Tomislav Božić na mala je vrata ušao u svlačionicu Slaven Belupa, no ostavlja u njoj veliki, neizbrisiv trag. Kada je došao u ljeto 2019. godine odmah je ugrabio mjesto u početnoj postavi, koje kasnije, izuzmemo li tjedne u kojima je bio ozlijeđen, više nije ispuštao.
U međuvremenu je postao kapetan, lider, čak i legenda kluba, iako i dalje trči zelenim travnjacima i posao odrađuje na visokoj razini. Zahvaljujući svemu tome proteklog je vikenda dogurao do 150. službene utakmice u najdražem plavom dresu, a bio je to idealan povod da u Slaven Belupu s 37-godišnjim kapetanom koji je život s obitelji odlučio graditi u Koprivnici, popričaju o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, odnosno općenito o karijeri.
Tomislave, prije svega iskrene čestitke na 150. nastupu u dresu Slaven Belupa.
Hvala, nisam očekivao uopće da ću doći do tog broja. Moj dolazak u Koprivnicu prije šest sezona bio je takav da sam došao, ali nisam znao koliko ću se zadržati. Na kraju je ispao jedan od najboljih i najljepših poteza u životu. Skrasio sam se u Koprivnici, ali i ljubav prema klubu je svake sezone sve veća. Uživam, lijepo mi je i drago mi je što mogu biti dio ove zajednice, grada i kluba.
Impresivna je brojka tih službenih nastupa. Što bi rekao, 150 tek ili već?
Sjećam se dok sam bio klinac, govorio sam sam sebi kako bi volio igrati profesionalni nogomet do 30., 31. godine, malo da si uživam i to je to. Sad je na leđima 37 godina, a ja još uvijek igram i uživam u svakoj sekundi. Znam da to neće dugo potrajati i zato i dalje želim uživati u svakom treningu, svakoj utakmici, dokle god mogu i dokle god će me zdravlje služiti.
Ne događa se često da igrač koji nije rodom iz Koprivnice u plavom dresu dočeka ovoliki broj utakmica.
Iskreno, da. Ali kažem, gledam na Koprivnicu kao na svoj grad. Vezan sam uz njega, a i moja obitelj je vezana uz ovaj grad. Ovdje smo se vratili iz Poljske, sin je krenuo u vrtić, sad je već školarac, upisao je i Slavenovu Školu nogometa i on je jedna od odluka zbog koje smo ostali ovdje živjeti. Mom djetetu, ali i nama ovdje ništa ne fali, osjećamo se kao da smo ovdje cijeli život, imamo jako puno prijatelja i dobrih ljudi koji su oko nas, lijepo nam je u Koprivnici i zato smatram da mi je možda i najljepši potez u životu bio taj što sam došao u Koprivnicu igrati za Slaven.
Rođen si u Požegi, cijeli život si u nogometu, ali veći dio seniorske karijere proveo si u Češkoj i Poljskoj pa ako bi mogao našim navijačima približiti malo taj svoj nogometni put?
Dosta mlad otišao sam iz Hrvatske, imao sam 22, 23 godine. Prije toga, počeo sam igrati u Kamen Ingradu, romantici hrvatskog nogometa, a ono što je zanimljivo, puno mojih današnjih suigrača ni ne zna za taj klub. Međutim, taj moj seniorski put počeo se nekako razvijati u Češkoj, u Dukli iz Praga. Tamo sam proveo tri godine, jako puno naučio, jer sam došao kao mlad i dosta neiskusan. Međutim, imao sam fantastičnog trenera Luboša Kozela, koji me puno dobrih stvari naučio. Nakon toga put me odveo u Poljsku, gdje sam proveo pet sezona. Fantastična zemlja, fantastični uvjeti, stadioni i infrastruktura općenito, osjećao sam se odlično kao igrač i tamo sam možda doživio svoj nogometni vrhunac.
Nakon toga uslijedio je poziv iz Koprivnice, koji se pokazao kao pun pogodak, je li tako?
Tako je. Vratio sam se s obitelji iz Poljske, nisam imao klub, bilo je puno upitnika, ali doslovno dan kasnije došao je poziv iz Koprivnice i pridružio sam se dečkima na pripremama u slovenskoj Rogli. Tu je počela moja priča s Koprivnicom i Slaven Belupom.
