Građevinski sektor u posljednje vrijeme suočava se s velikim izazovima, od enormnog rasta troškova, do pronalaska poslova na tržištu koje itekako osjeća posljedice rata u Ukrajini, uz ostale ekonomske nestabilnosti na prostoru Europe.
Kako se snalaze u takvim okolnostima, doznali smo od Mirka Habijanca, predsjednika Uprave Radnika.
Radnik je ove godine proslavio impozantnih 76 godina uspješnog poslovanja. Čestitamo vam na tome.
– Hvala vam na čestitki. Mi smo stara tvrtka koja se razvijala i uspješno privatizirala. Imamo veliko iskustvo rada u Njemačkoj u kojoj i danas radimo te ulažemo puno u tehnologiju i ljude. Vodimo uredno poslovanje i transparentnu tržišnu utakmicu. Svjesni smo da razvoj poduzeća ne ide na brzinu i moramo puno ulagati u obrazovanje kadrova i organizaciju poduzeća.
Kako ocjenjujete trenutno stanje građevinskog sektora u Hrvatskoj i regiji usporedno s prošlom godinom i kako se Radnik nosi s tim izazovima?
– Što se tiče građevinskog sektora i usporedbe s prošlom godinom posla ima nešto više i prihodi će biti nešto veći ali problemi se, nažalost vuku godinama, a to su zakonska regulativa i nelojalna konkurencija.
Građevinarstvo je jedna od rijetkih industrija koje su se preobrazile i danas funkcioniraju. U interesu općina, gradova i županija trebao bi biti razvitak lokalnih poduzeća kako bi se stvarala kvalitetna radna mjesta s urednim plaćama. Mi u Radniku jako zagovaramo kolektivne ugovore koje u Hrvatskoj imamo ali problem je što nitko ne kontrolira njihovo poštivanje. Poduzeća iz zemalja koje nisu dio Europske unije dolaze konkurirati na natječajima za izvođenje radova, a uglavnom se radi o tvrtkama koje su sigurno jeftinije jer imaju i niže plaće i druge troškove. Tako se ne može konkurirati ni u jednoj zemlji Unije, moraju se poštivati plaće iz kolektivnih ugovora, a poduzeća se moraju dokazati sa svim svojim dokumentima. Postoji sporazum o javnoj nabavi u EU, a ni jedna od ovih zemalja čija poduzeća dolaze k nama nije potpisnik tog sporazuma. Mi smo jedno otvoreno tržište koje nije dobro uređeno ako nije regulirano europskim regulativama i uredbama. Osobno kao predsjednik HUP- Udruge poslodavaca graditeljstva, zagovaram to i očekujemo razgovore u resornom Ministarstvu.
Možete li nam reći više o trenutnim projektima koje tvrtka Radnik realizira ili planira u skoroj budućnosti? Recimo, Hotel Kalnik u Križevcima prolazi kroz značajnu fazu rekonstrukcije i nadogradnje.
– Radnik d.d. investira u hotel i upravnu zgradu kod hotela u Križevcima te očekujemo da u novu upravnu zgradu preselimo za godinu dana. Planiramo i investicije u Svetom Ivanu Žabnu gdje ćemo izgraditi poslovno – stambeni centar u kojem će pored ostalog raditi stručne službe koje će upravljati našim povezanim poduzećima. Dalje u planu imamo investicije u Malom Lošinju, jer tamo raspolažemo sa zemljištima i drugim nekretninama. Prva nam je na redu zgrada stare škole u Malom Lošinju, koju smo kupili prije nekoliko godina. Želimo u Križevcima organizirati jedan školski centar odnosno praktikum za građevinska zanimanja, kojeg bi trebalo povezati sa strukovnom srednjom školom jer praksa koju sad izvode škole ne odgovara današnjoj tehnologiji.
Sve u svemu, imamo puno planova koji doduše nisu ‘zapisani u kamen’, ali vidjet ćemo kako će se stvari odvijati.
