Prije nešto više od tjedan dana, na HRT-u je prikazan dokumentarac “Svi smo mi Dudeki” povodom 50. godišnjice prvog emitiranja kultne serije Gruntovčani.
Dokumentarac u kojem, između ostalih, govore i koprivnički povjesničar umjetnosti Marijan Špoljar te koprivnički arhitekt Antonio Grgić, dolazi kao svojevrsna uvertira u projekt “Dudekova hiža”.
Riječ je o projektu koji su Općini Novigrad Podravski predložili upravo Špoljar i Grgić pa će se tako u Novigradu Podravskom, rodnom Martina Sagnera, graditi svojevrsni “interpretacijski centar” odnosno projekt koji će posjetiteljima omogućiti dublje razumijevanje života i filozofije Podravaca, spajanjem eksponata, multimedijskog sadržaja i prostora za društveno okupljanje.
Kao što je istaknuo Grgić, bit će to “alternativa klasičnom etnografskom muzeju” odnosno živi prostor koji će aktivno komunicirati s posjetiteljima.
Sličan je i koncept interpretacijskog centra “Bolenov dravski put” koji će se izgraditi, kako stoji u opisu projekta, u Goli, a služit će interpretaciji prirodne kulturne baštine, poticanju oporavka i otpornosti turističkog sektora, podizanju kvalitete i raznovrsnosti turističke ponude u Općini Gola te poticanju održivog oblika turizma.
Osim budućih projekata, u Podravini već postoje interpretacijski centri poput Interpretacijskog centra Picokijade u Đurđevcu gdje posjetitelji u utvrdi Stari grad mogu doživjeti jedinstvenu Legendu o Picokima te bogatstvo kulturne, prirodne i povijesne baštine đurđevačkog kraja inovativnom, interaktivnom i multimedijalnom interpretacijom.
No što je uopće interpretacijski centar i kako se on razlikuje od muzeja?
Muzej je, najjednostavnije rečeno, ustanova u kojoj se čuvaju, proučavaju i izlažu zbirke starina, umjetnina te prirodoslovni, tehnički i slični predmeti. Muzeji podliježu određenim metodološki oblikovanim “pravilima” te s javnošću komuniciraju na određeni način, a često se objavljuju i popratni katalozi i druge publikacije, organiziraju se predavanja, stručna vodstva, radionice za djecu i slično.
Interpretacijski centar, s druge strane, a kako ga definira dr. sc. Carolina Martin Pinol, mjesto je gdje se “kulturna baština” pretvara u svojevrsni “turistički proizvod”, ali koje istodobno zadržava kulturno – obrazovnu odnosno edukativnu kategoriju.
Tako interpretacijski centri razjašnjavaju postojeću stvarnost i prošlost nekog kraja čime postaju edukacijsko sredstvo na svim razinama obrazovanja.
Osim toga, u interpretacijskim centrima nije potreban “izravan dodir s kulturnim resusrsima” pa se uz razumijevanje baštinskog predmeta istodobno potiče i želja za upoznavanjem cijelog područja i svega što se u njemu nalazi uz stvaranje dojma kako se u jednom danu ne može vidjeti sve što posjećeno mjesto nudi, potičući i opet turizam.
Interpretacijski centri zato su, najjednostavnije rečeno, mjesta su koja najčešće ne raspolažu nužno originalnim predmetima, nego im je cilj otkriti očito ili skriveno značenje onoga što se želi interpretirati.
Zbog svega navedenog, a posebno zato jer interpretacijski centri podliježu manje strogim institucionalnim pravilima od muzeja te pritom snažno potiču turizam, u budućnosti možemo očekivati kako će ovaj novi “alternativni” trend tradicionalnom očuvanju i prezentiranju kulturne baštine sve jače zahvatiti i naše krajeve.
