Priča o jednoj staklenci sa starim krastavcem vraća nas gotovo čitavo stoljeće unatrag, u 1934. godinu.
Tada je mlada majka Dora Kovačić odlučila ostaviti neobičan, ali dirljiv trag rođenja svog prvog djeteta. U čast tom posebnom trenutku, Dora je u staklenku stavila pažljivo izabrani krastavac iz vlastitog vrta, zapečatila ga i pospremila u vitrinu.
Danas, ovaj očuvani krastavac nosi simboliku vremena jer ono doba nije bilo luksuznih uspomena ni suvenira pa su članovi obitelji tim jednostavnim činovima obilježavali važne događaje u obitelji poput rođenja prvog djeteta.
Staklenka je očuvana u izvanrednom stanju – hermetički zatvorena, s vidljivom godinom napisanom na staklenci.
Ovaj zapis svjedoči o ljubavi i radosti koje je Dora osjećala toga dana, a njezina ostavština danas predstavlja povijesni i kulturni trag jednog običnog, ali duboko emotivnog trenutka u životu žene iz tog razdoblja.