Koprivnička pripovjedačica i odgojiteljica u Dječjem vrtiću Tratinčica Jelena Premec objavila je novu slikovnicu pod nazivom “Zeko koji je volio krojiti”.
Kako nam govori autorica, slikovnica je terapeutska te u njoj progovara o sramežljivosti jednog malog kreativca kojem je lukava lisica ukrala ideje i o tome da svako nepoželjno ponašanje ima posljedicu, odnosno kaznu.
Slikovnica je prilagođena djeci s disleksijom, a za to se odlučila prvenstveno zbog svoje kćeri Lucije koja ima disleksiju. Naša sugovornica nastavlja da se i u svom svakodnevnom radu s djecom susreće s činjenicom da sve više djece ima taj problem te je sa svojim timom dogovorila da naprave slikovnicu s fontom za disleksičare.
– Proces slikovnice je veoma kompleksan. Prije svega nastane tekst, zatim taj tekst pročitam kćerima Luciji i Klari i kad one, koje su moje najveće kritičarke, daju blagoslove tekst šaljem urednici koja ga vraća meni na doradu sve dok ne bude savršen i može na put…. Nakon toga slijedi suradnja s ilustratorom, odnosno ilustratoricom, u mom slučaju lutkaricom. Zatim fotografom, onda sve to ide u prijelom. I slikovnica je gotova i može na put prema malim čitateljima i njihovim roditeljima – objašnjava Jelena.
Napominje da je ovaj put za ilustracije zaslužna talentirana lutkarica Eva Matovina – Matovilka iz Zagreba.
– Do suradnje je došlo spontano, odnosno najzaslužnija za to je moja urednica Ivanka Ferenčić Martinčić koja nas je spojila – ističe Jelena koja je velika zaljubljenica u kazalište.
Želja joj je bila da ilustracije ne budu klasične već lutkice kako bi djeca u svakom trenutku mogla uz pomoć lutkica proživljavati dijelove slikovnice koji su im najzanimljiviji.
– U ovoj slikovnici su lutkice zeca, bubamare, ježića, lisice i sove – napominje Jelena.
Govori i kako nažalost danas djeca ne čitaju dovoljno.
– Roditelji isto tako ne čitaju dovoljno već idu linijom manjeg otpora te djeci umjesto priče navečer “pogurnu” mobitel u ruke da djeca lakše zaspu. No, to je vrlo opasno s obzirom na to da djeca pamte s pomoću slika, slike koje gledaju na ekranima idu prebrzo, a to kod djece stvara nervozu, frustraciju, često i nesanicu, ponekad i noćne more. To se događa zbog toga što djeca tijekom spavanja ne stignu obraditi slike koje gledaju na ekranima.
Često se ujutro bude neispavana – pojašnjava Jelena.
Naglašava i da je čitanje vrlo važno od najranije dobi jer se između djece i roditelja stvara posebna veza.
– Čitanje utječe na jezično govorni razvoj, djeca koja čitaju i kojima se čita uspješnija su, samopouzdanija, imaju bogatiji rječnik – ističe.
Jelena je ujedno i pripovjedačica priča.
– Oduvijek sam voljela pripovijedati priče. Završila sam prvi hrvatski studij pripovijedanja u Varaždinu te stekla titulu majstorice pripovjedačice. Sam studij je pokrenula dr. sc Martina Hranj iz Varaždina. Studij traje i danas te mu se mogu priključiti svi zaljubljenici u pripovijedanje te postati pripovjedači i pridružiti mi se na čudesnom putovanju kroz priče. Kad čitamo, ispred sebe imamo slikovnicu koja predstavlja barijeru između čitača i slušatelja. Pripovjedač pripovijeda priču iz srca bez predloška te se stvara prisnija veza između slušača i pripovjedača. Djeca i odrasli su fokusirani na priču te stvaraju vlastite slike i putuju kroz priču – pojašnjava Jelena koja trenutno radi pripovjedno-kreativne radionice pod nazivom “Šumska čarolija”.
Kaže kako se tijekom radionica djeca opuštaju uz priče, a nakon priče slijedi kreativni proces koji pomaže djeci u razvoju mašte.
– Cilj radionica je djecu odmaknuti od ekrana i povezati ih s prirodom – zaključuje naša sugovornica.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
