Međunarodni dan žena i djevojaka u znanosti obilježava se 11. veljače kako bi se prepoznala uloga koju žene i djevojke imaju u znanosti i tehnologiji te s ciljem promicanja jednakog pristupa znanosti i sudjelovanja žena i djevojaka u znanosti.
Tom prilikom, uoči njenog današnjeg gostovanja u koprivničkoj Knjižnici i čitaonici Fran Galović, porazgovarali smo s doktoricom znanosti, Koprivničankom Monikom Balijom koja je nakon završetka osnovne i srednje škole u rodnome kraju upisala integrirani prijediplomski i diplomski studij povijesti i geografije koji je završila diplomiravši na Geografskom odsjeku Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Nakon diplomiranja na istom je odsjeku Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu upisala poslijediplomski sveučilišni doktorski studij geografije: prostor, regija, okoliš, pejzaž, gdje je pohađala modul studiji stanovništva.
– Vlastiti znanstveni interes u okviru poslijediplomskog studija usmjerila sam demo(geo)grafiji, odnosno migracijama stanovništva. Doktorski studij završila sam krajem 2020. godine, a od 2021. godine zaposlena sam na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu gdje izvodim nastavu na više kolegija usmjerenih k demografskim, migracijskim, odnosno iseljeničkim temama – govori Balija.
Tijekom i nakon poslijediplomskog studija baveći se spomenutim temama objavila je i više znanstvenih i stručnih radova u domaćim i međunarodnim publikacijama, održala više izlaganja na znanstvenim konferencijama u Hrvatskoj i inozemstvu te kao voditeljica ili članica sudjelovala na više znanstvenih projekata.
Posao koji radi je spona znanstvenih istraživanja i podučavanja
Govori nam kako je oduvijek željela biti učiteljica, a upravo je prenošenje znanja na druge oduvijek bilo nešto u čemu je vidjela smisao.
– Tu i tamo sam imala kratkoročne faze kad sam htjela postati nešto drugo, no većinu vremena tvrdila sam da ću biti učiteljica. Kad sam pohađala osnovnu školu htjela sam biti učiteljica u osnovnoj školi, tijekom srednje škole, profesorica u srednjoj školi, a upisom fakulteta ambicije su dodatno porasle. Geografija mi je oduvijek bila najzanimljiviji predmet pa mi izbor pri upisu fakulteta zaista nije bio težak, a tijekom fakulteta s posebnim sam interesom pratila kolegije u okviru društvene geografije. Kroz studij moj se interes za pojedine teme dodatno produbljivao, a tijekom posljednjih godina studija javila se želja za bavljenjem znanošću. Posao koji danas radim je spona jednoga i drugoga, znanstvenih istraživanja i podučavanja. Važnu ulogu u mom usmjeravanju prema onome čime se danas bavim pritom su imali učitelji, odnosno profesori na svim razinama obrazovanja koji su prenosili znanje na nas učenike, odnosno studente i budili u nama interes za pojedine teme. Na njihovoj sam posvećenosti prema onome što rade i podršci iznimno zahvalna – napominje.
Sustav znanosti i visokoga obrazovanja izrazito je kompetitivan
S obzirom na to da je povod našeg razgovora upravo tema djevojke u znanosti, upitali smo ju kakva su njena razmišljanja.
– Prema statističkim podacima udio djevojaka, odnosno žena među znanstvenicima s doktoratom u Hrvatskoj gotovo je jednak udjelu muškaraca koji tek blago prevladavaju, za manje od jednoga postotnoga boda, no među zastupljenosti djevojaka i žena po područjima i poljima znanosti postoje, naravno, značajnije razlike. Zastupljenije su u pojedinim poljima društvenih, nego tehničkih znanosti. Govorimo li pak o ulozi žena u znanosti, ona je posljednjih desetljeća znatno napredovala, no djevojke i žene u znanosti danas se i dalje nerijetko, nažalost, nose s teretom ograničenja društvenih spolnih uloga. Sustav znanosti i visokoga obrazovanja izrazito je kompetitivan, dio sustava uvažava spomenuta ograničenja, no još uvijek nisu rijetki slučajevi gdje ste, primjerice, kao mlada djevojka, odnosno žena bez obzira na svoje znanje i vještine nepoželjan projektni suradnik jer ćete, moguće, tijekom projekta koji traje par godina izaći iz sustava zbog rodiljnog dopusta, a brojni projekti ne trpe takve izostanke. Sustav znanosti i visokoga obrazovanja pritom nije jedini u kojem se žene nose s tim teretom, a do većih promjena u tom pogledu zasigurno neće doći tako skoro, stoga kao nježniji spol u takvim i sličnim okolnostima moramo biti otpornije i snažnije od svojih kolega – smatra naša sugovornica.
