Osim Drave, kroz malo podravsko mjesto Legrad teče i rijeka grafita. Naime, od 2012. godine čitavu javnost preplavljuje priča Graffiti Ranča Legrad, svojevrsnog muzeja grafita na otvorenom čiji su domaćini Legrađani Gordan Cvetnić, Dino Cvetinić i Mario Sačer svoj život posvetili upravo uličnoj umjetnosti.
Graffiti Ranč Legrad zapravo je građanska inicijativa pokrenuta u domu Gordana, a umjetničku podršku pružaju Mario koji je ilustrator i karikaturist s 40 godina iskustva, dok se Dino ovoj maloj, ali skladnoj ekipi pridružio 2018. godine. Mario je, dakle, zadužen za olovku i papir, a Dino za sprej i zid. Kako nam je to rekao Gordan, Mario i on znaju se odavno, dok su za Dinu čuli da je talentiran i da zna crtati pa su ga pozvali u kolektiv.
– Iako je ranč nastao 2012. godine, s pričom sam počeo puno ranije – odrastao sam na breakdanceu, a u regiji slikam i iz hobija pratim grafiti scenu već 22 godine. Nismo imali kapacitet za biznis priče pa sam odlučio sve stvoriti doma i da se ovdje okupljamo. Kuća je stara 150 godina i nije mogla biti ništa drugo nego oslikana – započeo je priču Gordan i dodao da podršku cijeloj priči od njenog početka daje Slaven Kosanović Lunar, poznati hrvatski grafiter, dizajner i umjetnik.
Na ovom imanju napravljen je tako dom grafita, a Gordanu je želja da Dino naslijedi imanje, no ne u privatnom smislu, već da ono nastavi u edukativno-muzejskom smjeru.
– No, nismo samo ovdje – tu nam je baza za guštanje, a inače surađujemo s drugim umjetnicima diljem regije. Uz to, u Legradu je dosta napuštenih kuća i prostora pa je ideja u tome da mještanima ponudimo reparaciju fasade i da nam mjesto ljepše izgleda. Sve to radimo besplatno jer u sklopu Graffiti Ranča Legrad ne radimo honorirane projekte, već isključivo pomažemo. Sve je to zbog gušta, stvaranja i pomoći mladim talentima – naglasio je Gordan.
Dečki nam nisu pričali na koji način im dolaze ideje za oslikavanje jer, kako su nam kazali, da to znamo – pali bismo u nesvijest. Kratko su zato poručili da je cijela priča razvijena u zadimljenim starim kuhinjama.
Ranč “radi” 365 dana u godini
Kad je pak riječ o projektima ovog kolektiva, Gordan je rekao kako ih u jednoj godini bez financiranja i pomoći imaju oko 20, bilo da je riječ o državnoj ili međunarodnoj razini.
– Najveći uspjeh ostvarili smo 2019. godine s Ministarstvom kulture kad smo sastavili projekt i digitalizirali mapu grafita koji su u Legradu. Skeniranjem koda ona vas vodi po mjestu dok nas nema kod kuće pa možete sami obići sve radove, a mapa je uz to i turistički vodič za Legrad – naveo je.
Momci svakodnevno pomažu i kolegama umjetnicima unutar i izvan granica države, a ranč u Legradu je otvoren 365 dana u godini i može ga posjetiti bilo tko. Povod za dolazak svakako su i dva velika godišnja okupljanja i to povodom Praznika rada i Martinja.
– Okupljanje za Praznik rada je crtačkog karaktera, dok se za Martinje više družimo. Evo, ove su nam godine za Praznik rada stigla 23 umjetnika, a u Legrad su se kroz sve ove godine slili umjetnici iz Čilea, Srbije, Kolumbije, Austrije, Irske, Francuske, Njemačke, Engleske… I mi puno putujemo, prošli smo Balkan i našu regiju, sve u vlastitom trošku – upoznavali smo organizatore festivala, bili im i gosti i domaćini, dogovarali angažmane… Time promoviramo Koprivničko-križevačku županiju, ali i cijelu državu. Kudgod idemo, uvijek kažemo da dolazimo iz Legrada, a najbitnije nam je da ostavimo pozitivan trag – istaknuo je Gordan.
