Koprivničanka Bruna Vrban Herceg nakon završenog prijediplomskog studija biotehnologije na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu u Zagrebu, zbog želje za promjenom i novim iskustvima, odlučila je upisati diplomski studij molekularne biotehnologije i dijagnostike na Sveučilištu u Turkuu koje se nalazi na jugoistoku Finske te je ujedno i njeno najstarije sveučilište.
Ova 22-godišnjakinja govori nam kako joj je najveći vjetar u leđa i podrška da se usudi i odvaži na ovakvo iskustvo, njena mama Gordana.
– Ona mi je uvijek bila najveća potpora da ganjam svoje snove i da pokušam biti što bolja verzija sebe. Tijekom cijelog srednjoškolskog obrazovanja govorila mi je da bi mi bilo pametno da idem na neku razmjenu, primjerice u Ameriku, ali me tada bilo strah. Nakon mature i upisa na faks nismo više o tome puno pričale, sve do ljeta prošle godine. Oduvijek sam znala da ću pokušati studirati izvan Hrvatske, ali s 18 godina još nisam bila dovoljno hrabra da odem i samostalno živim tisućama kilometara od obitelji. No, da se sada mogu vratiti u te godine i da dobijem priliku za takvo iskustvo, odmah bih ju prihvatila – objašnjava Bruna.
Kao jedan od glavnih razloga zašto je odlučila dati priliku studiranju u inozemstvu, navodi nezadovoljstvo visokim obrazovnim sustavom u državi.
– Studente se opterećuje s velikim brojem predmeta čija se težina ne slaže s brojem ECTS bodova, tjera ih se da uče stvari napamet bez ikakvog povezivanja te većina profesora prema nama ne pokazuje poštovanje. Mnogo puta sam čula kako su djeca maminih prijateljica odlučila napraviti taj veliki korak i otputiti se izvan države radi obrazovanja te su tamo bili oduševljeni obrazovnim sustavima i načinom na koji fakulteti, pa čak i srednje škole, funkcioniraju – napominje Bruna i dodaje kako su joj velika potpora u donošenju ove važne životne odluke bili dečko i dvije prijateljice s fakulteta koje su također planirale upisati diplomski studij vani, što su na kraju i uspješno napravile.
Tako su zajedno prolazile kroz zahtjevnu papirologiju i ostale “slatke muke” poput odabira smjera na fakultetima koji su ih zanimali te pronalaska smještaja.
– Dečko je odlučio napraviti velik korak, a to je odrađivanje doktorata u Londonu koji traje četiri godine, stoga smo si bili međusobna potpora kroz postupke prijave i intervjua. Danas smo oboje na mjestima za koja smo se puno trudili i uložili dosta slobodnog vremena krajem prošle i tijekom cijele prve polovice ove godine, tako da sam jako ponosna na nas, baš kao i na prijateljice koje su također upisale studij vani – pojasnila je Bruna.
Odluka za Finsku bila je logična i lagana
U procesu razmišljanja o tome što bi studirala i gdje, pojavile su se i neke druge, geografski bliže opcije.
– Finsku naravno nisam odabrala zato što je najdalja i zato što mi pruža najveću samostalnost i najmanju mogućnost da naiđem na nekog drugog Balkanca, iako sam čula naš jezik već drugi dan nakon dolaska, već zato što je ovaj smjer obuhvaćao dvije stvari koje me jako zanimaju i koje bih vrlo rado htjela i specijalizirati. Neki drugi fakulteti koje sam gledala bili su Aalborg University i University of Copenhagen u Danskoj te Technische Universität i Medical and Pharmaceutical Biotechnology i IMC Krems u Austriji. Upala sam na sve osim jednog tako da sam morala puno sjediti i razmišljati što točno želim – kazala je.
Odluka za odlazak u Finsku zapravo joj je bila logična i laka – uz to što je puno pozitivnih stvari pročitala o finskom obrazovnom sustavu i općenito o životu pri čemu je posebno istaknula činjenicu da su sedam godina zaredom proglašeni najsretnijom državom na svijetu, a željela je kako kaže, sebe “testirati” na hladno vrijeme.
– Finska je izrazito uredna država i kod njih nema dugih administrativnih poslova jer je sve digitalizirano i izrazito pristupačno. Čak više gotovo da i ne koriste novčanice, već su se u potpunosti prebacili na kartice. Jako je čudno vidjeti kako jedan čovjek stariji od 80 godina ispred vas na blagajni plaća karticom – ističe naša sugovornica.
