Svjetski dan učitelja održava se svake godine 5. listopada, a tim povodom Ministarstvo znanosti i obrazovanja prepoznaje najbolje odgojno-obrazovne djelatnike.
Na popisu se našlo njih 513, a među njima je i profesorica povijesti i geografije Mirna Kovačić koja predaje u koprivničkoj Osnovnoj školi Đuro Ester kojoj je ova nagrada veliko priznanje za njen rad u obrazovanju.
– Ovo je velika čast za mene i potvrda da ono što radim doprinosi učenicima, mojim kolegama, ali i obrazovnom sustavu u cjelini. Meni svakako predstavlja dodatnu motivaciju i poticaj da nastavim ulagati u svoj profesionalni razvoj i u kvalitetu svoje nastave – ističe Mirna.
U školi radi 12 godina i kaže kako vidi dosta promjena i u obrazovnom sustavu, ali i u samom načinu rada s učenicima. Kao najznačajniju promjenu ističe tehnološki napredak.
– Kad sam tek počela raditi, korištenje digitalnih alata i ostalih tehnoloških pomagala bilo je minimalno, sjećam se da su na početku osnovni alati u školskoj učionici bili ploča, kreda i eventualno grafoskop. Danas su tehnološki alati i različita digitalna pomagala dio svakodnevne nastave. Promjena je i u tome da učenici danas imaju pristup mnogo većem broju informacija putem interneta i društvenih mreža što zahtijeva od nas nastavnika da naučimo koristiti tehnologiju i da naučimo učenike koristiti te informacije na ispravan način. Jedna od većih promjena je i smanjena pažnja i koncentracija kod učenika, s obzirom na to da su oni navikli na brzu izmjenu sadržaja, a svi ti digitalni uređaji i proizvodi koje nalaze na internetu skraćuju njihovu sposobnost fokusiranja pa onda nailazimo na možda i veće probleme s disciplinom nego ranije. Svakako je učenicima otežano i dublje usvajanje znanja jer ta generacija Z koja je odrasla s tehnologijom ponekad ima probleme s koncentracijom, ali i smanjene vještine komunikacije s ostalim učenicima i možda nisu toliko otporni na stres kao što smo mi nekad bili ili učenici prije 10, 20 godina – pojašnjava naša sugovornica koja je povijest i geografiju zavoljela još u osnovnoj školi.
Bili su joj to najdraži predmeti i fascinirala su ju putovanja, otkrivanje novih krajeva i različite kulture. Htjela je oduvijek istraživati druge države i što više putovati i u tome su ju njeni roditelji na sreću bodrili i omogućili joj tako nešto, ako nikako drugačije nije bilo moguće, onda svakako kroz televizijski program ili knjige. Taj interes za povijest i geografiju pratio ju je tijekom cijelog školovanja pa je nekako prirodno došla i ta odluka da upiše studij geografije i povijesti na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Mišljenja je da učitelj mora biti i spreman učiti cijeli život, a s obzirom na to da ona voli i učiti, zanimanje učiteljice bilo je logično jer joj to zanimanje omogućava da putuje, uči, priča drugima o drugim državama, krajevima, njihovim kulturama i povijesti. Nisu joj mrski niti javni nastupi, što ističe kao važno u ovom poslu jer učitelj svakodnevno nastupa pred vrlo zahtjevnom publikom. Spoj obrazovanja, putovanja i pozitivnog utjecaja na mlade je, napominje, ono što ju najviše ispunjava u ovom poslu.
On sa sobom donosi i prednosti i mane, pri čemu Mirna ističe da su prednosti učiteljskog posla brojne.
– Meni je najvažnija mogućnost da svakodnevno radim s mladima i pozitivno utječem na njih. Učiteljski posao je dinamičan, ni jedan dan nije isti, on je kreativan i ispunjujuć jer se stalno uči nešto novo i morate se stalno prilagođavati i mijenjati, a posebno mi je zanimljivo i motivirajuće vidjeti kako se učenici mijenjaju i kako napreduju kroz godine. Zajedništvo i pozitivna atmosfera među kolegama u zbornici mi je također prednost jer imamo mogućnost dijeliti sreću, surađivati kroz različite projekte poput Erasmus programa, a on je jedna dodana vrijednost učiteljskog zanimanja – naglašava Mirna.
