Prije tri godine, majka Nadia Vorobiova i kćer Viktoria napustile su Ukrajinu u potrazi za sigurnošću i novim početkom.
Njihovo putovanje završilo je u Hrvatskoj, gdje su prvo živjele u Varaždinu, a od svibnja ove godine preselile su u Koprivnicu. Iako su pronašle mir i sigurnost, jedan član obitelji nedostaje – Viktorijin otac.
Nažalost, njezin otac ne može doći u Hrvatsku. Iako su pokušavali pronaći način da se obitelj ponovno okupi, ukrajinski zakoni zabranjuje muškarcima ispod 65 godina da napuste zemlju, osim ako ne posjeduju posebnu dozvolu.
Viktoria, koja sada ima 17 godina i ide u treći razred Gospodarske srednje škole u Varaždinu, smjer turističko hotelijerski komercijalist, unatoč svemu odlično se prilagodila životu u Hrvatskoj.
– Nije mi bilo teško naučiti hrvatski. U školi sam bila okružena prijateljima i profesorima koji su mi pomogli. Danas dobro govorim hrvatski, malo me još muči pisanje, ali i to ide prema boljem – priča nam s osmijehom na licu.
Mama Nadia pak još uvijek radije sluša, nego što govori.
– Razumijem gotovo sve, ali govor mi još uvijek ide malo teže. Ipak, razumijemo se – priznaje Nadia.
Pronašle mir, ali ne i posao
Iako su pronašle mir u Hrvatskoj, život nije uvijek jednostavan. Nadia, koja je u Ukrajini završila ekonomski fakultet i radila u prestižnoj tvrtki, u Hrvatskoj još uvijek traži posao.
– Tražim bilo što, u Varaždinu sam radila kao pomoćni radnik u jednom hotelu, nažalost hotel je prestao raditi, a ja sam ostala bez postala. U Koprivnici još uvijek nisam ništa pronašla – priča nam.
Unatoč izazovima, zadovoljne su životom u Koprivnici.
– Ovdje je mirno, ljudi su ljubazni i susretljivi – kaže Nadia.
Posebno uživaju u malim stvarima – šetnjama gradskim ulicama, razgovorima s prijateljima i, kako s osmijehom dodaju, u kavi s toplim mlijekom u lokalnom kafiću.
– Puno se družimo s udrugom Društvo naša djeca, bili smo i na Renesansom festivalu, stvarno nam je bilo prekrasno. Hrana je bila jako ukusna i ovdje smo probale najbolju kavu s toplim mlijekom – govore.
Iako se sada planiraju zadržati u Hrvatskoj, Viktoria već ima planove za budućnost.
– Želim upisati fakultet u Opatiji, privlači me turizam – kaže s entuzijazmom.
Njihov novi život u Hrvatskoj dao im je priliku da izgrade novi dom i nastave živjeti unatoč svim izazovima, ali srce obitelji ostaje nedirnuto odvojenošću od oca. Koprivnica im je postala više od privremenog utočišta – postala je mjesto gdje grade svoju budućnost, dok čekaju dan kada će ponovno biti svi zajedno.