I na domaćim okupljanjima svoje mjesto nastoje zadržati u srcu pa će se tako i za ovogodišnje druženje koje je na ranču povodom Martinja zakazano za 9. studenog isticati tradicija i običaji Legrada. Inače, riječ je o 12. izdanju tradicionalnog druženja otvorenog tipa, a tko god dođe – crta.
– Imamo i baku Šteficu koja ima 87 godina i uvijek dok imamo druženje peče nam štrukle. Pečemo i turkinje i kuhamo vino – pozvao je sve zainteresirane na ovaj način Gordan.
Tko ovo radi iz ljubavi, novac mu nije presudan
Ono što je nekad tako bilo samo u Zagrebu, danas je i u Legradu.
– Nekad smo na Zagreb gledali kao na san, a sada zagrebačke dečke okupljamo u Legradu i tu je također njihov dom. Svima koji se trude treba pomoći jer gledajte, umjetnici nisu sporni i Hrvatska ima jako puno dobrih umjetnika, ali problem je u organizaciji svega jer u Hrvatskoj premalo surađujemo. Zato smo i osnovali ranč jer mi je želja da se puno više okupljamo i komuniciramo pa da Osijek ugostimo u Legrad, da Legrad nešto pokloni Splitu… – istaknuo je.
Nerijetko se dogodi i da posjetitelji ranča, unatoč tome što podržavaju cijelu ovu priču, misle da je sve za “lovu”, no Gordan nas je uvjerio da tome nije tako.
– Tko to radi iz ljubavi, njemu novac nije najbitnija stvar. Svi sanjaju o zaradi, ali ne možeš ti u Hrvatskoj “vući” biznis projekte. Na ranču nam je od 2012. godine bilo više od 65 svjetskih umjetnika i svi su oni došli u svom trošku i sa svojim bojama. Mislim da su kreativne suradnje nama napravile više karijere, pogotovo Dini, nego biznis. To je zdraviji smjer. Lokalna razina ne bi ni imala sredstava da plaća, na primjer, 20 projekata godišnje. Tko bi ti dao novac za to? Jedino što mi želimo je podići standard ranča, na taj način želimo investirati – da napravimo rasvjetu za noćna crtanja, paviljone, klackalice za djecu i slično – poručio je Gordan.
Percepcija grafita u javnosti je itekako napredovala
Ovaj legradski kolektiv upravo se tako želi još više približiti lokalnoj, ali i široj zajednici, a kako je to rekao Mario, percepcija grafita u javnosti itekako je napredovala u zadnjih nekoliko godina što je samo dodatno osnažilo kreativnu priču stvaranja na i oko ranča.
– Percepcija grafita ide u dobrom smjeru jer nam se javljaju ljudi za suradnju – ove smo godine na zgradi Elektre u Koprivnici tako napravili grafit povodom Dana jedinstvenog europskog broja za hitne službe 112 te Međunarodnog dana civilne zaštite, a primjerice, surađivali smo i s Centrom za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju Podravsko sunce. Ljudi danas baš žele grafite, a toga dosad nije bilo jer je grafit prije bio povezan s vandalizmom – objasnio je Mario.
Mišljenja su da Hrvatska za izvorni grafiti stil, ipak, još nije spremna.
– Murali su izašli iz valova slikarstva jer su čisti grafiti zapravo tagovi, odnosno potpisi na zidovima. Mi u Legradu ne možemo forsirati čisti izvorni grafiti stil jer mala sredina to ne bi prihvatila pa zato uvijek na radovima imamo neki lik, zanimljivost ili priču koja privlači pažnju, na to se fokusiramo. Na primjer, Dino ne može imati izvorni njujorški grafiti stil jer ni Hrvatska to još ne bi prihvatila. Još javnost to u potpunosti ne razumije – zaključio je Gordan.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
