U domu obitelji Lukačić knjige nisu samo predmeti na policama, one su dio svakodnevice, izvor radosti i most prema beskrajnim svjetovima mašte.
Mama Dijana i tata Petar od prvog dana vjeruju da je čitanje vještina koja se razvija cijeli život, a najbolje je započeti od najranije dobi. Njihov uskoro četverogodišnji sin Ivan odrasta okružen knjigama, učvršćujući ljubav prema pisanoj riječi kroz smijeh, igru i nježne večernje trenutke u krilu roditelja.
– U našoj kući su knjige na policama u radnoj sobi, dnevnom boravku i spavaćoj sobi. Oboje vjerujemo da je čitanje jedna od vještina koju treba razvijati cijeli život, a najbolje od najranije dobi djeteta. Prije svega, vrijednost pisane riječi i užitka u njoj je prisutna kod nas oboje, a onda se to preslikava i na Ivana. Kao i druge vrijednosti koje želimo približiti sinu svojim primjerom tako je i s čitanjem – pojašnjavaju Dijana i Petar.

Knjige kao dio svakodnevice
Od samog početka, Dijana i Petar su znali koliko je važno vlastitim primjerom pokazati Ivanu koliko im knjige znače.
– Kao što smo rekli, u kući imamo dosta knjiga, a posebno u radnoj sobi gdje svaka knjiga ima za nas neki značaj i poruku. Kako je jedno od nas knjižničar koji je cijelog radnog dana okružen knjigama i ljudima koji čitaju, logično je da nam knjiga kao predmet i kao ideja puno znači u životu. Vjerujemo da naš primjer pozitivno utječe na Ivana jer mu želimo otkriti svijet pisane riječi što prije, što redovitim odlascima u knjižnicu ili samostalnim čitanjem knjige ili stripa – govore.
Obiteljski rituali uz knjige
Ivan je vedro i energično dijete koje uživa u istraživanju svijeta oko sebe, ali postoji jedna aktivnost uz koju se može potpuno smiriti – čitanje. Najdraži su mu trenuci kada se može sklupčati u roditeljskom krilu i slušati priče.
– Čini nam se da je Ivan zapravo sam izabrao čitanje kao zajedničku aktivnost u kojoj najviše uživa. Čitamo svakodnevno, pa i kad se vozimo u autu Ivan je spreman veći dio vremena imati knjigu – slikovnicu u rukama i listati ju. Dosta brzo zapamti obrise priče pa gleda slike i prisjeća se detalja koje smo mu pročitali. Naravno, uz niz pitanja koje započinju sa – zašto. Čitamo najčešće zajedno, ali iskazuje potrebu da čita i on sam. Najviše voli kad mu se čitaju slikovnice u kojima ima i glazbene pratnje pa i on može aktivno sudjelovati pritiskanjem gumbića, ali i smiješne priče ili priče s rimom u kojima samostalno nadopunjuje riječi. Knjiga se obavezno čita navečer, a posebno prije spavanja – kažu.
Kod odabira knjiga, mama i tata pažljivo prate Ivanove interese, a mogu se pohvaliti kako je Ivan u prošloj godini na dječjem odjelu Knjižnice i čitaonice Fran Galović Koprivnica pročitao najviše knjiga.

