalo, ali i kada je nestalo. Osim toga, tamo je i Značajni krajobraz Čambina… Do svega toga zapravo se sigurno može samo skelom. Naši su ljudi tamo obrađivali zemlju prije nego je ona prodana šumariji, a na to područje zalaze i lovci… Bilo bi dobro da je skela u pogonu. Ovako nam je neisplativa jer nakon što smo je obnovili, redovno ide na tehničke i preventivne preglede, a od nje nismo zaradili niti euro – kaže Remetović te ističe kako bi mu bilo drago da se za skelu pronađe rješenje te dodaje kako je skelon prvotno upravljao certificirani skelar, a zatim i komunalni radnik što unazad nekoliko godina zakonski više nije moguće.
Nažalost, obnovljene “skele koje navek stoje” još su jedan tipičan primjer problema hrvatskih propisa i administracije zbog kojih se “z onkraj Drave” danas ide rijeđe nego prije.
