Podravska klet, donedavno jedinstven restoran koji je svojom ponudom hrane privlačio mnogobrojne zaljubljenike u tradicionalnu kuhinju i koji je za istu dobitnih prestižnih nagrada, danas zjapi prazna.
Tek tu i tamo se ovaj predivan prostor iznajmi za proslave i razne prigode, no daleko je to od nekadašnjeg sjaja kakvim se mogla ponositi.
Davnih dana, Podravska klet bila je upravo to – podravska klet, u vlasništvu obitelji Sulimanović koja je vrvjela veseljem i koja je bila poprište jedne zanimljive tradicije. Davnih 30-ih godina prošlog stoljeća, tamo su se odvijali takozvani ‘Sulekovi jesenski manevri’. Bilo je to okupljanje najboljih prijatelja dr. Sulimanovića. Uglavnom su to bili ugledni koprivnički intelektualci, poput dr. Leandera Brozovića, Vilka Horvata, dr. Stanka Šćerbaka i drugi, svi do reda ljubitelji dobre hrane, pića i zabave, a koji su se okupili i svake jeseni po nekoliko dana boravili u Sulimanovićevim goricama.
Originalan protokol
Zvuk trube u rano, maglovito jesenje jutro, označio je početak jesenskih manevri koji su se odvijali po posebnom, originalnom protokolu i koji su trajali oko tjedan dana. Prijatelji, obučeni u posebne uniforme, podigli su barjak ispred kleti. Svaki od sudionika imao je svoju “kupicu” povećeg kalibra.
– Protokol po kojemu su se vladali tih dana bio je u nekim detaljima “strog”. Tako, na primjer, nije bio dozvoljen pristup nikome, osim dakako pozvanih međaša, a naročito je bio strog u tom smislu prema prisustvu žena – prisjeća se dr. Krešimir Švarc u svojim “Štiklecima iz stare Koprivnice”.
Kad već nisu svojim prisustvom, žene su pridonosile – hranom. Sulekova majka, gospođa Terezija Sulimanović, hranu je pošiljala fijakerom, no samo do podolja. Dalje se za dobru kuhinju pobrinuo Bunđa Ivković.
Tijekom ‘manevra’ sudionici su si po posebnom ceremonijalu dijelili odlikovanja i diplome, no zasluge za ta priznanja držali su strogom tajnom, tako da kriteriji nisu poznati ni dan danas.
Zaboravljeni manevri
U smiraj zadnjeg dana, truba je ponovno zasvirala, no ovoga je puta označila kraj jesenskih manevra. Barjak se spustio, a sudionici, pomalo mamurni i puni novih dogodovština i viceva, fijakerima su se vraćali u svakodnevicu.
Tradicija jesenskih manevri u Sulimanovićevoj kleti održavala se sve do početka Drugog svjetskog rata, nakon kojega je, jednostavno, utihnula. Danas je Podravska klet samo podsjetnik na nekadašnje “huncitarije i spelavanja” koja su se nekoć, prije sto godina, tamo odvijala. “Manevri” danas nisu rezervirani samo za jesen, već se po mnogim kletima i drugačijim “protokolima” održavaju čitave godine, no onakvi kakvi su nekoć biti u Sulekovoj kleti, teško da će opet biti.