‘Finska je nekoliko svjetlosnih godina ispred nas’
Ovo joj je zasad jako pozitivno iskustvo – upoznaje novu državu, stvara poznanstva i upoznaje prijatelje iz cijelog svijeta s kojima će se, zahvaljujući današnjoj tehnologiji, moći čuti svakodnevno. Krug prijatelja koji je stvorila u posljednjih mjesec dana pretvorio se u malu obitelj, druže se svaki dan, uče zajedno, svaki se vikend okupljaju kod nekog drugog te zajedno kuhaju, gledaju filmove i igraju društvene igre, a izlaze i van i istražuju grad.
– Zanimljivo je pitanje prvih dojmova. Zasad stvarno nemam negativnih iskustava jer je Finska toliko uređena država, usudila bih se reći nekoliko svjetlosnih godina ispred nas. Svi su ljubazni i spremni pomoći kada ih nešto pitaš, čak i stariji ljudi govore engleski jezik tako da ne moram brinuti hoću li moći dobiti odgovor ako imam neka pitanja. Naravno kad pitaš Fince, oni bi našli sto mana, ali kao strancu u Finskoj, uopće mi nije loše – napominje.
Nastavlja kako Turku kao grad nije velik, ali je prekrasan. Smješten je na rijeci koja se zove Aura i ono što ju je iznenadilo je velik broj zelenih površina u gradu. Kaže kako Finci ne vole visoke nebodere, zgrade s velikim prozorima, već su im kućice malene i šarene te izgledaju kao da su građene od drveta.
Netaknuta priroda, sauna dostupna svima, jezik ne poznaje izraz ‘molim te’
– Razlika između života jednog prosječnog Finca i Hrvata je, usudila bih se reći, pozamašna. Prvo i osnovno njihova zarada je neusporedivo veća nego ona u Hrvatskoj, a tome u prilog govori i činjenica da im je prosječna plaća oko 5.300 eura. Finci su ljudi koji jako drže do prirode jer su njihove šume gotovo netaknute, zelenih površina u gradovima ima sve više te sade stabla jabuka, naranča, krušaka i ostalog voća po parkovima kako bi si ljudi mogli uzeti plodove sa stabala prilikom šetnje, trčanja ili bilo koje aktivnosti. Nadalje, kada se dotaknemo finske kulture, Finci su narod heavy metala, najveći kavopije na svijetu i najveći ljubitelji sladoleda pogotovo tijekom zime jer, kako oni kažu, sladoled se tada ne rastapa brzo. Svi znamo da je Finska zemlja sauna, to potvrđuje i činjenica da u zemlji imaju više sauna nego automobila. Njihovo je pravilo da sauna treba biti dostupna svima pa tako kad šetate gradom, pogotovo Helsinkijem, uz cestu vam se nalazi sauna koju platite i možete ući bez ikakvog reda čekanja. Njima sauna ima velik značaj zato što je to nekad bila najčišća prostorija u kući u kojoj se rodila većina generacija te danas prvenstveno služi za druženje i upoznavanje novih osoba. Isto tako svaka kuća bi po pravilima trebala imati saunu. Finci jesu sramežljivi i povučeni ljudi, ali ne vide problem u čavrljanju s nepoznatom osobom u sauni kompletno bez odjeće – pojašnjava Bruna.
Kada je pak riječ o njihovoj komunikaciji, Bruna govori kako su oni potpuni stereotip ljudi sa sjevera – ne vole velika druženja, odgovaraju na pitanja kratko i jasno te ostale komentare i dulje razgovore smatraju bespotrebnima i trošenjem njihovog vremena.
– Oni u svome jeziku nemaju uopće izraz za “molim te”, već sve izražavaju naredbama. Ali, ako vam išta zatreba ili upadnete u problem, bez razmišljanja će vam bilo koji Finac priskočiti u pomoć. Također, kod njih je sloboda izražavanja toliko naglašena da po ulici možete vidjeti ekstreme – od ljudi koji se oblače kao životinje, doslovno kao mačke, psi ili zečevi, do onih koji polugoli šetaju ulicama. Dosta su povukli američkog utjecaja. U dućanima imaju velik broj američkih slatkiša i brendova koji su jeftiniji od njihovih proizvoda. Kada smo kod dućana, ono što me oduševilo su roboti koji dostavljaju namirnice kupljene u dućanima. Ti mali robotići voze po pješačkim stazama, prepoznaju zebre i crvena svjetla na semaforu te isto tako ako se izgube mogu vas pitati i za smjer kojim trebaju ići, ali naravno samo ako znate finski jezik. Oni su u zadnjih godinu dana postali svakodnevica tako da su im čak i vozači autobusa počeli stajati na pješačkim prijelazima – objašnjava naša sugovornica.