– Prema njima biramo knjige na policama knjižnice, ali uvijek ubacimo i nešto što mislimo da bi trebao pročitati. Kako će rasti tako će on sam to raditi, ali u ovoj dobi je naš odabir važan. Najdraže su nam knjige koje imaju osim crteža i kvalitetan tekst. Ponekad se teško odlučiti za neku knjigu dok ju ne pročitamo od početka do kraja, a često nam pomaže i preporuka knjižničarki s Dječjeg odjela – ističu.
Obitelj Lukačić vjeruje da se ljubav prema knjigama gradi kroz stalnu dostupnost raznolikih naslova. Dijete se brzo zasiti istih priča pa su svježi naslovi ključni za održavanje interesa. Kako Ivan raste, roditelji mu žele pokazati da čitanje nije samo dječja zabava, već vještina i užitak koji traje cijeli život.
– Svi znamo da je čitanje važno, ali ako nema našeg primjera i našeg užitka u čitanju rijetko će djeca shvatiti to kao važnu vještinu koja im treba u životu. Čitanje je vještina koja se razvija cijeli život, od mogućnosti da pročitamo neki tekst do trenutka kad shvatimo pročitano i primijenimo u svakodnevnom životu – kažu.
Knjige umjesto ekrana
Dok se u mnogim domovima djeca oslanjaju na ekrane za zabavu, u obitelji Lukačić knjige su glavni izvor priča. Njihov dom nema televizor, a Ivanov kontakt s ekranima je minimalan.
– Oboje smatramo da njegov razvoj bolje potičemo provođenjem vremena u zajedničkom čitanju nego pred ekranima. Slobodna igra je pak važna za razvoj mašte i kreativnosti. Jedino na čemu inzistiramo je boravak u prirodi i što više kretanja jer je to dobro za njegov i naš kvalitetniji život – govore.

Budući da je kasnije počeo govoriti, roditelji su primijetili da mu je upravo okruženje bogato pričama i razgovorima pomoglo u lakšem usvajanju jezika. Slikovnice o emocijama pokazale su se korisnima za prepoznavanje i izražavanje osjećaja, osobito ljutnje. Svaka nova priča otvara vrata novim pitanjima, potiče ga na razmišljanje i jača njegovu pažnju i pamćenje.
Čitanje oblikuje dijete
Dijana i Petar svim roditeljima koji žele potaknuti djecu na čitanje savjetuju da zajedno s njima krenu u knjižnicu. Koprivnička knjižnica nudi besplatno članstvo, a njezin Dječji odjel organizira razne programe za obitelji.
– Nađite nešto i za sebe. Imamo sreću da je članstvo u koprivničkoj knjižnici besplatno. Čitanjem pružate sebi i svom djetetu više zabave i znanja od bilo kojeg ekrana. Također, čitanjem, posebno dok je dijete malo, stvaramo povezanost i bliskost s njime i dajemo mu potrebnu pažnju. Dječji odjel organizira odlične programe za cijelu obitelj, a iskustvo kolegica u radu s djecom i roditeljima je neprocjenjivo te je njihov savjet dragocjen roditeljima koji žele potaknuti djecu na čitanje. No, ponovno moramo naglasiti, bez vlastitog primjera bit će teže – objašnjavaju.
Obitelj Lukačić redovito sudjeluje u kulturnim događanjima, a odlazak u knjižnicu najmanje jednom mjesečno im je prioritet. Sve više istražuju i kazališne predstave prilagođene Ivanovom uzrastu, jer žele da mu knjige i priče postanu trajni dio odrastanja.
Iako vrtići i škole već sada potiču djecu na čitanje, Dijana i Petar smatraju da najveća odgovornost leži na obitelji.
– Roditelji su ti koji trebaju stvoriti dom pun priča, knjiga i razgovora. Kada odrasli pokažu interes i volju za čitanjem, djeca ih prirodno slijede i lakše prihvaćaju poticaje iz škole i vrtića – ističu.

Upitali smo što Ivan najviše voli da mu se čita. Kažu kako se njegovu favoriti mijenjaju, ali uvijek se rado vraća omiljenim pričama.
– Ima perioda kada voli da mu se čita točno određena knjiga koja mu je zabavna ili zanimljiva. Tako smo duže vrijeme čitali serijal knjiga s „Pino“, ali i brojne druge knjige koje su ga u nekom trenutku osvojile. Sada već duže vrijeme Ivan voli slušati i čitati serijal “Orkestar priča priču” – glazbene slikovnice koje su interaktivne, bogato oslikane i povezuju klasičnu glazbu i priču na zanimljiv način. Isto tako i slikovnice Julie Donaldson koje kombiniraju rimu i smiješnu priču – zaključuju Dijana, Petar i Ivan.