Nekada ugledno svratište za putnike, ova je zgrada bila svjedok mnogih događanja i transformacija grada.
Nakon što je “odslužila” svoje kao hotel, postala je popularni disco klub koji je privlačio mlade. No, nakon što su se svijetla plesnih podija ugasila, zgrada je ponovno našla novu namjenu – danas se u njoj nalazi trgovina rabljenom robom te se prilagođava novim potrebama i navikama stanovnika.
Andrija Jurjević, gostioničar iz Koprivnice i Franjo Blažek, gostioničar iz Peteranca bili su bratići koji su sredinom 1942. godine odlučili većim dijelom prodati svoje gospodarstvo kako bi zajednički kupili hotel Križ. Hotel je godinu dana ranije oduzela Državna riznica u Zagrebu u ime Nezavisne države Hrvatske od tri suvlasnice — Fride Tauss, Slave Hirschl i Elze Scheuer na temelju zakonske Odredbe o podržavljenju imetka Židova i židovskih poduzeća. Suvlasnice su potom odvedene u logor. Jurjević i Blažek postali su vlasnici hotela Križ 5. prosinca 1942. godine. U to vrijeme hotel Križ bio je jedini pravi hotel koji je uz ovu imao i oznaku svratišta.
Svratište Križ
Svratište Križ bilo je mjesto mnogobrojnih zabava. Pjevačko društvo Podravec organiziralo je 20-ih godina prošloga stoljeća nekoliko proslava povodom fašnika. Veselo je tako bilo 21. veljače 1921. kada su organizirani “Veliki fašenski svatovi” sa šaljivim koncertom i plesom – mladoženja je bio Humor, a mlada Komika. Godine 1929. upriličena je ‘Fašinska Zmešarija’.
U Koprivnicu je povremeno dolazio stanoviti gospodin Kancijan koji je održavao nastavu plesa u jednoj od prostorija hotela Križ.
– Bio je uvijek besprijekorno odjeven, u tamnom odijelu, bijeloj košulji s kravatom i lakiranim crnim cipelama, sve u skladu s programom škole. U školi se, naime, uz ples učilo i lijepom ponašanju, sve od prvog pristupa partnerici za ples s obaveznim naklonom, pa do ispraćaja partnerice nakon plesa. Za glazbu se koristio gramofon kojega se moralo navijati, a melodija je odzvanjala iz onog povelikog roga kojega su tada imali svi gramofoni, prisjeća se u svojim “Štiklecima iz stare Koprivnice” Krešimir Švarc.
Na kraju svake plesne škole priređivao se takozvani ‘Plesni vjenčić’. Bila je to neka vrsta završnog ispita na kojem su prisustvovali i roditelji. Dvorana je bila svečanije ukrašena, a danima prije djevojke su si šivale nove haljine za tu priliku. Kupovala su se i odijela za dečke. Na žalost, nadošli Drugi svjetski rat prekinuo je školu.
Unatoč ratnom dobu, hotel je dobro poslovao
Smještaj u Križu bio je na razini koja mu je osigurala određenje hotela. U prizemlju se nalazio prostrani restoran u koji su zalazili purgeri, ali nikako mlađi od trideset godina. Uz restoran naslanjala se plesna dvorana u kojoj se ispred velikog ogledala učilo plesati swing i valcer. U vremenu kada se nisu održavali satovi plesa dvorana je služila kao restoran za izuzetne goste gdje se često do kasna u noć kartalo. I sami vlasnici su i sami često znali pokleknuti ovoj strasti i iskušavati sreću.
Iako je bilo ratno doba, hotel Križ je dobro poslovao. Ljudi su dolazili, čitali novosti iz novina koje su uvijek čekale na istom mjestu, jeli, pili…
Od 7. studenoga 1943. do 9. veljače 1944. godine hotel je doslovno opljačkan. Odšteta nije nikada bila isplaćena, a hotel Križ je postao općenarodna imovina kojom je u prvo vrijeme upravljala JNA Koprivnica, a potom je objekt prešao u vlasništvo općine Koprivnica koja ga je 1963. godine ustupila ugostiteljskoj organizaciji “Grozd”.
Prvi restoran sa samoposluživanje u Koprivnici
Godine 1986., točnije 11. ožujka, s radom je započeo novoadaptirani restoran sa samoposluživanjem Izvorovog OOUR-a “Grozd”. Novi restoran, u zgradi Turista, imao je mjesta za blizu dvije stotine gostiju. Svakoga dana od šest sati, kada je objekt započeo s radom, nudilo se oko pet vrsti gotovih jela – od svinjskog pečenja, paprikaša pa sve do plućica na kiselo i špek fileka. Kapacitet kuhinje, koja je također bila adaptirana i preuređena za ove potrebe, iznosi oko tisuću obroka dnevno, a prema potrebi taj se broj mogao i povećati. Samoposluživanje je trajalo sve do 19 sati, a od tada se u ovom restoranu mogla naručiti i jela po narudžbi sve do 24 sata, do kada je svirao i glazbeni sastav.
Od neslavnog noćnog kluba do dućana rabljene robe
Godine 2001., Koprivnica je dobila još jedno sastajalište namijenjeno građanima svih uzrasta, ali ponajviše mladina. Naime, u prizemnom dijelu zgrade bivšeg hotela Turist smjestio se “Joker Club” koji je objedinio diskobar i bistro s ponudom hrane i piće pristupačnih cijena, a nadasve zabavu mladima.
Neposredno uz mjesto točenja pića bistroa bila je izdvojena prostorija plavog salona s intimnom rasvjetom. U hladnijim danima tamo su tijekom trajanja radnog vremena bistroa gostima na ponudi bila jela s roštilja i ražnja.
Na žalost, u godinama koje su uslijedile, “Joker Club” postao je mjesto poznato po intervencijama policije zbog tučnjava i galame u vrijeme vikenda, te je nakon nekog vremena i zatvoren. Nakon što je godinama zjapila prazna, zgrada u kojoj je bilo smješteno svratište, hotel i noćni klub, danas je dućan rabljene robe u koji zalaze mnogi Koprivničanci.
