Pred učenicima, njihovim roditeljima, profesorima i ravnateljima, nova je školska godina. Upravo je Gimnazija Fran Galović za mnoge učenike nastavak ili početak njihovog srednjoškolskog obrazovanja.
O novoj školskoj godini, aktivnostima i projektima koji obogaćuju gimnazijski program ali i zbog čega je koprivnička gimnazija i dalje na nacionalnom vrhu najboljih srednjih škola, za Glas Podravine ispričao je Vjekoslav Robotić, dugogodišnji ravnatelj gimnazije Fran Galović Koprivnica.
Koprivnička Gimnazija prepoznata je ne samo na nacionalnoj već i na europskoj razini. Kako kotiramo u tom smislu danas?
Kotiramo jako dobro. Na temelju vanjskih vrednovanja, rezultata školskih natjecanja, nastupa naših učenika na različitim olimpijadama, brojnosti europskih projekata i mobilnosti učenika i profesora, sigurno smo među 10 najboljih srednjih škola u Hrvatskoj u zadnjih 10 godina.
Na koje projekte i mobilnosti ste naročito ponosni?
Ponosan sam na sve svoje kolegice i kolege profesore koji apliciraju na projekte. Ja sam tu samo podrška i poticaj da to možemo raditi i da se to ne krši s njihovim svakodnevnim obvezama. Od 2006. godine pod mojim ravnateljstvom, uz suradnju i potporu Koprivničko-križevačke županije, naša škola je odradila 30-ak velikih međunarodnih projekata iz kojih su povučena bespovratna sredstva u prekograničnim projektima INTERREG-a za mobilnosti i opremanje škole te iz Europskog socijalnog fonda COMENIUS, a kasnije i ERASMUS i ERASMUS + fonda, kao akreditirana škola osigurali smo preko 1.000 mobilnosti učenika i nastavnika.
Učenici ostvaruju i odlične rezultate u školskom sportu. Unazad nekoliko godina, kakvi su rezultati učenika na natjecanjima?
Druga smo škola u školskom sportu u konkurenciji oko 400 srednjoškolskih sportskih društava, što zapravo sve govori. To je dokaz da naši lokalni, gradski i županijski sportski klubovi i društva rade dobar posao. To je ujedno i dokaz da škola ima dobre uvjete za rad i profesore koji, kada se to sve zbroji, daju dobar rezultat.
U gimnaziji razvijamo 16 disciplina u muškoj i ženskoj konkurenciji. Prvenstveno, najtrofejniji smo u badmintonu, ženskom rukometu, ali nismo loši ni u svim ostalim sportovima. Kada se zbroje svi rezultati na županijskim i državnim natjecanjima, ispada da smo prva škola nakon zagrebačke Športske gimnazije koja je specijalizirana srednja škola za sportaše.
Sigurno smo među 10 najboljih srednjih škola u Hrvatskoj u zadnjih 10 godina
Rezultati državne mature ove su godine na nacionalnoj razini bili jako loši, osobito iz Hrvatskog jezika. U čemu Vi vidite problem, pogotovo vezano iz Hrvatski jezik?
Analizirajući državne rezultate slažem se da su oni lošiji, pogotovo iz Hrvatskog jezika. Moje mišljenje je da je dio problema u tome što nove generacije nedovoljno čitaju i sve više se digitalno izražavaju te nagli povratak vrednovanja eseja iz Hrvatskog jezika neophodnog za prolaz tog ispita. Konkretno što se tiče naše škole, imali smo šest učenika sa stopostotnom riješenošću navedenog ispita, što je dokaz da krivnja sigurno nije u profesorima. Učenici moraju ozbiljnije shvatiti zadatke koji su im detaljno dati na uputama za državnu maturu što ih pripremamo sve četiri godine i sigurno će se sve to popraviti. Što se tiče naše škole konkretno, rezultat nije loš. On je prosječno jednak rezultatima kakve smo imali prethodnih godina. S druge strane, u drugim nastavnim predmetima smo iznad hrvatskog prosjeka u svim nastavnim predmetima, što i govori o visokom pozicioniranju naših učenika kod prvog izbora izbora na fakultete, akademije i koledže u Hrvatskoj i izvan nje.
Koliko djece u prvom, drugom, trećem, četvrtom razredu znaju kuda dalje? Vjerujem da ima onih koji i u četvrtom razredu još uvijek ne znaju koji bi fakultet upisali?
