Učenici, članovi Zadruge Mak i zaposlenici Osnovne škole Mihovil Pavlek Miškina u Đelekovcu u “punom su pogonu” uoči predstojećih božićnih blagdana.
Na izuzetno dobro posjećenim radionicama nastaju razne kreacije koje će svoje mjesto pronaći ne samo na borovima i panoima u školi, već i u brojnim kućama stanovnika jer će ih učenici ponuditi javnosti na skoroj školskoj priredbi. Koriste se razni materijali, po mogućnosti reciklirani, a svako dijete nastoji ukrasu dati i dašak tradicije koja se u Đelekovcu izuzetno njeguje.
Posebni motivi ove godine su ptica bregunica, požiraki i crveni mak, potvrdila nam je Sonja Vuljak, ravnateljica škole.
– Uvijek početkom adventa nastojimo približiti djeci duh Božića, pa u suradnji s lokalnom zajednicom odnosno Općinom pripremamo adventske programe, što uključuje paljenje svijeće u čijem programu sudjeluju vrtićarci i osnovnoškolci. Istovremeno u školi počinje uređivanje prostorija i učionica, kako bi i ovdje djeca imala ozračje kao u obitelji, da se dobro osjećaju. Naši svi niži razredi upravo pripremaju posebno bogat program sa svojim razrednicima, a imamo i zajednički nastup u kojem naši mali folkloraši izvode spoj božićnih običaja i pjesama o Đelekovcu. Tako nastojimo djecu učiti tradiciji koju su nam u naslijeđe ostavili naši stariji sugrađani. Primjerice, kad radimo ukrase za Dom kulture u Đelekovcu i za školu, uvijek uzmemo motive koji su tipični za naše selo. Ove godine tema su nam bile ptice bregunice, jer smo proglašeni prvim selom bregunica, tu su naravno i požiraki koje smo prikazali u malo većem formatu i neizostavni crveni makovi koje smo uključili u dekoracije – rekla je ravnateljica Vuljak.
Moderno doba ostavlja traga u običajima koje je obiteljima sve teže prenositi na mlade, no u Đelekovcu običaji su duboko ukorijenjeni.
– Ponekad se čini da običaji padaju u zaborav, no onda se razveselimo kad vidimo da djeca iz svojih obitelji donesu zanimljive priče ili ideje. U tome vidimo veliku zaslugu njihovih baka i djedova, kojima se na Adventu i posebno odužimo – pozovemo ih u školu gdje zajedno pečemo kolače, čemu se djeca izuzetno raduju uz velik odaziv. To je ona neka tradicija koja pada u zaborav, kao i ukrasi o kojima govorimo. Sigurna sam da su novi ukrasi primamljiviji novim generacijama, ali kad im ponudimo nešto na starinski način, djeca su toliko oduševljena da ne prestaju o tome pričati. Osobno me najviše veseli dok vidim da na takvim radionicama na sat-dva maknu mobitele, međusobno razgovaraju i druže se – kazala nam je ravnateljica.
Istaknula je i podršku Općine i načelnice Lare Samošćanec te veliku suradnju s roditeljima koji su puni razumijevanja za školske radionice.
– Danas kad svi love svaku minutu za sebe, roditelji su aktivni i sudjeluju u školskim aktivnostima, na čemu im čestitamo. Bake da ne pričamo, one su nam velik oslonac, kao i Općina i načelnica koja je uvijek spremna pružiti školi pomoć i logistiku – zaključila je Vuljak.
Zadruga okuplja sve učenike
Učenici u Đelekovcu okupljaju se na radionicama Učeničke zadruge Mak, koju vodi Sabina Matiša uz pomoć voditeljica sekcija Anamarije Ilijaš i Vanje Raletić. Sekcija pod nazivom Uradi sam u ovo vrijeme zadužena je upravo za izradu božićnih ukrasa.
– Ovih dana radimo ukrase za bor, za koje im ideje dajemo mi u školi ili dođu od kuće s nekom inovativnom zamisli. Koristimo uglavnom materijale koje već imamo odnosno ono što možemo reciklirati i primjenjujemo tradicionalne tehnike izrade. Ove godine tematiziramo pticu bregunicu i požirake, koji su pronašli svoje mjesto i na božićnom boru – doznali smo od voditeljice Matiša.
Dio božićnih ukrasa koji nastanu na radionicama bit će predstavljen na školskoj božićnoj priredbi, gdje će ih stanovnici moći dobiti uz donaciju, koja će pak djeci dobro doći na nabavku novih materijala i alata.
– Djeca se vesele Zadruzi, u koju zapravo spadaju svi polaznici škole, a broj prisutnih na svakoj pojedinoj radionici varira. Ovisno o njihovom interesu za temu, okupi se u prosjeku po petnaestak učenika – kazala je.
Na radionicama djeca često donose ideje i “know-how” od kuće, što dokazuje da se njima roditelji aktivno bave.
– Vidimo po, primjerice, vijencima koje donose od kuće da su u izradi “prste imale” i bake, jer su ugrađeni češeri i slama koje moraju negdje potražiti i skupiti. U školi potom malo sve dorade s mašnama, vrućim silikon-ljepilom, lakovima, vunom, trakama i sličnim – dodala je Matiša.
Ističe kako je trenutačno najveći problem Zadruzi velika opterećenost djece raznim školskim i izvanškolskim aktivnostima, koje im zapravo ne ostavljaju puno vremena za ovakav angažman, pogotovo u vrijeme kad zaredaju testovi.
Doznali smo tajne izrade ukrasa
Na radionici izrade ukrasa, Katja, Saša i Lana su nam otkrile tajnu izrade makova od svile i anđela koji svjetlucaju.
– Od reciklirane svile izrađujem makove. Cvijet radim tako da izrežem oblik latice i rubove “spalim” na svijeći, a potom ih spajam iglom i koncem na kojem su nanizane crne perlice – otkrila nam je Katja, vješto uvlačeći konac u iglu, spajajući crvene komadiće svile u oblik cvijeta maka.
Za susjednim stolom Lana i Saša izrađivale su svjetlucave anđele i one od smećkastog papira koji nismo prepoznali, pa su nam otkrile kako je riječ o papiru za pečenje u pećnici.
– Svjetlucave anđele radimo od kartona koji izrežemo i na njega nalijepimo naljepnicu sa šljokicama. Kad sve presavinemo, spojimo i zalijepimo dodamo mašnu i to je to – pojasnile su, kao da se radi o najjednostavnijem postupku na svijetu iako se na njihovom radnom stolu laik ne bi tako brzo snašao.
Na pitanje gdje su sve naučile, temelj izrade ukrasa je obitelj i tradicija, nadopunjena novim tehnologijama vrućeg lijepljenja uz mladenačku inovativnost kojoj su odlike spretnost i brzina.
