Lijepa je jesen u Podravini. Ova jesen. Svaka jesen. Glasnici su ju već najavili. Lišće žuti i pomalo opada, ptice nas ostavljaju, počela je berba kukuruza – i grožđa.
Za naše Podravce to su jedni od najljepših dana u godini. Pitomi brežuljci i plodni vinogradi svake godine početkom listopada postaju mjesto ovog posebnog događaja.
Unatoč modernizaciji i novim tehnologijama koje su olakšale mnoge aspekte berbe grožđa, u Podravini se ona i dalje velikim dijelom obavlja ručno. Jednu takvu starinsku berbu na novinskim su stranicama dočarali fotoreporteri Glasa Podravine davne 1960. godine.
Već ujutro naišli smo na prve berače u vinogradu. Još dok je rosa blistala na lišću, ljudi su počeli brati prve grozdove. Negdje su se škafi punili brže, negdje sporije. Lica berača bila su vedra i nasmijana. Vinogradom odjekuje pjesma, pričaju se vicevi.
Nasuprot beračima, vinogradari nisu baš osobito zadovoljni.
– Nije urodilo – kažu i čekaju slijedeću godinu.
Godina nije bila najbolja. Nešto je grožđa stradalo od mraza, druge je vinograde pak potukla tuča. Grožđe je kiselo, a uz to malo ga ima. Bit će svakojakih vina. Vinogradari nose grožđe odmah na prešu. Treba brzo saznati kakvo će biti i koliko će ga biti. Grožđe nije slatko, neće ići baš najbolje. Treba čuvati svaku kap. Putari se nisu baš mnogo oznojili – iz vinograda je izneseno svega nekoliko puta.
Berba bez muke
Nekada su se veći vinogradi brali i po nekoliko dana, no ove godine se berači, takoreći, šeću redovima. Trsovi su obrani bez mnogo muke. Na prešama nema mnogo gužve. Grožđe se stigne normalno prešati. Prešu treba dobro zategnuti da se iz grožđa iscijedi i posljednja kap, jer ove godine svaka kap bit će dragocjena.
Bez mnogo muke vinogradi su brzo pobrani. Berači su onda sjeli na travu da malo založe. U međaša je posuđena prva litra friškog mošta.
Kad se u goricama počinje spuštati prvi mrak, pale se vatre i peku se kesteni. Za razliku od grožđa, kesteni su ove godine dobro urodili. Uz čašicu mošta ili prošlogodišnjeg vina, oko vatre su se okupili berači. Zapjeva se i pokoja pjesmica. U vinogradima je tako – kostanji bez mošta teško su probavljivi.
Sunce se približava zapadu, dan izmiče. Vinogradari polako odlaze svojim kućama. Pjesma, prvi mošt, topli kesteni, druženje i još jedna berba je iza njih. Jer, tako je svake jeseni na obroncima Bilogore.