Na fakultetu je fokus na primjenu stečenog znanja
Pozitivna su joj i iskustva s fakultetom, jer, kako ističe, predavanja se ne svode na studente koji slušaju suhoparna predavanja u trajanju od dva do tri sata, već je sve dosta interaktivno.
– Finci se više fokusiraju na primjenu stečenog znanja u obliku grupnih projekata, analiziranja i diskutiranja postojećih znanstvenih radova te samog rada u laboratoriju. Imam osjećaj da ću samo tijekom prvog semestra u Finskoj provesti više vremena u laboratoriju nego što sam u Hrvatskoj tijekom cijelog preddiplomskog studija – govori Bruna.
Dodaje kako je finsko obrazovanje, kao i u Hrvatskoj, besplatno i svima dostupno. No, kada uspoređuje njihov i naš obrazovni sustav u svemu ostalome, ističe da su oni stotinama godina ispred nas.
– Grupe studenata na diplomskim studijima su malene, nas je svega 10, odnos između nas i profesora je pun poštivanja te profesore oslovljavamo imenom. Isto tako, konstantno se ulaže u opremu za studente što može potvrditi činjenica da je svatko od nas dobio svoj mali ured i vlastito računalo na kojem možemo raditi i pisati izvještaje. Nadalje, naš smjer ima čak i vlastiti 3D printer ako je potrebno napraviti kazete ili neke stvari potrebne za provođenje eksperimenta – naglašava Bruna.
Veliki fokus je na primjeni stečenog znanja, odnosno teorije, u laboratorijima ili držeći prezentacije.
– Gotovo na svakom predmetu imamo obavezu čitanja znanstvenih tekstova, njihove obrade i slobodne interpretacije u obliku prezentacije. Ono što je zanimljivo jest da ustvari i moramo razumjeti što smo pročitali jer profesor uvijek pita dva, tri pitanja nakon izlaganja te su isto tako i drugi studenti slobodni pridružiti se diskusiji. Ono što je meni bilo nevjerojatno jest da je profesorica koja mi drži glavni predmet svega četiri godine starija od mene. To bi značilo da su Finci spremni dati priliku i mladima u kojima vide određeni potencijal – kaže Bruna.
Besprijekoran sustav knjižnica
Oduševljena je i besprijekornim sustavom knjižnica pa tako svaka ima pilates lopte, kaučeve, stolove, stolice, radne stolove za stajanje i mnoge druge stvari koje studente privlače da dođu učiti tamo. U knjižnicama su i natpise da podsjete korisnike kako nakon nekog vremena trebaju uzeti pauzu, ustati i odmoriti pa su zato imaju puzzle, bojanke i druge društvene igre koje studenti mogu uzeti tijekom pauze i odmoriti mozak.
Plan je nakon studija uputiti se u Veliku Britaniju
Iako je tek na početku svog diplomskog studija upitali smo ju i gdje se vidi nakon što ga završi, no konkretnih planova još uvijek nema.
– Zasad je plan nakon završetka studija u Finskoj otići u Veliku Britaniju i tamo pronaći posao jer mi je tamo dečko. Možda ako mi se posreći i ja upišem neki doktorat. No, trenutno se više fokusiram na bližu budućnost, odnosno na traženje stažiranja i novih iskustava u obliku ljetnih ili zimskih škola. Na pitanje vidim li se u Hrvatskoj ili inozemstvu ne mogu konkretno odgovoriti zato što nikad ne znam gdje će me život povesti. Trenutno je plan da nakon završetka školovanja i dečkovog doktorata slijedi povratak u Hrvatsku. Najveći izazov je u Hrvatskoj pronaći posao u mojoj profesiji jer je broj biotehnoloških i farmaceutskih tvrtki jako malen. No, uvijek postoji mogućnost da se zaposlim u nekoj stranoj tvrtki – govori Bruna.
Napominje kako još uvijek nije sigurna što će se u nekoj daljoj budućnosti dogoditi, no nada se da će se moći vratiti u Hrvatsku i nastaviti tamo živjeti.
– Vidim kako mi tamo ustvari imamo sve što nama treba, „samo“ je potrebno naći adekvatan posao koji će omogućiti pristojan život. Zasad su sva vrata otvorena – zaključila je Bruna i zahvalila mami i baki što su joj omogućile ovo jedinstveno iskustvo od kojih se bilo jako teško oprostiti, ali isto tako zna da će se svaki put dok će se vraćati u Hrvatsku imati razloga veseliti njihovom zagrljaju i finoj klopi.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
