U današnje digitalno doba, kada su internet i digitalne tehnologije svakodnevno prisutni u životima čak i najmlađih, od iznimne je važnosti educirati djecu o sigurnom korištenju interneta i prepoznavanju opasnosti koje on nosi.
Upravo takav cilj imaju preventivni projekti ‘Zajedno protiv govora mržnje’ i ‘Sigurnosti i zaštita djece na internetu i društvenim mrežama’, koje policija provodi u osnovnim školama za učenike od prvog do osmog razreda. Također, edukacijama su obuhvaćeni i roditelji učenika.
Kroz interaktivno predavanje, policijski službenik na poslovima prevencije iz Ureda načelnika Policijske uprave koprivničko-križevačke Alen Tarle djecu upoznaje s ključnim pojmovima vezanim uz sigurnost na internetu, elektroničko nasilje i zaštitu od neprimjerene komunikacije.
Društvene mreže, ali i općenito internet, danas čine velik dio svakodnevice svakog djeteta i učenika. Kakve sve opasnosti na mreži vrebaju na mlade i na što im ukazujete na edukativnim predavanjima u školama?
Ukazujemo na više opasnosti. Prva su računalne igre u kojima su djeca izložena neprimjerenom sadržaju njihovim godinama. Puno je pucanja, ubijanja i nasilja. Naravno, na svim igrama piše za koju su dob, ali to nitko ne kontrolira, pa ni roditelji, i onda imamo situaciju da djeca od osam godina igraju igre za 18+. Nadalje, tu su YouTuberi, ima ih koji su izrazito agresivni i vulgarni u komunikaciji i djeca upijaju taj sadržaj te ga prenose u komunikaciji s drugom djecom. Ogroman problem je sexting, u kojem djeca dobivaju, ali i šalju vlastite seksualno eksplicitne slike i poruke, što je nažalost vrlo popularno. Najgore je kad takve slike postanu predmetom ucjene ili osvanu u nekoj grupi gdje ih vide ostali učenici, a dijete nakon toga treba doći u školu. To su izuzetno teški trenuci za mlade. Internetski predatori gotovo su se u potpunosti preselili na internet gdje su razvili tehnike i alate kako doći do djeteta i tu mlade učimo kako prepoznati takve situacije. Posljednja velika opasnost je općenita ovisnost o internetu jer prema vlastitom priznanju, ima djece koja su na društvenim mrežama i po 10 sati dnevno, dakle koriste i dio noći.
Jesu li učenici svjesni da na internetu nije sve ‘divno i krasno’, da nisu svi iskreni i možda ono najvažnije, da nisu svi oni kojima se predstavljaju?
Djeca prerano ulaze u svijet interneta i ne možemo očekivati od djeteta koje ide u drugi razred osnovne da je dovoljno zrelo da bi znalo prepoznati i reagirati na opasnosti. Manji dio djece i roditelja ima osnovne informacije o opasnostima, ali izostaje pravilna reakcija. Zanimljivo da sva djeca znaju da u stvarnom svijetu ne treba razgovarati s nepoznatima i slično, ali se to ne primjenjuje na internetu.
Koje su to situacije u kojima je dijete najviše izloženo riziku? Pretpostavljamo da je sve u redu dok igraju neku online igru i usputno komuniciraju s neznancima, no postoji li trenutak u kojem bi trebali prepoznati kad sve kreće u nekom vrlo lošem i potencijalno opasnom pravcu?
Ključno nam je da uspijemo spriječiti kontakt djeteta s nepoznatom osobom ili onom koja se lažno predstavlja, što je jako teško. Predatori su iskusni jer po 12 sati kontaktiraju s djecom, vrlo su vješti u tome i uglavnom dobiju ono što žele. Znači, važno je spriječiti kontakt s nepoznatima. Djeca i roditelji bi svaki zahtjev za prijateljstvo na internetu trebali provjeriti, tko stoji iza toga. Moraju biti sigurni da je riječ o nama poznatoj, stvarnoj osobi.
Bi li djeca trebala u online komunikaciji što više koristiti aliase odnosno lažna imena te ne otkrivati svoju dob i ostale podatke koji ih mogu identificirati, iako tako zapravo i sami potvrđuju da na internetu puno toga nije kakvim se čini? Kakav savjet im možete dati?
Osnovni savjet je da ne objavljuju svoje vlastite slike. Za profilnu sliku neka stave neku ilustraciju ili kućnog ljubimca i nikada ne treba objavljivati osobne podatke kao datum rođenja i broj mobitela. S djecom prolazimo postavke na društvenim mrežama gdje mogu odrediti da samo oni i njihovi provjereni prijatelji vide ono što objavljuju. No, ovoga puta moram pozvati i roditelje da ne objavljuju fotografije svoje i tuđe djece na svojim profilima, pogotovo ne na ‘public’ odnosno javno. Apeliramo na roditelje da ograniče tko te fotografije može vidjeti, jer što vrijedi ako dijete ne objavljuje ništa, a onda ga objavi vlastiti roditelj.
