Općina Peteranec ovih je dana objavila odluku o financiranju javnih potreba u kulturi, a među primateljima novca za provođenje programa od javnog interesa je i Udruga žena Hrvatsko srce.
Za Mudlinijadu je izdvojeno 3.000 eura, za projekt Svi zaJedno Hrvatsko naj primit će 1.500, a likovnu koloniju Ususret Galoviću 700 eura.
Kako je Mudlinijada svakako najpoznatije i najatraktivnije događanje, a izrada bi uskoro trebala dobiti i zaštitu kao nematerijalna kulturna baština, uputili smo se u Peteranec kako bismo doznali sve tajne o pripremi ove delicije.
U prostorijama Udruge dočekala nas je predsjednica Maja Petak u društvu Štefice Lukunić i Valentine Sataić, a ono što nas je posebno obradovalo je što su na “intervju” došle i gimnazijalka Melani i osnovnoškolka Mia, kao mlade nade koje žele nastaviti tradiciju izrade mudlina. Sva sreća, jer broj žena u udruzi se s tridesetak sveo na dvadesetak, od kojih njih nekoliko “vuče” udrugu uz pomoć članova vlastitih obitelji.
– Pripreme za 21. Mudlinijadu, koja je krajem svibnja ili početkom lipnja, počinju već početkom godine dogovorom oko toga što ćemo imati u kulturno-umjetničkom programu. Temelj su mudlini, kao tradicija i kulturna baština te prenošenje tih vrijednosti na mlađe naraštaje. U događaj uključujemo vrtiće, škole, pjesnike, umjetnike i glumačke skupine – doznali smo u uvodu razgovora s predsjednicom Petak i njenim suradnicama.
Gastro-fest za spas interesa
Mudlinijade se, nažalost, danas razlikuju od onih prije dvadesetak godina po sve manjem odazivu.
– Broj sudionika i posjetitelja iz godine u godinu se smanjuje i zato ćemo u program unijeti izmjene u gastronomskom dijelu. Imamo osjećaj da su ljudi već zasićeni dosad viđenim, što nas mora potaknuti na nove ideje. Zbog toga planiramo uvođenje gastro-festa u kojem bi baza i dalje bili mudlini uz novi prateći sadržaj. Svake godine u program ubacujemo nešto, poput zabavnih igara u kojima su ljudi sami mogli mijesiti mudline i slično. Nekad se manifestacija održavala tijekom cijeloga dana, od jutra do kasno u noć, sa starim zanatima, likovnom kolonijom i kušanjem vina. Danas zbog manjka vremena i užurbanosti svih, sve se nekako počelo smanjivati. Organizacija svega zahtijeva puno ljudi i vremena, od postavljanja stolova i stolica do pripreme suđa i svega ostaloga, za sve to netko treba utrošiti svoje slobodno vrijeme. Priprema manifestacije traje oko pet dana prije događaja – doznali smo.
Veliku pomoć Udruga žena ima i u vatrogascima i nogometašima koji uskoče i pomognu u nošenju i prijevozu stolova, stolica i svega potrebnoga da bi neki događaj bio realiziran. Naravno, iza svega uvijek s podrškom stoji i Općina na čelu s načelnikom Ivanom Derdićem.
Mudlini od sedam kilograma brašna
– Dok sve posložimo za Mudlinijadu, onda počinje izrada mudlina, za koje utrošimo do sedam kilograma brašna. Zna ih biti u širini stola, pa dužini nekoliko metara. Dogovorimo se kod koje članice ćemo ih izrađivati i tamo se nađemo. No, treba reći da mudlini na Mudlinijadi nisu nekakvo glavno jelo ili u količini jednog obroka, već su za samo degustaciju. Da ih pripremamo kao kompletan obrok za sve goste i posjetitelje, ne znam kad bi ih toliko uspjeli napraviti – kroz smijeh nam veli predsjednica Petak.
Svi koji žele kušati izvorne mudline to mogu učiniti i mimo Mudlinijade, na nekom od brojnih predstavljanja Udruge žena Hrvatsko srce. Redovito odlaze na poznate sajmove gdje promoviraju tradicijsko jelo.
– Idemo na Picokijadu, Podravske motive, festival tjestenine Conpasta, lani smo se odazvali na gastro-fest u Đelekovcu, a idemo i u inozemstvo, pa smo tako lani bile u Slovačkoj. Tu su i predstavljanja na našim nacionalnim televizijama i turističkim promotivnim filmovima naše županije, a snimile smo i vlastiti film o mudlinima od nekoliko minuta – kazale su članice.
U mudline se ništa ne smije dodavati, poput sve popularnije koprive. Članice udruge na to pitanje su vrlo osjetljive.
– To onda više nisu peteranski mudlini! Gledajte, mudlini su hrana za sebe i kao takvi su se nekad konzumirali u domaćinstvima i na polju. Naravno, mogu biti prilog uz drugo jelo i nazivati se mudlinima samo ako su pripremljeni na ispravan način – kazale su.
