Koprivnički umjetnik Bojan Koštić za produkciju svog prvog dokumentarnog filma radnog naziva “Mucavac” dobio je 18.000 eura na javnom pozivu Grada Koprivnice.
Kako nam je rekao sam Koštić, o snimanju ovog filma razmišlja već jako dugo, samo što do sada nije imao hrabrosti upustiti se u tako nešto.
– Pod tim mislim upustiti se u snimanje filma. Jer snimiti film, usudio bih se reći bilo kakav film, u Hrvatskoj danas, mislim da je izuzetno teško. Osobito ako ideš nekom klasičnom rutom produkcije. Međutim, dugo vremena osjećam neki oblik dužnosti snimiti film o temi koja me prati cijeli život i kojom se već godinama bavim kroz svoj umjetnički rad, a to je mucanje, odnosno govorne traume. Dakle, ideja je potekla iz mene, iz vlastitog životnog iskustva – objašnjava naš sugovornik.
Podizanje svijesti o problemima vezanim uz mucanje
Nastavlja kako je generalni cilj ovog projekta zapravo podići svijest o problemima vezanim uz mucanje.
– Cilj je dakle upoznati javnost s problemima koji su mucavcima svakodnevica, a o kojima ljudi bez govornih poteškoća uopće ne razmišljaju. Naravno, bitno je spomenuti da se ja već dugo bavim vlastitim problemom govora kroz umjetnost kao nekim oblikom autoterapije. Tako da sigurno postoje i privatni razlozi, ali isto tako vjerujem da o problemima mnogih puno bolje možemo pričati kroz probleme pojedinca – napominje Koštić.
Ističe kako ovim filmom može donekle pridonijeti da se o mucanju više čuje i više priča, jer nije baš tema koja je pretjerano zastupljena u medijskom prostoru.
– Nadam se da ću dati glas onima koji glas često nemaju. Također, meni je ovaj film kreativni, intelektualni i emotivni izazov. Ne samo ovaj, već generalno film kao medij i umjetnički pravac, objedinjuje sve ono što volim raditi i oko čega sam strastven jer sve što vidim, vidim u kadrovima – govori Koštić.
Što se tiče samog projekta, trenutno je u kasnoj fazi pretprodukcije.
– U mom slučaju to znači da donosim neke zadnje odluke bitne za sam film i to znači da se bližim točki preokreta, odnosno da ću uskoro početi sa snimanjem. Kad se snimi prvi kadar, sve dalje ide samo od sebe – naglašava.
Većinu toga radit će sam
Dodaje da, što se tiče produkcijskih poslova, većinu toga radi sam.
– Imam neku stalnu ekipu s kojom ću sigurno raditi, kao i partnere na samom projektu, ali dobar dio toga ću raditi sam. S druge strane, kao sudionici u filmu bit će uključeno dosta ljudi – barem za moje produkcijske pojmove. O kojem se konkretno broju ljudi radi, teško je reći. Imam neki datum kad bi film trebao biti gotov, ali izbjeći ću ga izgovoriti čisto da se ne ureknem. Ono kako ja vidim dokumentarni film je da ga ne možeš prisiliti ni na što, pogotovo ne na rokove. Dokumentarni film snima život, a život ne možeš prilagođavati filmu, već svoj film prilagođavaš životu. Puno je faktora koji utječu na tijek produkcije, a na mnoge od njih nemam utjecaja – pojašnjava Koštić.
Na pitanje ima li iza sebe slične projekte, govori nam da ovako nešto veliko još nije radio.
Hrabro u nepoznato
– Snimao sam neke kraće forme, dokumentarne i eksperimentalne, ali ništa ovog opsega. Čak i da imam nekoliko većih ovakvih projekata iza sebe, svejedno bih osjećao pozitivnu tremu pred ovakvim izazovom, jer mislim da je svaki film potpuno novo područje. Vjerujem da će biti najzahtjevnije od svega što sam do sada radio. Osobito ako uzmem u obzir da ja u svojoj umjetničkoj praksi često reagiram na zadane okolnosti, odnosno dosta se prilagođavam i puštam da me kontekst inspirira. Film zahtijeva puno discipline, dosta planiranja i logistike, tako da će mi biti veliki izazov spojiti te dvije krajnosti – biti spontan, a istovremeno i koncizan. Međutim, kao mucavac, naučio sam da je suočavanje s vlastitim strahovima najbolji način za rast. Tako da idem hrabro u nepoznato i, prema vlastitom iskustvu, znam da se tamo nalazi točno to što tražim – zaključio je Koštić i zahvalio Gradu Koprivnici i članovima Kulturnog vijeća što su vidjeli određeni potencijal ovog projekta.
