Da je nogomet mnogima uistinu najvažnija (sporedna) stvar na svijetu pokazuje Duško Srbljan poznatiji kao Dule koji živi u Koprivničkom Ivancu, mjestu tik do Koprivnice.
Naime, 63-godišnji Duško stalna je pojava na brojnim sportskim događanjima, odnosno nogometnim utakmicama diljem Koprivničko-križevačke županije. S obzirom na to da je utakmice počeo obilaziti još u osnovnoškolskim danima, stekao je i status svojevrsne legende županijskog nogometa čime je dokazao da i pojedinci izvan travnjaka itekako mogu postati prepoznatljivi u lokalnoj zajednici, pa čak i šire.
Duška znaju baš svi, a kako nam je to i sam rekao, ne prođe utakmica da mu barem nekolicina prisutnih ne dobaci “Bok, Dule”, bilo da je riječ o navijačima ili igračima. A da Duško zaista voli i prati nogomet govori činjenica da je u rujnu ove godine u samo dva sata popratio čak tri veteranska susreta.
– U 17 sati sam bio u Herešinu na prvom poluvremenu utakmice Omladinac – Podravac, zatim sam otišao u Drnje na drugo poluvrijeme susreta Tomislav – Miklinovec, a u 18 sati u Đelekovcu sam pratio utakmicu Osvit – Mladost Kloštar Podravski – ispričao nam je Duško.
Klubove ne bira, a utakmice prati i tijekom tjedna
Na pitanje kako je i kada sve počelo, Duško nam je otkrio da je već u mladosti volio nogomet.
– Moj tata je igrao sportsku prognozu i pogađao rezultate utakmice, a u petom razredu osnovne škole sam i ja to počeo raditi. Nogomet me već tada jako zanimao i bio sam stalno po utakmicama. Jednom su me moji roditelji kao srednjoškolca “ubacili” u auto i išli smo do Grabičana, mjesta udaljenog 20 kilometara od Koprivnice, no meni se nije dalo biti tamo i cijelim putem smo se svađali pa sam se pješke vratio u Koprivnicu na utakmicu i stigao na vrijeme – kazao je Duško.
Najviše utakmica poprati tijekom vikenda, no posjećuje i prijateljske, trening i kup utakmice tijekom tjedna. Klubove koje prati ne bira pa tako voli i županijske momčadi, ali i, primjerice, sve uzraste Slavena.
– Subotom volim otići na utakmice Tehničara i Miklinovca, a zatim nedjeljom prijepodne Osvita ili Bratstva, to mi paše od 10 do 12 sati, ma milina. Nakon toga odem na ručak pa opet na utakmice. Pratim susrete Močila, Podravca, Sloge…. Imam godišnju umirovljeničku iskaznicu Slaven Belupa i moram biti na svakoj utakmici. Mislim da nisam propustio niti jednu utakmicu koju je Slaven igrao u Koprivnici, a na Gradski stadion Ivan Kušek-Apaš idem i dok je snijeg, i dok je led – poručio je i dodao da u Koprivničkom Ivancu pomaže kao redar, skupljač lopti, skupljač boca, pomaže kod pripreme hrane…
Kako Duško kaže, praćenje utakmica njegov je način života, a motivacije mu ne nedostaje.
– To vam je volja, drugi interes nemam pa tako netko drugi ide u ribolov, a ja na nogometne utakmice. To je moj život i to me zanima – poludio bih da sam stalno kod kuće gdje nemam što raditi. Meni je to zbilja u krvi. Zašto bih se doma dosađivao ako mogu otići na utakmicu i družiti se s drugim ljudima? Naravno, zanima mene i nogomet, no bit je u razgovoru s drugima i druženju – spomenuo je.
Nogomet je počeo igrati u osnovnoj školi, a od karijere se oprostio u 60. godini života
Osim što utakmice čitav život prati kao navijač, nogomet je igrao od petog razreda osnovne škole pa sve do 60. godine života.
– Počeo sam trenirati u petom razredu u pionirima Slavena kod Vinka Zembera. Tamo sam trenirao do prvog razreda srednje škole, a onda sam otišao u srednju školu i učenje me baš nije zanimalo pa sam imao jedinice, a znate kako je, dok imaš loše ocjene onda ne možeš trenirati. Od 18. godine do vojske igrao sam za juniore i potom seniore Miklinovca, a nakon vojske sam se vratio u Miklinovec i tamo igrao dosta dugo, jedno 14 godina. Poslije Miklinovca otišao sam u Sabariju gdje sam igrao dvije godine, a onda i u Polet Goričko, tamo sam bio do 40. Od 40. do 50. godine igrao sam za Udarnik Zablatje, a usput i za veterane Sloge iz Koprivničkog Ivanca, to se tada tako moglo. U 50. godini oprostio sam se sa seniorima i počeo igrati za veterane Sloge sve do 60. godine. Dečki me i dalje nagovaraju neka im se vratim igrati – naglasio je Duško.
Na travnjak bi se itekako mogao vratiti, no za to više nema volje, nastavio je. Dobru sportsku formu potvrdio je kada je u 60. godini otrčao Županijski polumaraton Kalnik-Križevci.
– Trčao sam iz zezancije sam kao nogometaš i uspio. Baš me zanimalo mogu li, no prije toga sam se testirao pa sam u Koprivničkom Ivancu otrčao 50 krugova oko igrališta. Ali, od Križevaca do Kalnika je uspon, to nisam uračunao – našalio se.
O uspjehu Slaven Belupa i uvođenju Elitne lige
S Duškom smo se osvrnuli i na aktualni uspjeh Slaven Belupa koji se, mišljenja je, preporodio otkako je na klupu sjeo trener Mario Kovačević.
– Kao da sada igra druga ekipa, a imaju sve iste igrače. Nešto je kod njih trebalo potaknuti jer nisu oni zapravo loše igrali, već ih nisu mazili rezultati, a i suci su ih oštetili. Sad nam se to sve vraća i igramo jako dobro. Jeste li vidjeli samo drugo poluvrijeme sada protiv Gorice? Bio sam na toj utakmici, još je pobjeda od 2:1 mala koliko smo prilika imali. Dečki igraju kao cjelina i to se vidi. Sada igramo pravi atraktivni napadački nogomet, nema “bunkera” i povlačenja – dečki vode 2:1 i neće se povući, već idu po treći gol jer ako se jednom povučeš, to će ti se i osvetiti. Sad je Slaven prva liga – mišljenja je Duško.
Odličnom smatra i Elitnu ligu, novoformirano natjecanje Nogometnog saveza Koprivničko-križevačke županije koje se igra od ove sezone.
– Za mene je Elitna liga super, iako su neki za, a neki protiv nje. Čujte, svi klubovi su na istom području i nema dugih putovanja. U ukinutoj Četvrtoj nogometnoj ligi Bjelovar-Koprivnica-Virovitica trebalo se ići u Slatinu, Garešnicu ili Čazmu, a sada sjedneš u auto i imaš sve u blizini – od Cvetkovca, Kunovca, Legrada, Đelekovca, Imbriovca, Močila… Samo to vam je već šest kluba na udaljenosti od 20 kilometara i to je super za navijače jer se više ne mora putovati i po 100 kilometara u jednom smjeru. Uz to, istovremeno se igraju tri-četiri atraktivne utakmice pa ne znaš na koju bi išao i koja je bolja i moraš odabrati, no u tome je draž – zaključio je Duško.