Kako se tvrtka Radnik prilagođava digitalizaciji i naprednim tehnologijama u građevinskom sektoru?
– Obzirom da radimo u Njemačkoj, tamo smo na izvoru novih tehnologija. Njemačka je proizvođač najvećih i najkvalitetnijih oplata na svijetu, a s proizvođačima smo u stalnom kontaktu i od njih kontinuirano kupujemo opremu. Gotovo sve što imamo od opreme je iz Njemačke, alati, strojevi i kranovi. Nadalje, Njemačka ima i stabilnu regulativu, opće ugovorne uvjete stare više od 100 godina. Sve je to kreirala i razvijala Njemačka udruga poslodavaca, zato ja i u Hrvatskoj stavljam težište na našu udrugu poslodavaca graditeljstva po njihovom modelu. Njihov dualni školski sustav obrazovanja je daleko učinkovitiji. Naš školski sustav nije na razini potreba gospodarstva. Kod nas Agencija za strukovno obrazovanje i županije ne mogu 10 godina dogovoriti uvođenje dualnog sustava, a bez dualnog sustava obrazovanja bez prakse nema zanata. Ta se praksa ne odnosi samo na strukovne škole nego i na obrazovanje u višim školama do fakulteta. Zbog toga, želimo napraviti u Križevcima praktikum u kojemu bi s našim školama organizirali učinkovitu praktičnu nastavu. Biti će to praktikum za učenike majstore i građevinske tehničare, ali za to nam treba odgovarajući kurikulum, a današnji je smiješan i ne odgovara potrebama gospodarstva zemlje.
Zadržavanje kvalificirane radne snage posljednjih godina tvrtkama je veliki problem. Kako ste doskočili ovom problemu?
– Kvalificirane radnike nedovoljno osiguravamo u školskom sustavu. Većinu praktičnih vještina radnika moramo učiti nakon zapošljavanja u Radniku. Plaće su danas kvalitetne i stimulativne, a pored plaća tu se isplaćuju i dodaci na plaću, postoje i nagrade zbog dobrog rezultata jer ako na kraju godine ostvarimo dobit, ostvarili smo je svi, a ne samo Uprava. Ima tu i kvalitetnih neoporezivih rješenja koji se mogu isplaćivati svim zaposlenicima za dobre poslovne rezultate. To nisu mala sredstva koje Radnik isplaćuje zaposlenicima. Našim radnicima, kad zatreba dodatno plaćamo liječenja, sistematske liječničke preglede, osiguravamo godišnje odmore u našim odmaralištima na Lošinju, organiziramo teambuildinge, a da ne govorimo o donacijama koje dajemo za sport i širu zajednicu. Također odobravamo stambene kredite zaposlenicima. Ključni su nam zaposleni ljudi, a ne profit. Trenutno stipendiramo i školujemo 50-ak učenika i studenata, te i tako vodimo brigu o budućim stručnim radnicima i vodećim kadrovima.
Moramo prokomentirati i političke procese u državi, koliko je politička stabilnost ključna za napredak države i koliko se ti procesi reflektiraju na sektor u kojem vi djelujete?
– To je točno! Politička stabilnost je ključna. Kad je Vlada stabilna, gospodarstvo se osjeća sigurno te se ubrzava s novim zapošljavanjem, investicijama i razvojem. Osim političke stabilnosti bitna je i sigurnost u zemlji, ali i vlasnička struktura. Kad poduzeće ima stabilnu vlasničku strukturu, onda se može kvalitetno razvijati.
Spomenuli ste profit i kako Vam on nije na prvom mjestu. Što onda je?
– Radnici i njihove obitelji, sigurnost radnog mjesta. Od 1997. godine kada sam postao predsjednik uprave, nismo nikad imali probleme s isplatom plaća. U SR Njemačkoj je čak takav zakon da za plaće uvijek mora biti. Ta sredstva uvijek moramo imati i naš je model uvijek imamo osigurana sredstva za plaće barem godinu dana unaprijed.
