Subotnje večeri 50-ih i 60-ih godina prošloga stoljeća postale su sinonim za plesnjake u kojima su mnogi mladi uživali u živoj glazbi i druženju.
Ovakva događanja nisu bila samo prilika za zabavu, već i za stvaranje novih prijateljstava pa i romantičnih veza.
Za mnoge mlade, plesnjaci su bili prvi izlasci i prilike da se pokažu u najboljem svjetlu pred svojim vršnjacima – djevojke i mladići oblačili su svoje najljepše odjevne kombinacije, a plesni podij bio je mjesto gdje su se demonstrirali plesni pokreti.
Jedno takvo mjesto u kojem su se održavali plesnjaci bio je Dom Mladih Koprivnica, nekadašnji Dom JNA, odnosno “Jenkač” kako su ga nekad od milja nazivali.
“Pravila su tu da bi nas udavila”
U prvim godinama plesnjaka u Jenkaču, prisjetio se u jednom broju Glasa Podravine Ivo Čičin-Mašansker, bilo je primjerice, zabranjeno ući bez kravate, a postojao je i određen “dress code”.
– Nikad neću zaboraviti kad sam u Dom JNA htio na zabavu u dolčeviti. Čak nije bila ni crna, nego svjetlo-plava. Morao sam otići doma, a kako sam u to vrijeme radio u Čakovcu, nisam u Koprivnici imao košulju, pa sam u ormaru mojih starijih pronašao ogromnu bijelu s plavim kockama i prugama. Oko vrata mi je bila prilično ‘loh’, ali stavio sam jednu tanku kravatu, pa mi je kragna od košulje bila stisnuta i naborana, a krajevi su se digli u zrak. Tako nagrđen mogao sam ući u Dom JNA. Pravila, pravila, da bi nas udavila – ispričao je Čičin-Mašansker.
Groznica subotnjih večeri
Nema dobrog plesnjaka bez dobre glazbe. Solo, ritam, te bas gitara i bubnjevi bila je klasična “bitlsovska” postava na pozornici koju su u ono vrijeme činili koprivnički bendovi Signali i Sjene. Članovi bendova noćima bi slušali Radio Luxemburg, skidali najnovije hitove, a zatim vježbali do raskrvavljenih prstiju jer ipak, za subotu je moralo biti novih pjesama.
– To je moje, a vjerujem i njihovo, najljepše razdoblje bavljenje svirkom. Bile su to, naime, u pravom smislu riječi groznice subotnjih večeri u Koprivnici. Nezaboravni plesnjaci i za veliki dio naših današnjih sugrađana – rekao je jednom prilikom Mladen Antolić – Dendi.
Doista, svirke i plesnjaci u Jenkaču bili su mjesto koje je mladim Koprivničancima pružilo mogućnost da nekoliko sati provedu plešući i zabavljajući se uz glazbu. Da je ples bio najomiljenija zabava mladih, uvjerili su se i reporteri Glasa Podravine koji su izvjestili kako je te jedne subote dvorana Doma JNA bila dupkom puna.
– Zapitali smo se samo za trenutak da li je bila dovoljno velika da primi sve one koji su u njoj uz zvukove popularnog studentskog sastava Amori željeli zaplesati – primijetili su.
Velik odaziv mladih ne čudi, s obzirom da se plesati moglo isključivo samo subotom uvečer.
– Ostalih dana nema ništa od plesa. Eventualno možemo otići u kino. Trebalo bi posvetiti više brige zabavnom životu mladih. Voljeli bismo plesati sat-dva i radnim danom – kazali su mladi.
S vremenom i s dolaskom novih oblika zabave, plesnjaci su izgubili na popularnosti, no i dalje žive u sjećanjima starijih generacija i s nostalgijom se spominju kako zlatno doba koprivničke društvene scene.
Danas se plesnjaci povremeno organiziraju u sklopu kojekakvih proslava ili događanja, čuvajući tako duh zajedništva i veselja. Na kraju krajeva, dobra glazba uvijek će naći svoje poklonike među pripadnicima svih generacija.
