NEKA INSTITUCIJE RADE SVOJ POSAO Građani se bune, škole se zaključavaju, a institucije, valjda, nešto rade

U kolektivnom je sjećanju još uvijek svježa tragedija koja se dogodila krajem prosinca prošle godine u Osnovnoj školi Prečko.

Građani su se nakon tragedije bunili, Vlada je izradila novi model sigurnosti u školama pa se one sad zaključavaju, a zapošljavat će se i posebno osoblje koje će brinuti za sigurnost i civilnu zaštitu u školama, no tek možda do kraja ove godine o čemu smo već pisali.

>> NOVA VRSTA ŠKOLE Je li Vladi važnija sigurnost djece ili broj radnih mjesta koja će otvoriti i koliko će sve to skupa trajati?

I dok se jedna tragedija još nije ni ohladila, početkom nove godine Hrvatsku je potresla druga tragedija.

Prije tri dana, policija je zaprimila dojavu o djevojčici koja je nestala u Savi.

Sve raspoložive službe dale su se u potragu koja traje i danas, a u međuvremenu se ispostavilo kako je krivac za tragediju upravo 34-godišnja majka djevojčice koja je namjerno s njom ušla u nabujalu rijeku.

Majku se trenutno tereti za teško ubojstvo bliske osobe, a za sve su opet krive institucije koje, prema poznatoj izjavi koju je još davno prvi izrekao Stipe Mesić, rade (ili ne) svoj posao.

Cijeli slučaj komentirao je za Jutarnji psihijatar Goran Arbanas iz Klinike za psihijatriju Vrapče.

Arbanas je rekao kako je s ovim slučajem upoznat tek iz medijskih napisa pa o svemu može govoriti tek načelno, no vjeruje kako se radi o osobama koje su duševno bolesne ili su psihopati.

Dodaje i kako se ovdje najvjerojatnije o takozvanom “proširenom samoubojstvu” koje je karakteristično za majke pa uz sebe odluče ubiti i dijete.

Psihijatar kaže kako se društvo mora više angažirati ukoliko primijeti da se nešto neuobičajeno događa s ljudima koji nas okružuju, no najvažniji oblik podrške ipak je onaj – institucionalan.

Institucije, dakle, kao ni u slučaju tragedije u OŠ Prečko, nisu radile svoj posao, a s čime se slaže i psihologinja Senka Sekulić.

Sekulić je istaknula kako sve upućuje na osobu s velikom traumom koja nije dobila podršku institucija i sustava pa sve opet upućuje na to da se ovakva tragedija možda i mogla spriječiti da su institucije bolje radile svoj posao.

Iako je za ovaj tragičan čin po svemu sudeći prvenstveno kriva majka, kriva je zapravo i država koja zanemaruje važnost brige za mentalno zdravlje i nebrigom dozvoljava da osobe kojima je potrebna pomoć, a teško ju ili nikako ne pronalaze, na kraju ugroze vlastite i tuđe nevine živote.