Smatram da koprivnički gimnazijalci, a dobro ih poznajem, su visoko motivirani i ambiciozni. Glavnina njih svoje profesionalne namjere, odnosno svoje profesionalno usmjerenje prema željenoj vertikali obrazovanja stekne u trećem ili početkom četvrtog razreda gimnazije. Tome znatno pridonose aktivnosti škole poput brojnih gostovanja studenata i profesora promotora fakulteta određenih fakulteta i sveučilišta. Takvih je po tridesetak svake godine, a tu su i organizirane posjete sveučilištima i fakultetima.
Interes za upis u gimnaziju kroz godine se smanjio, s obzirom na to da se sve više učenika odlučuje za stručna zanimanja koja im u konačnici, nakon što završe školovanje, jamče i zaposlenje. Na koji način privući mlade da upišu gimnaziju s obzirom na potražnju tržišta rada?
Koprivnička gimnazija, kao i sve srednje škole, neovisno o tome jesu li strukovne, obrtničke škole ili gimnazije, ima pad broja učenika zbog opće depopulacije Hrvatske, a posebice depopulacije našeg podravskog kraja. Značajnih problema s upisima nemamo, osim s upisima u jezičnu gimnaziju zbog opće orijentacije učenika i usmjerenosti europskog i hrvatskog društva prema STEM području.
Napose, u zadnjih se par godina naglašavaju strukovna zanimanja i radi se na njihovoj promociji, dok gimnazijska zvanja ostaju sa strane. Moram reći da stupovi europskog društva, a time i usmjerenje hrvatskog nacionalnog obrazovnog sustava, traže povećanje broja gimnazijalaca zbog transformacije društva koje nam se događa i sigurno će gimnazijalci kao učenici koji imaju najbolje predispozicije što se tiče svojeg sekundarnog obrazovanja, uvijek biti dragocjeni za popunjavanje vertikale obrazovanja. Za svakog učenika koji je vrlo dobar ili izvrstan, a ima ambiciju u suradnji sa svojim roditeljima nastaviti svoje obrazovanje i ne želi ići direktno na tržište rada nakon svoje osamnaeste godine, najbolje usmjerenje mu je u gimnazijsko obrazovanje zato jer će steći najbolju podlogu i najlakše se upisati na željeni fakultet. Dokaz tomu su pozicioniranja gimnazijalaca na bilo kojem fakultetu kad pogledate rang liste. Od prvih 100 mjesta, 90 posto uvijek čine učenici gimnazija. To ne znači da su naše srednje škole (tu mislim na strukovne i obrtničke škole) loše, nego cijeli nacionalni i europski sustav je koncipiran da su gimnazije te koje daju glavninu učenika, odnosno budućih studenata.
Koliki je bio interes ove godine za upis u koprivničku Gimnaziju u odnosu na prijašnje?
Što se tiče naše škole, slobodnih upisnih mjesta je ostalo u jezičnoj gimnaziji što je rezultat orijentacije općeg društva na STEM područje, a budući da smo jedina jezična gimnazija ne samo u gradu nego i u Koprivničko-križevačkoj županiji, nastojimo i uspjeli smo zadržati taj razredni odjel s nadom da će se generacije s vremenom ili promijeniti ili ćemo mi morati razmišljati o promjeni tog usmjerenja i orijentaciji prema STEMU-u.
Pred vama, profesorima i učenicima početak je nove školske godine. Koji su prioriteti i planovi?
Naša gimnazija nastavlja sa svojom razvojnom vizijom koja ima naglasak na usmjeravanje učenika prema praktičnim znanjima, vještinama, kompetencijama, na komfor učenika i sigurnost u školi. Cilj je da kad naši učenici završe gimnazijsko obrazovanje, što i uspijevaju, budu konkurentni ne samo na nacionalnom već i na europskom obrazovnom nebu.
Ima li kakvih novosti u kurikulumu ove školske godine?
Novosti ima svake godine. Gimnazijalci su uvijek, čast svim drugim, elita srednjoškolske populacije i oni zahtijevaju nove kurikularne aktivnosti. Kurikulum još stvaramo, a škola planira provesti oko 300 kurikularnih aktivnosti gdje svaki učenik može pokazati svoju inicijativnost i kreativnost pod stručnim vodstvom mojih kolegica i kolega profesora i tako se ugodno osjećati u školi, da pokaže ono što zna i može, pa čak i ono što možda nije u redovnom programu škole propisano.
Uživam u misiji vođenja jedna škole, uživam sa svojim kolegicama i kolegama koji predano rade svoj posao, uživam s učenicima, svojom obitelji
Što biste učenicima savjetovali za uspješan početak nove školske godine?
