Dojenje je ne samo prirodan proces hranjenja novorođenčeta već i ključna stavka u razvoju i zdravlju djeteta.
Međutim, unatoč njegovim dobrobitima, mnoge majke suočavaju se s izazovima tijekom prvih tjedana i mjeseci dojenja.
U tom izazovnom periodu, osim obitelji, patronažne sestre igraju nezamjenjivu ulogu u pružanju podrške majkama osiguravajući uspjeh u dojenju.
Je li beba dovoljno pojela? Kako prepoznati znakove gladi? Kako pravilno držati dijete tijekom dojenja? To su samo su neka od pitanja s kojima se patronažna sestra Andreja Novak svakodnevno susreće u svom poslu.
– Dojenje je prvenstveno vještina koja se uči; uče je i majka i dijete. Ponekad se sve idealno odradi, ali ponekad neki vanjski faktori poput stresa ili manjak samopouzdanja kod majke utječu na sam ishod dojenja, objašnjava Andreja Novak koja posao patronažne sestre obavlja 21 godinu.
Kontinuirana podrška
Upravo u tim trenucima patronažne sestre dolaze kao prva linija pomoći. Njihovi posjeti obiteljima, odnosno majkama, pružaju priliku za individualiziranu podršku, odgovore na pitanja te praktične savjete. Patronažne sestre educiraju majke o pravilnom položaju tijekom dojenja, prepoznavanju potrebe za hranjenjem te sprječavanju i rješavanju uobičajenih problema poput bolnih bradavica, mastitisa ili lošeg hvatanja bradavice.
– Majke se dosta pripremaju kroz različite trudničke tečajeve, dolaskom u našu grupu za dojenje ili čitajući puno različitih materijala koji su sada dostupni. No, koliko god se teorijski sve to usvoji, poteškoće se mogu dogoditi jednom kada dođe beba. Ali, sve na što majke naiđu može se uspješno riješiti uz pravilan savjet i podršku – ističe.
Prvi kućni posjet
Posjeti u kućnom okruženju omogućuju majkama da se opuste i slobodno postave sva pitanja, a upravo je kontinuirana podrška, često kroz nekoliko posjeta, ključna za uspješno uspostavljanje dojenja.
– Smatram da je jako bitno da majka u tim prvim danima nije sama, da ima podršku obitelji, ali i nas zdravstvenih djelatnika. Kod našeg prvog kućnog posjeta popričamo s majkom kako je prošao tijek poroda, pregledamo novorođenče, promatramo tijek podoja, siše li dijete aktivno i gledamo da li postoje neke stvari koje možemo popraviti – govori Andreja i dodaje kako, iako su zakonski propisane dvije posjete, uvijek dođu onoliko puta koliko je majci u prvih mjesec dana potrebno, a pomoć ili savjeti patronažnih sestara mogu se zatražiti i telefonski.
Patronažne sestre imaju nezamjenjivu ulogu u podršci dojenju, od edukacije i praktičnih savjeta do emocionalne podrške i zdravstvenog praćenja. U to se uvjerila i Lana Korade koja je rodila prije skoro dva mjeseca.
– Prvih nekoliko dana bilo je jako izazovno jer smo bili u bolnici osam dana zbog toga što je beba završila u inkubatoru i kad bih je dobila da sisa, ona bi uvijek spavala pa sam je morala buditi. Tek smo dolaskom kući dojenje uspostavili u normalu – priča nam Lana.
Patronažna sestra bila je uz nju u trenucima kada je bila zabrinuta doji li dobro te dobiva li beba dovoljno mlijeka.
– Kada bih bila u panici oko toga, ona bi me umirila. Moja beba sada ima šest tjedana i patronažna sestra mi je dolazila mjesec dana. Ona mi je bila jako važna, ne samo u procesu dojenja već i općenito – ističe Lana.
Dojenje u javnosti
Dojenje je prirodan proces koji pruža djetetu sve potrebne hranjive tvari i jača povezanost između majke i djeteta. Međutim, kada se dojenje odvija u javnosti, ono često postaje predmet rasprave. Dok mnogi dojenje u javnosti smatraju normalnim i potrebnim, neki i dalje izražavaju nelagodu ili neprihvaćanje.
– To je najprirodnija i najnormalnija stvar. Dok sam vani s bebom, ako je treba nahraniti ili smiriti, ne ustručavam se to napraviti. Ljudi piju pivo pred dućanom, a ja sam u parku nahranila svoje dijete. Ni pred kim nemam zadršku da nahranim svoje dijete. Meni je to olakšavajuće jer znam da je hrana za moju bebu savršeno spremna u tom trenutku kada ona hoće. To je blagoslov, da možeš nahraniti svoje dijete kad god i gdje god s onime što mu treba – smatra Lana.
Majke različito doživljavaju dojenje u javnosti. Kako je rekla Andreja, neke imaju više samopouzdanja pa im nije problem dojiti dijete u kafiću, dok se druge jednostavno ne osjećaju ugodno to raditi u javnosti.
– Lijepo je što u nekim sredinama, pa i kod nas u Koprivnici, imamo klupe za dojenje pa je to na neki način intimniji dio u javnosti gdje će se majka osjećati ugodno – zaključuje Andreja.
