U prošloj školskoj godini na području Koprivničko-križevačke županije izrečeno je ukupno 4.327 pedagoških mjera od čega je bilo 880 kazni i 3.447 pohvala, a riječ je o podacima sustava Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih pod nazivom Školski rudnik.
Kada je riječ o srednjoškolskom obrazovanju, na cijelom našem području izrečeno je 280 pedagoških mjera koja ulaze u klasifikaciju kazni i 385 onih koje ulaze u pohvale.
Gledano prema gradovima, u Koprivnici je izrečeno 160 kazni, u Đurđevcu 74, a u Križevcima 44. Pritom u koprivničkim srednjim školama bila su dva isključenja, 104 opomene, 14 opomena pred isključenje i 40 ukora.
S druge strane, pohvala je u Koprivnici bilo 268, u Đurđevcu 23 i u Križevcima 94. Pritom, u koprivničkim školama bilo je 38 nagrada i 230 pisanih pohvala.
Dvije vrste pedagoških mjera – pohvale i kazne
Kako nam je rekla Petra Porić, pedagoginja u koprivničkoj Gimnaziji Fran Galović, pedagoškim mjerama regulira se ponašanje učenika u školskim ustanovama i možemo ih podijeliti u dvije temeljne kategorije – one koje su usmjerene na pohvale i nagrade, odnosno mjere poticanja, te one usmjerene na kritiku i kaznu, odnosno mjere sprječavanja.
Nastavlja kako ih propisuje resorno ministarstvo, odnosno definirane su Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, dok je njihovo izricanje regulirano Pravilnikom o kriterijima za izricanje pedagoških mjera, a i školski odbor svake škole može u skladu sa svojim statuom donositi pravila o pedagoškim mjerama.
– Učenika se pedagoškim mjerama treba potaknuti na odustajanje od neprihvatljivih oblika ponašanja i na usvajanje onih prihvatljivih, a izriči se uglavnom zbog povrede dužnosti, neispunjavanja obaveza ili primjerice nasilničkog ponašanja. Kriteriji su propisani pravilnikom gdje su nepoželjna ponašanja podijeljena najprije na laka, teža, teška i osobito teška i unutar tih velikih kategorija je spomenut niz različitih neprimjerenih ponašanja i onda su to kriteriji po kojima gledamo u koju skupinu koje nepoželjno ponašanje spada i koja se mjera izriče – objašnjava Porić.
Nastavlja kako ta podjela može biti problematična i teško im je ponekad na temelju nje dodjeljivati mjere.
Pravilnik je star 10 godina
– Taj pravilnik donesen je prije 10 godina pa postoje različita ponašanja koja su novijeg doba, a nisu pravilnikom regulirana poput primjerice upotrebe pametnih satova u svrhu prepisivanja, upotreba ili konzumacija e-cigareta u prostoru škole, konzumacija nikotinskih vrećica i adrenalinskih pića. Tu onda imamo veliki problem dok moramo dodijeliti neku mjeru. Osim kriterija za nepoželjno ponašanje imamo i kriterije za neopravdane sate i izostanke pa se onda mjera može dobiti i za to – ističe naša sugovornica.
Dodaje kako su reakcije roditelja i učenika dok se dodijeli pedagoška mjera različite.
– Mi kao škola prema zakonu niti ne smijemo donijeti mjeru bez da se prethodno razgovara i s djetetom i s roditeljima. Reakcije su različite i ovise o situaciji koja se dogodila, ali i o samom o roditelju. Ponekad su djeca svjesna da su pogriješila, priznaju pogrešku, prihvate posljedice svog ponašanja i najčešće problematično ponašanje ne ponavljaju. No, postoje i djeca koja jednostavno ne razumiju u čemu je problematičnost njihovog ponašanja i tu onda treba dosta savjetodavnog rada kako bi se učenicima ukazalo na problematičnost njihovog ponašanja i kako bi to mogli popraviti i ispraviti. Većina roditelja bez problema prihvati mjeru, ne opravdava učenika za neprimjerena ponašanja, no svakom je roditelju šok kad se tako nešto dogodi i ponekad znaju reagirati zapravo potpuno prirodno, odnosno zaštitnički, no tada ravnatelj, razrednik i ja sjednemo i popričamo s roditeljima, objasnimo situaciju i u većinom se slože s nama. Znaju se ponekad i protiviti, ali za donošenje mjere nije potrebna njihova suglasnost te se na izrečenu mjeru mogu i žaliti – pojašnjava pedagoginja.
U većini slučajeva mjere imaju učinak
Izricanjem mjera se, ističe Porić, nastoji utjecati na promjenu ponašanja.
– Mjere bi trebale potaknuti učenike da preuzmu odgovornost za svoja djela, da shvate da postoje posljedice za sve što naprave – i pozitivno i negativno, te da usvoje pozitivan odnos prema školskim obavezama i okruženju. U većini slučajeva mjera ima učinak i učenik ne ponovi ponašanje. Ona se mora javno izreći u razredu pred ostalim učenicima pa je i to na neki način učenicima nekad povreda i još im je gore od konkretne kazne koju su dobili – naglašava Porić.
No, govori i kako postoji manji dio učenika na koji one ne djeluju onoliko koliko bi trebale.
– Misle da su ju dobili nezasluženo pa se pitaju zašto baš ja, pa i drugi su to radili i u tome vide veliku nepravdu. Ponekad je teško dodijeliti pedagošku mjeru i odrediti koje će ju osobe dobiti i neki su revoltirani jer su kažnjeni jer su ulovljeni, dok su drugi izmigoljili pa ne shvaćaju mjere koje su dobili – napominje Porić.
Kaže i kako se u posljednje vrijeme naglasak sve više stavlja na poticajne pedagoške mjere pa se škole okreću preventivnim programima kojima se između ostalog nastoji razviti kritičko razmišljanje za analizu svakodnevnih ponašanja, ali i kako bi uvidjeli posljedice eventualnog ponašanja.
Važno je istaknuti da su učenici, ali i roditelji na početku svake nastavne godine upoznati s pedagoškim mjerama.
– Ne boje ih se. Tinejdžeri ne razmišljaju o posljedicama svojih ponašanja i oni onako impulzivno reagiraju pa ne razmišljaju previše o pedagoškim mjerama – mišljenja je Porić.
Izricanje mjera u gimnaziji nije toliko često
Što se tiče njihove škole, izricanje pedagoških mjera i nije toliko često.
– Svake godine bude nekoliko opomena, tu i tamo koji ukor. Prošle godine smo imali dvije opomene i jedan ukor, prije dvije godine šest opomena i ni jedan ukor. To su male brojke. Ne mogu reći da postoji trend porasta ili pada jer svaka godina je drugačija i dolaze drugačije generacije pa je teško predvidjeti što će se dogoditi. Učenicima su pravila ponašanja i vrijednosti za koje se kao škola zalažemo vrlo jasni. Inzistiramo da se svi toga pridržavaju. U tome imamo veliku podršku razrednika koji usmjeravaju svoj razredni odjel, ali i ravnatelja. Zajedno se trudimo mlade ljude usmjeriti pozitivnom ponašanju – zaključila je naša sugovornica.