Učenicima drugih, trećih i četvrtih razreda želim sretan, zdrav i uspješan povratak u školu, a učenicima prvih razreda želim dobrodošlicu u gimnazijsko okruženje. Svima želim dobru suradnju, dobar rad, zabavu i osmijeh u našoj ‘GFG’.
Svečano otvorenje Gimnazije bilo je 2007. godine. Kako je zgrada Gimnazije izdržala test vremena?
Mi smo 2007. godine došli iz uvjeta koji nisu bili humani za rad nastavnika i boravak učenika i gdje su u jednoj zgradi bile tri škole s preko tisuću učenika i tristotinjak profesora. Radili smo dvosmjenski i trosmjenski, čak smo radili i subotom jedno vrijeme. Izgradnja nove zgrade koja je došla na poticaj Grada Koprivnice i Koprivničko-križevačke županije zapravo je predstavljala najveći kvantni pomak u razvoju gimnazijskog obrazovanja otkako koprivnička gimnazija postoji. Mi smo ulaskom u novu zgradu ušli u jednosmjenski rad što, na žalost, mnoge škole i dan danas nemaju, odnosno većina škola u Republici Hrvatskoj još uvijek radi dvosmjenski što nije optimalno niti za bioritam učenika, a niti za kvalitetne rezultate i najbolje što mogu dati naši profesori. Gimnazija je od 2007. godine zapravo zasjala na nacionalnom i europskom nebu kao top škola i kad pogledate broj olimpijaca iz različitih međunarodnih natjecanja u znanju ili u sportu, kada pogledate broj rektorovih nagrada koje naši bivši učenici dobivaju kao najveću nagradu na sveučilištu bilo u Hrvatskoj ili u Europi, mi smo zaista među 10 škola u Hrvatskoj i puno takozvanih elitnih gimnazija iz mega-gradova kao što su Zagreb, Split, Rijeka, Osijek i ostalih se pitaju kako smo mogli u zadnjih 16-17 godina napraviti tako velike pomake. Zgrada je jedna od onih stvari za koje ne možemo reći da nije bila prekretnica, nego je ona stvorila dobre uvjete, a najveća prekretnica je u tome što smo mi nastavnici mogli u jednosmjenskom radu biti u potpunosti posvećeni svojem zvanju i svojem zanimanju, odnosno svojoj misiji odgoja i obrazovanja. Naši se učenici kao takvi osjećaju komforno u našoj školi i postižu optimalne rezultate, a zadovoljstvo roditelja i zajednice je veliko. Oni postaju stupovi društva, ugledni građani koji ne vode samo bitne institucije u našem gradu već upravljaju sustavima unutar županije i unutar cijele Hrvatske, a dio njih je etabliran već kao gospodarstvenici ili istaknuti djelatnici na svojim poljima unutar cijele Europe.
Dugogodišnji ste ravnatelj koprivničke Gimnazije. Nedostaje li Vam ponekad predavanje povijesti i geografije?
Geografija i povijest su jedna od mojih prvih ljubavi što se tiče znanosti. Činjenica je da u ovih 19 godina nisam unutar struke, ali nisam je zaboravio. Bavim se s njom koliko god mogu. Najviše mi nedostaju učenici s kojima možete uživati u interakciji na nastavnom satu. No, da odgovorim na pitanje nedostaju li mi povijest i geografija, jednostavno – da.
Koliko Vas je pozicija ravnatelja promijenila kao osobu?
To trebate pitati druge, no mislim da sam ostao relativno isti i normalan. To su danas vrlo bitne dvije stvari. Samo što imam puno manje vremena. Uživam u misiji vođenja jedna škole, uživam sa svojim kolegicama i kolegama koji predano rade svoj posao, uživam s učenicima, svojom obitelji. Imam prekrasan krug prijatelja, zaljubljen sam i dalje u sport, našu rijeku Dravu, obožavam našu Podravinu i pokušavam živjeti život bez obzira bio ja profesor ili ravnatelj.
Najdraža uspomena iz vremena kada ste i sami bili učenik?
Kada sam bio učenik, neprocjenjiv je bio krug ljudi i prijatelja u razredu koji su zapravo jedna velika obitelj i neprocjenjivo je da, kada ste mlad čovjek u srednjoškolskoj dobi 80-ih godina kada sam to bio ja, ne gledamo na vrijeme i na novac. S vremenom, dio ljudi nestane iz naših života što zbog bolesti, što zbog vremena u kojem živimo i to je nešto s čime se teško mogu pomiriti.