No, ističe da ipak ovaj posao ima više prednosti, nego nedostataka “pa mladim djevojkama koje su tek u počecima profesionalnoga usmjeravanja primjeri poput ovoga nikako ne bi trebali biti prepreka da jednog dana rade ono što vole i ispunjava ih”. Nastavlja kako otkrivanje nečega novoga i prenošenje znanja o tome na mlađe naraštaje zaista donosi dodatnu vrijednost smislu života.
Podizanje svijesti o rodnom jazu dobrodošlo je u svakom sustavu
Kada je pak riječ o obilježavanju Međunarodnog dana žena i djevojaka u znanosti, on se obilježava tek nekih 10-ak godina, a naša sugovornica ističe da se time dodatno ukazuje na potrebu ukidanja svih oblika diskriminacije žena u sustavu znanosti i visokoga obrazovanja.
– Dodatno podizanje svijesti o rodnom jazu dobrodošlo je u svakom sustavu, poglavito u znanosti, a osobito je korisno svake godine barem taj jedan dan dodatno istaknuti sva postignuća žena u znanosti te na taj način pridonijeti dokidanju prepreka koje još uvijek pojedine djevojke i žene odgovaraju od bavljenja znanošću, bez obzira na njihovu sve veću zastupljenost u ovome sustavu. Govoreći o ulozi žena u znanosti nikako ne bih voljela umanjiti značaj muškaraca, upravo suprotno, i žene i muškarci u znanosti jednako su bitni pokretači ukupnoga razvoja i napretka modernoga društva. I općenito govoreći, i s obzirom na primjere u svom radnom okruženju, mnogo je muškaraca i žena u ovome sustavu koji ostvaruju vrhunske, međunarodno prepoznatljive rezultate, a svojim su primjerom uzor nama koji smo tek na početku ovoga puta – zaključila je Balija.
‘Svaki radni dan je potpuno drugačiji, to je velika prednost jer posao ne može postati monoton, no upravljanje vremenom vrlo je izazovno’
Svaki radni dan doktorice znanosti Monike Balije, baš kao i kod svih koji rade u ovom sustavu, potpuno je drugačiji.
– Osim nastave, čije nam je održavanje određeno fiksnim terminima, preostalo vrijeme posvećujemo pripremi nastave, konzultacijama sa studentima, proučavanju znanstvene literature, istraživanjima, analizi podataka, pisanju znanstvenih ili stručnih radova, vrlo često i administrativnim stvarima. Gotovo ni jedan dan nam nije isti, niti imamo fiksno radno vrijeme. Nekad se tako dogodi da dnevno radimo po osam sati, primjerice od osam do 16, ali nerijetko, ovisno o pojedinim rokovima koje imamo, radimo i mnogo više. Trudim se za svaki dan unaprijed pripremiti okvirni plan rada, no vrlo često nas tijekom dana dopadnu razne obveze i zadaci koje nismo planirali, a zahtijevaju hitno izvršavanje ili opsežniju korespondenciju s kolegama pa nam se radno vrijeme poprilično oduži. To što ni jedan dan u ovome poslu nije isti zapravo je velika prednost jer posao ne može postati monoton, no upravljanje vremenom u ovom poslu vrlo je izazovno, osobito ako se trudite uskladiti poslovni i privatni život te u potpunosti biti prisutni na oba polja – objašnjava naša sugovornica.
