Vedra, nasmijana i puna pozitive – ovim bi se riječima na prvi pogled mogla opisati Radojka Kumek. A takva uistinu i jest.
Ova Koprivničanka je već nekoliko godina u mirovini, no ne miruje. Aktivna je članica Udruge Šinterice dobra srca, a kada ne pomaže macama, pjeva u zboru Rima. Rada, kako je mnogi zovu, svoj je radni vijek provela u administraciji u Domoljubu. Voljela je svoj posao, no ubrzo je shvatila da postoji život izvan njega. Tako je od početka 90-ih do danas proputovala na desetke zemalja – od Italije, Francuske i Španjolske pa sve do Izraela, Turske, Jordana i Sirije. Sva svoja putovanja, Rada je marljivo zapisala. Lista je zavidna i poduža.
Prvo veliko putovanje
Njezino prvo veliko putovanje bila je Francuska, Azurna obala, Španjolska i Andora. Nakon toga, u tjedan dana posjetila je Padovu, Rim, Vatikan, Milano, Napulj i Pompeje, a s Povijesnim društvom proputovala je Bavarsku. Osim toga, članica je i Planinarskog društva, no danas se manje bavi planinarenjem, a više svog vremena posvećuje volontiranju u Mačkovcu.
– Godine 1996. provela sam predivnih sedam dana u Parizu, godine 1998. otišla sam na tjedan dana u Grčku, na otok Karpatos, a godinu poslije u Izrael, gdje nam je vodič bio čovjek koji je inače rodom iz Koprivnice. Tamo smo posjetili i arheološki lokalitet Masadu i farmu krokodila. To mi je zaista bilo nezaboravno putovanje – prisjeća se Rada.
Nakon toga, uslijedila je kratka pauza u putovanjima, da bi se 2005. ponovno zaputila u Italiju, Francusku, Španjolsku i Portugal gdje je posjetila grad Fatimu koji ju je oduševio. U Italiju se uvijek rado vraćala, pa je tako 2006. ponovno posjetila Rim, a godinu poslije i Siciliju gdje ju se posebno dojmio vulkan Etna.
“Svaka zemlja ima nešto posebno”
Za svoj 50. rođendan, Rada si je poklonila nezaboravno putovanje u Jordan, Siriju i Istanbul.
– Proljeće u Istanbulu je posebno zbog toga što onda cvatu tulipani. Često se ovo cvijeće povezuje s Nizozemskom, no tulipan je zapravo nacionalni cvijet Turske. U životu nisam vidjela toliko boja tulipana, čak ni u Nizozemskoj koju sam također posjetila – ističe Rada.
Tijekom svojeg boravka u Jordanu, Rada je posjetila jednu od najvećih znamenitosti Bliskog istoka, čuvenu Petru, grad uklesan u stijenu, a u Siriji je bila u antičkom gradu Palmiri, gdje je stigla uživati u njegovim antičkim ljepotama prije nego su ga uništili teroristi tzv. Islamske države. Također, posjetila je i Damask.
– Tamo smo bili smješteni u hotelu usred pustinje. Ne možete si ni zamisliti da nešto takvo postoji na mjestu poput toga. Također smo otišli u jedan njihov kafić gdje sam pila pravi zeleni čaj – prisjeća se i dodaje kako je imala pravu sreću što je uspjela posjetiti Siriju i Izrael, s obzirom na čitavu situaciju koja je u zadnjih 10 godina zadesila Bliski istok.
Uslijedila su putovanja u francusku Provansu gdje je šetala poljima lavande, zatim u Krakov, rodno mjesto pape Ivana Pavla II. gdje je posjetila njegovu rodnu kuću, crkvu i slastičarnicu u kojoj je volio jesti kremšnite. Slušajući razne priče, 2016. godine otputovala je u Budimpeštu gdje je, uz čašu šampanjca, plovila brodom noću po Dunavu dok je svirala melodija “Na lijepom plavom Dunavu”. Karneval u Veneciji bio je za nju posebno iskustvo, kao i posjet otocima Murano i Burano. Kako kaže, svaka zemlja ima nešto posebno.
Nezaustavljiva čak i u mirovini
Prije odlaska u mirovinu 2018. godine, Rada je često razmišljala što će raditi jednom kada više neće ići na posao.
– Ne odlaziti na posao nakon 40 godina i nemati nikakve obveze za mene je bilo nezamislivo. Ispočetka mi je bilo jako čudno, no ubrzo sam se učlanila u pjevački zbor Rima kojeg vodi Romana Pavliša i koji me i dan danas ispunjava radošću. Isto tako, nastavila sam putovati. Prošle sam godine s prijateljicom sam bila na Bledu i Bohinju, ove smo godine posjetile Logorsku dolinu, a poklonila sam si i putovanje na Maltu – govori.
Osim toga, Rada tri do četiri dana tjedno odlazi u Mačkovec gdje brine o mačkama. Okružena ljubavlju maca za nju je najbolja psihoterapija, a rad za dobrobit životinja ispunjava je veseljem.
– Ljubav prema životinjama puni mi srce i dušu, pa tako svo svoje slobodno vrijeme poklanjam macama u Mačkovcu. Osim njih, imam i posebnog ljubimca, svog pekinezera Ogića kojeg od milja zovem Ljubek i s kojim se družim svakog jutra i večeri. To su moje najveće “srećice” – govori Rada.
Za kraj, Rada je poručila svima da rade ono što ih ispunjava i što nas čini sretnima.
– Uvijek kažem da je dobro pomagati i činiti dobro bilo kad i bilo gdje, a istovremeno brinuti o sebi, o svome zdravlju i uživati u svakome danu kao da je posljednji – zaključuje.