Debi si imao protiv Dinama i praktički si odmah ugrabio mjesto u prvih 11?
Doveden sam kao pojačanje, bilo je nekoliko odlazaka stopera u to vrijeme, a ja sam odmah uskočio, zgrabio dres i nisam ga više nikome dao.
Teče šesta sezona, u međuvremenu si postao kapetan, lider na terenu i u svlačionici, a mnogi kažu i dobri duh svlačionice.
Volim mlade igrače i prvenstveno mi je cilj biti uz njih, bodriti ih i pomagati im. Tako su i meni dok sam bio mlađi. Smatram da svima mladima koji dođu u svlačionicu treba jedna vrsta pomoći i podrške. Što se tiče starijih igrača, odnos je fantastičan, ima jako puno poštovanja, ima zezancije, ali to vrijedi za sve sezone kako sam u Koprivnici. Stvarno se ovdje osjećam ugodno i sve to samo je veliki plus.
Mali osvrt na aktualnu sezonu. Ne možemo reći da smo zadovoljni, ali na temelju dobrih igara možemo reći da je pred nama svjetla budućnost, slažeš li se s time?
Općenito gledano, ima dosta stvari koje nam ove sezone ne idu na ruku. Dobro igramo, pokazali smo da smo ekipa koja minimalno zaslužuje biti u sredini tablice, ali ima dosta pehova i stvari koje uopće ne želim komentirati. Nalazimo se na posljednjoj poziciji, ali to ne utječe na atmosferu u svlačionici, koja je stvarno odlična. Vjerujemo u sebe, znamo koliko možemo i iskreno gledano, uopće se ne bojim za budućnost Slavena.
Držiš konce obrane, ali vrlo si aktivan i u napadu, pogotovo nakon prekida. Jedan gol si zabio, tri su čak poništena.
Pa da, dosta stvari uvježbavamo na treningu, pogotovo što se tiče ofenzivnih prekida. Uvijek kada stoperi dođu u protivnički kazneni prostor, oni su ti koji se gađaju, a mi to dobro radimo i drago mi je što na taj način i ja mogu dati neki doprinos prema naprijed. Nadam se samo da neće biti više poništenih golova.
Pred nama je kup utakmica u Šibeniku, nakon toga i gostovanje u Puli. Može kratka najava tih dvoboja?
Idemo utakmicu po utakmicu, što znači da nam je trenutačno najvažnija ona u Šibeniku. Treba se dobro pripremiti, odraditi je na visokoj razini i tražiti prolaz. Čeka nas težak teren, teško gostovanje, ali vjerujemo u sebe i siguran sam da će oni koji će istrčati dati svoj maksimum, jer kao što sam rekao, očekujemo prolaz. Što se tiče utakmice s Istrom, nažalost, bit će dosta izostanaka, neće zbog žutih kartona biti ni meni, a Istra je taktički jako dobro posložena. Strašno su agresivni, igraju, rekli bismo, na rubu incidenta i treba tamo pokazati karakter, izaći s fajterskim gardom i ostvariti što bolji rezultat.
Općenito, kako gledaš na cijelu situaciju? Straha za Slaven i njegov prvoligaški život, vjerujemo, neće biti…
Rekao sam već, mislim da to uopće nije upitno, s obzirom na kvalitetu koju imamo i na ono što pokazujemo na travnjaku. Rastemo iz utakmice u utakmicu, imamo odlične odnose s trenerima Kovačevićem, Gregurinom i svima ostalima u stožeru i uvjeren sam da ćemo se dići barem do sredine ljestvice.
Na kraju, kakve su tvoje osobne želje i ambicije? Forma je odlična, do kada ćemo te gledati na zelenom terenu, razmišljaš li uopće u tom smjeru…
Idem iz utakmice u utakmicu i nastojim uživati u svakom trenutku. Znam da ovo neće zauvijek potrajati, ali kad se osvrnem na sve, karijera je proletjela i bit će mi jako teško jednog dana ostaviti se nogometa. Zato sad uživam u svakom treningu i utakmici, a dokad će to trajati ovisi o više faktora, prije svega zdravlju.