Što zlonamjernici na internetu zapravo žele od djece? Jesu li to fotografije koje će iskoristiti u pornografske svrhe, podaci o kretanju roditelja s ciljem provale ili čak otmica djece?
Ovisi. Ako je predator s drugog kontinenta, vjerojatno će pokušati samo doći do eksplicitnih fotografija djeteta kako bi mogao ucjenjivati ili ih koristiti za dječju pornografiju. Takvi često prvi pošalju ‘svoje’ slike, pa zauzvrat od djeteta traže njihovu sliku samo u donjem rublju. Tada kreće ucjena da će tu fotografiju javno objaviti ako ne dobiju potpuno obnaženo tijelo i nažalost djeca često i tu popuste, što je onda još gore. Zato djeci govorimo da se nikad ne fotografiraju tako i nikad nikome ne dijele takve fotografije. No, kao što sam rekao, među djecom postoji taj trend gdje sami sebi međusobno šalju takve fotografije. Druga situacija predatora je dogovaranje sastanka s djetetom, na nekom usamljenom mjestu, gdje može doći do iskorištavanja djece. Dakle, nikakve sastanke djeca sama ne smiju dogovarati, ni za ‘razmjenu sličica’ ili slično, pogotovo s nepoznatim osobama koje se možda i predstavljaju kao druga djeca. Minimum sigurnosti mora biti da se sastanak ugovori na prometnom javnom mjestu, poput trgovačkog centra gdje postoji video nadzor i gdje mogu zatražiti pomoć ako treba.
Brojne društvene mreže deklarativno zabranjuju korištenje svojih usluga djeci, no kontrolu gotovo uopće ne provode i svako dijete vrlo jednostavno može instalirati razne aplikacije na svoj mobitel bez znanja roditelja. Roditelji nerijetko jednostavno i ne znaju kako postaviti roditeljsku zaštitu te što im dijete uopće radi na mobitelu. Kakva je danas zapravo uloga roditelja u cijeloj ovoj priči?
Nažalost, dosta roditelja samo otvara djeci profile na društvenim mrežama prije njihove 13 godine života, što je u Hrvatskoj zakonski minimum. Dobar dio djece sam otvori profil, pa im roditelji stave zaštitu, ali tako da ju djeca lako zaobiđu jer ni roditelji ne znaju kako se to ispravno radi. Jako mali broj djece ima postavljenu potpunu roditeljsku zaštitu, koja uključuje i nadzor sadržaja i ograničeno vrijeme korištenja interneta. Roditelji moraju shvatiti da danas moraju naučiti pratiti svoje dijete i u virtualnom svijetu, a ne samo na igralištu u parku, kao nekad. To je novi aspekt roditeljstva. Ne smiju djecu samu puštati u virtualni svijet. Nešto loše može se dogoditi ali baš svakom djetetu.
U kojem trenutku bi se roditelj trebao obratiti policiji i kome točno, ako posumnja da je njegovo dijete ‘na meti’ zlonamjernika s interneta? Ako nemamo pristup konkretnoj prepisci, može li se prema ponašanju djeteta zaključiti da nešto nije u redu? Što savjetovati roditeljima, koje ‘signale’ bi trebali pratiti i na njih reagirati, a da sve ne preraste u neutemeljenu paranoju i bezrazložne zabrane?
Savjet roditeljima je da budu uz svoju djecu svakodnevno, da s njima razgovaraju i da ih poznaju. Ako djeca izgube povjerenje u roditelje, teško će im se povjeriti da su u opasnosti. Moramo se vratiti djeci bez obzira na svakodnevne obveze i svakodnevno pronaći za njih određeno vrijeme za razgovor, ali ne o ocjenama i školi, nego razgovor koji zbližava. Ako tako dobro poznajemo dijete, prepoznat ćemo i promjene u ponašanju, to je najvažnije. Ne treba ni svaku promjenu u ponašanju trpati u pubertet. Recimo, cyberbulling vodi u depresiju i anksioznost i to roditelj može lako prepoznati. Hoće li svoju sumnju roditelj prijaviti policiji ili u školi, svejedno je jer svi imamo protokole po kojima postupamo.
Završna poruka roditeljima?
Pozivamo roditelje da budu prvenstveno prijatelji svojoj djeci i osoba od povjerenja, aktivni sudionici u odgoju svog djeteta ali i digitalnom životu svoje djece. Razgovarajte bez straha, postavljajte pitanja i educirajte se o internetskim platformama koje vaša djeca koriste. Vaša uključenost može značajno smanjiti rizik od online zlostavljanja, ali i svih drugih oblika opasnosti s kojima se vaša djeca mogu susresti u stvarnom svijetu.