Prva knjižnica u Koprivnici prema dr. Leanderu Brozoviću osnovana je još 1846. godine.
Knjižnica i čitaonica Fran Galović već je desetljećima jedan od čvrstih stupova koprivničke gradske kulture.
Ipak, kao i druge kulturne institucije poput Muzeja ili Umjetničke škole Fortunat Pintarić, i nekad i danas muku muči s pitanjem adekvatnog prostora.
Iako se knjižnica već godinama nalazi na Zrinskom trgu, zbog obima građe, ali i sve veće posjećenosti te projekata koje provodi, potreban joj je novi, veći i funkcionalniji prostor.
Zavirimo li u arhivu Glasa Podravine, otkrit ćemo da je i taj gradski problem star najmanje 48 godina jer su novinari u broju objavljenom 29. rujna 1978. godine u članku naslovljenom “Knjige (konačno) na pravom mjestu” pisali upravo o još jednom preseljenju knjižnice u “odgovarajuće” prostorije.
– Nakon skoro dvadesetogodišnjeg postojanja, Gradska knjižnica i čitaonica u Koprivnici naredne godine konačno će dobiti odgovarajuće prostorije i na taj način riješiti svoj najveći problem koji tu ustanovu od posebnog društvenog interesa prati od njezina osnivanja. Bit će to četvrto preseljenje knjižnice, ali po svemu sudeći i konačno – pisali su tada novinari.
Kako se navodi u tekstu, knjižnica je prvotno bila smještena u nefunkcionalne, skučene i male prostorije nekadašnje prodavaonice cipela Astra, zatim se selila u podrumske prostorije tadašnje treće osnovne škole pa na kraju i u bivšu zgradu Službe društvenog knjigovodstva.
Prilikom svih tih preseljenja, pišu novinari, znatno se oštetio knjižni fond, a knjižnica će se seliti još jednom i to u tadašnju prodavaonicu željezne robe na Trgu maršala Tita gdje se nalazi i danas.
Knjižnica je već tada, svjedoče novinari, osuvremenila svoj rad, nabavila novu opremu i postala nezaobilazan činitelj kulture u gradu. Prije preseljenja, sve su se prostorije prodavaonice željezne robe adaptirale po važećim normativima koje zahtijeva jedna suvremena knjižnica, a koja je već tada imala fond od 20.000 naslova.
Najveći je novitet, međutim, bilo formiranje dječjeg odjela i studijske čitaonice te popunjavanje nedostatka kadra. Dvije godine kasnije, odnosno godinu više nego što je to prvotno bilo najavljivano, u Glasu Podravine objavljenom 29. svibnja 1981. godine, knjižnica je napokon otvorila svoja vrata na novoj adresi na kojoj se nalazi i danas.
Konačnim preseljenjem dobila je do 600 kvadratnih metara prostora, a sve je koštalo više od sedam milijuna dinara, a po okolnim selima u to je vrijeme počeo voziti i bibliobus.
U prizemlju ‘nove’ knjižnice, pisali su novinari, smještena je beletristika i dječji odjel s pionirskom i omladinskom literaturom. Izgrađen je polukat na kojem je također smješten dio beletristike, ali i fonda kojeg koristi bibliobus.
U prizemlju je osigurano dovoljno prostora za organizirane književne večeri, susrete s književnicima, razgovore, debatni klub i razne druge manifestacije vezane uz knjigu, a na katu je studijska čitaonica.
U sličnim ‘gabaritima’ Knjižnica i čitaonica Fran Galović djeluje i danas, 43 godine kasnije.
Vremena i djelatnost Knjižnice stubokom su se promijenila, no prostor u kojem se ona nalazi još uvijek nije. Možda je zato pravo vrijeme za još jedno, ‘konačno’ preseljenje Knjižnice i knjige na ‘pravom mjestu’.