Kao manu navodi sve veći pritisak administrativnih obaveza koje prate nastavnike i koje ih često odvlače od nastave i rada s učenicima.
– Ponekad su i očekivanja roditelja i društva previsoka ili čak nerealna, a sustav nam ponekad ne pruža dovoljno resursa i podrške u rješavanju svih izazova s kojima se susrećemo. Odličan primjer u tom kontekstu su učenici s teškoćama u razvoju ili daroviti učenici koji su često zapostavljeni u takvom sustavu. Kao manu moram naglasiti i materijalni status učitelja. Ovaj posao nikoga neće privući dobrom zaradom, a mislim da će to u budućnosti postati i veliki problem obrazovnog sustava – manjak učitelja. Sve će se manji broj visokoobrazovanih ljudi htjeti baviti poslom u kojem zarada nije na razini koju bi oni očekivali – nastavlja Mirna.
Njeno promišljanje o odlikama dobrog učitelja polazi od strasti prema odgoju, obrazovanju i predmetima koje učitelj predaje.
– Dobar učitelj mora inspirirati učenike da razviju ljubav prema učenju i predmetima koje on podučava. Važni su i empatija i razumijevanje jer ponekad je vrlo zahtjevno, ali i neophodno, da se stavimo u učenikovu poziciju i da razumijemo njihove potrebe, njihov tempo učenja ili načina savladavanja gradiva jer svi su učenici individue koje dolaze u školu svaki sa svojim problemima. Učitelj treba biti i prilagodljiv jer svaka učionica i svaki razred je drugačiji – učenici imaju različite potrebe, a ponekad i ja osjećam kako se mijenjam iz sata u sat, a to ovisi o razredu u kojem jesam – objašnjava naša sugovornica koja svoj posao voli prvenstveno zato što ima priliku pozitivno utjecati na živote mladih ljudi.
Ono što ju motivira za daljnji rad je kad vidi kod generacija kako se razvijaju, napreduju i kako stječu svoje samopouzdanje.
– Usprkos svim manama učiteljskog posla koje sam ranije istaknula, taj posao nikad nije dosadan jer svaki dan se pojavljuju nove situacije, nova učenička pitanja, nova interakcija i baš ta raznolikost čini učiteljski posao zanimljivim. Volim osjećaj zajedništva u školi, volim biti dio kolektiva i neprocjenjivi su mi oni trenuci kad se šalimo u zbornici, jer učiteljski posao nije samotan, okruženi ste stalno ljudima koji se suočavaju s istim teškoćama i dijele dobre i loše momente školskog života baš kao i vi – zaključila je Mirna i poručila svim svojim kolegicama i kolegama u povodu Svjetskog dana učitelja da vjeruju u sebe, da se drže svog puta i da pokušaju biti najbolja verzija sebe.
‘Glavni naglasak škole danas je na razvijanju vještina i sposobnosti, a ne više na jednostavnom memoriranju podataka’
S razvojem tehnologije, naročito u posljednjih 10, 15 godina, i s dostupnošću informacija, uloga učitelja se jako promijenila.
– Nekad je učitelj bio primarni izvor znanja i informacija, a učenici su se oslanjali na nas kao jedinu osobu koja im može prenijeti sadržaj, uz primjerice opće enciklopedije koje su imali kod kuće ili edukativni televizijski program. Danas kad imaju internet doslovno na dlanu, imaju pristup neograničenoj količini informacija što je donekle promijenilo i stil predavanja u učionici jer nastavnik danas umjesto da predaje svoje gradivo, mora poticati kritičko razmišljanje, analizu i samostalno istraživanje te naučiti učenike kako filtrirati te silne informacije i koristiti ih na odgovoran način – objašnjava Mirna Kovačić.
Smatra i kako se uloga škole jako promijenila.
– Glavni naglasak škole danas je razvijanje vještina i sposobnosti, a ne više na jednostavnom memoriranju podataka kao što je to možda nekoć u prošlosti bilo – zaključila je.