Što se tiče priloga, najbolje idu uz paprikaš ili pečenje s umakom. Mogu se i staviti u gulaš. Mudlini su izvorno bili hrana za doručak, pa dobro “pašu” s bučinim uljem, vrhnjem, pekmezom, prepečenim lukom…
Trljanje o bedro
Da se u recepturu i način izrade ne može zadirati reći će uskoro i status mudlina kao zaštićene nematerijalne kulturne baštine, za što se potvrda željno iščekuje.
– Sve je pripremljeno i predano, sad – čekamo. Zaštitile smo umijeće izrade i legendu, ne toliko sam recept i sastav tijesta. Dakle, izrada je trljanjem odnosno valjanjem tijesta dlanom o dlan, zbog čega imaju valjkasti oblik i dužine su tri do četiri centimetra, a izrađuju se jedan po jedan. Prema legendi, radili su se u polju, gdje su ih žene kuhale, a valjale su ih – na bedru! Zašto? Pa zbog brzine! Jednom rukom su uzele komad tijesta, a drugom ga povaljale po bedru i tako je to išlo – doznali smo od Maje Petak.
Naše pitanje jesu li bolji mudlini dok ih se napravi dlanom o dlan ili dlanom o bedro izazvalo je smijeh kod naših domaćica.
– To bute morali muške pitati! – bio je odgovor uz priznanje pojedinih članica kako dosad još nisu probale raditi mudline na način iz legende, dlanom na bedru. Šalu na stranu, kazuju nam, sve se promijenilo, pa i to, no ako netko želi probati, neka izvoli.
Pokušali smo predložiti da jedna od atrakcija Mudlinijade bude i upravo taj najstariji način izrade mudlina, no čini se kako će ta ideja ipak morati još malo pričekati.
Pad interesa ljudi za sve
U razgovoru smo se vratili u zbilju i činjenicu da gotovo sve lokalne manifestacije pate od manjka interesa domaćih ljudi.
– Ljudi su u svim selima postali inertni prema bilo čemu što se događa. Ne morate ništa, dođite, pojedite kolače, zabavite se, ali vlada nezainteresiranost. Dođe više ljudi iz grada nego naših domaćih. Da nas, koji vučemo, načelnik Derdić sa svojim entuzijazmom nekako ne drži sve na okupu, valjda nas više ne bi ni bilo. Ljudi nas tu često pitaju “kaj vam sve to treba”, ali gdje bi onda mladi za sve ovo čuli i vidjeli? – kazale su članice.
Svaka mlada osoba u ovom slučaju je zlata vrijedna, a zasad Udruga žena Hrvatsko srce ima nekoliko članica koje su iskreno zainteresirane za nastavak tradicije.
Moje vršnjake ovo ne zanima
Melani ide u prvi razred gimnazije, no svim srcem je uz peteransko Hrvatsko srce jer ide stopama svoje bake i majke.
– Lijepo se osjećam u nošnji na raznim nastupima i rado sudjelujem u radu udruge na sastancima. Zavoljela sam kuhanje i pečenje kolača, koje pripremam za potrebe udruge. Što se tiče mojih vršnjaka, neke od njih zanima to što radim, ali ne na način da bi se i sami uključili u rad udruge, više da dođu samo gledati. Kao nemaju vremena, ali najvažnija je dobra organizacija – kazala nam je u dahu izuzetno elokventna Melani.
Jedna od najmlađih članica je Mia, učenica sedmog razreda, koja jednostavno želi više znati o tradiciji u svome mjestu.
– Zanima me kako je to sve nastalo, a privukla me priča o mudlinima koju sam čula od svoje bake koja je to nekad radila. Zato me sad zanima da i sama to radim i nastavim tu tradiciju. Sudjelujem i na Mudlinijadi. Moji vršnjaci nažalost nisu toliko znatiželjni i to ih ne zanima, više ono što je na internetu – kazala je.
Što se tiče raspoloživog vremena, odrasle članice poručile su ostalim mještankama kako angažman u udruzi nije na “puno radno vrijeme”, već se sve može prilagoditi i dogovoriti, upravo uz dobru organizaciju.
– Nama je prekrasno družiti se i s ostalim udrugama, otići negdje, upoznati drugu kulturu i običaje, kušati neku drugu hranu… ma, ovo jednostavno morate voljeti – kazale su nam članice.
Treba reći kako članice Hrvatskog srca redovito odlaze u vrtiće i škole, gdje demonstriraju umijeće izrade mudlina i na taj način pokušavaju mlade naraštaje potaknuti da njeguju tu tradiciju. Dale su izraditi i slikovnicu na tu temu, koja također na zanimljiv način prikazuje ono što rade.
Ostali projekti
Druga dva projekta koja je Udruga žena Hrvatsko srce prijavila za sufinanciranje su Svi zaJedno Hrvatsko naj i likovna kolonija Ususret Galoviću.
Prvi program podrazumijeva odlazak u Vukovar na nacionalnu kulturno-turističku manifestaciju na kojoj brojna društva i udruge predstavljaju svoj kraj i običaje, dok će likovna kolonija okupiti kreativce koji će u okolišu Peteranca stvarati umjetnička djela. U Vukovaru će se predstaviti u nošnjama s kompletnim prikazom tradicijske izrade, dok će djela s kolonije biti donirana prema potrebi, gostujućim društvima, na gostovanjima udruge ili u razne humanitarne namjene.