Koliko je tvrtka usmjerena na izvoz i međunarodne projekte? Razmišljate li o širenju na nova tržišta?
Mi sada radimo u Njemačkoj. Radili smo i šire, u Luksemburgu i Belgiji, ali zasad za tim nema potrebe. U Europi se osjeća stagnacija u građevinarstvu, a to je u vezi s energentima, ratovima i svim drugim nestabilnostima. Kod nas se stagnacija još nije osjetila, ali bojim se da će se vremena promijeniti. Mi trenutno imamo 20 do 30 posto više posla nego što Sektor graditeljstva i zaposleni mogu primiti. Nemamo u državi centralno mjesto evidentiranja investicija u zemlji pa se javljaju oscilacije tako da jedne ili nekoliko godina gradi više velikih projekata, a onda više godina ne gradi ništa tako veliko, što utječe na stagnaciju u građevinarstvu. Naravno da u takvim usponima i padovima obima građevinskih radova, neki subjekti dolaze u velike poslovne probleme. Građevinarstvo bi trebalo biti na osam do deset posto BDP-a, a sada je na šest posto, jer bi tada bi razvoj cijele države bio intenzivniji i stabilniji. To bi bilo ključno i za rast BDP-a, plaća i standarda. Građevinarstvo bi trebalo ući u strateški program razvoja države jer je ono bitno za razvoj. Kad građevinarstvo pada, sve drugo pada.
Je li točno da kad građevinarstvo počne stagnirati, da se to prelije na ostale razine?
Snaga građevinarstva i države se vidi po tome koliko je podignuto kranova, kad govorimo o visokogradnji. Druga stvar je ono što je Europa riješila odavno. Mi u Hrvatskoj 80 posto teritorija nemamo pokriveno s kanalizacijskom mrežom. Zar mislimo da će mladi imati standard kao u EU i sve drugo, ako nećemo imati kanalizacijske sustave i pročistače? Tu su katastrofalno zakazala lokalna uprava i komunalna poduzeća koja desetke godina na tom području nisu ništa radila. Mi smo premali prostor i moramo štititi naš okoliš, naše podzemne vode, koje su jedno od naših blaga. U tome segmentu građevinarstvo ima potencijalno još puno posla, koji je započet sa aktualnim projektima aglomeracija (vodoopskrba, odvodnja i pročišćavanje otpadnih voda).
Što smatrate svojim najvećim uspjehom?
Moj najveći uspjeh je razvoj firme Radnik. Stabilno je poduzeće, imamo dobru Upravu, imamo i problema i stalne brige oko ugovaranja poslova, ali to je vječna borba. Ja već imam dosta godina, ali ostat će ljudi koji će sigurno sve dalje razvijati. Meni je u fokusu briga o poduzeću i odgovornost prema zaposlenima. Ponavljam, u našem sustavu radi gotovo 900 ljudi, a od rada i poslovanja s Radnikom živi više od 10.000 ljudi. Obitelj je također važna i u mom je fokusu, a k tome privatno, u slobodno vrijeme, sadim šume i smatram da ću svojim malim doprinosom pomoći planetu, jer šume hrasta lužnjaka proizvode kisik, skladište ugljik i drže visoke podzemne vode i rade mikroklimu koja štiti od UV zračenja. Dakle briga za okoliš odnosno moj skromni doprinos tome je također nešto što smatram uspjehom koji me raduje.
Nalazimo se u prostoriji s puno zahvalnica i plaketa, na koju ste najponosniji?
Imamo ih jer smo pomagali u ratu i miru, a sudjelujemo u obrazovnom sustavu i drugdje. U lijepoj uspomeni su mi ostali iz Njemačke sastanci koje je organizirao naš veleposlanik pok. prof. Zoran Jašić, razgovori s ministrom Genscherom kad je bilo Hrvatskoj najpotrebnije. Poklonio sam mu zlatnik za 50. godišnjicu našeg poduzeća na kojem je bio sveti Marko Križevčanin, na čemu se on najljepše zahvalio i zaželio nam puno uspjeha.
