Na globalnoj razini sve je veći porast broja transrodnih osoba koje traže zdravstvenu skrb jer su izložene patnji zbog svog rodnog identiteta i rodne uloge koja im je dodijeljena na temelju spola pri rođenju, navodi Hina.hr.
Posljednjih godina i u Hrvatskoj je otvorena tema o transrodnosti, promjeni spola kao i pitanja rodne ravnopravnosti ili diskriminacije.
– Transrodne osobe imaju izražen osjećaj manjinskog stresa te posljedično veću stopu depresije i suicida. U tom pogledu posebno su osjetljive mlade osobe koje zbog nerazumijevanja okoline često trpe i vršnjačko nasilje – istaknula je psihijatrica i psihoterapeutkinja dr. Ivana Kekin.
Na prošlogodišnjoj tematskoj sjednici saborskog Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku i Odbora za obitelj, mlade i sport, rečeno je da se u Hrvatskoj na godišnjoj razini zbog problema s rodnom disforijom za pomoć javlja oko 0,015 posto adolescenata, što je i dalje znatno niže od incidencije koja je očekivana prema međunarodnim literaturnim podacima.
Naime, incidencija transrodnosti u adolescentskoj dobi po svjetskoj literaturi zahvaća 1,7 posto populacije, a prema podacima Ministarstva zdravstva, u 2023. godini 38 osoba u Hrvatskoj zatražilo je promjenu rodnog identiteta, a od toga sedam je bilo maloljetnika. Svi zahtjevi, kažu u Ministarstvu, riješeni su pozitivno.
Umanjivanje duševne patnje
Dr. Kekin objašnjava da je cilj suvremenog medicinskog zbrinjavanja transrodnih osoba umanjiti duševnu patnju i pomoći transrodnim osobama u ostvarivanju svih potencijala.
Medicinsko zbrinjavanje transrodnih osoba jasno je definirano s pomoću stručnih smjernica koje izdaju međunarodna stručna medicinska udruženja. Navedene se smjernice kontinuirano obnavljaju i nadopunjuju sukladno novim znanstvenim spoznajama.
Stručnu procjenu o tome radi li se o transrodnosti prvenstveno provode klinički psiholozi s iskustvom i dodatnim obrazovanjem u tom području psihologije. Kada se od strane psihologa utvrdi da je riječ o transrodnosti, osobu se upućuje na evaluaciju od strane psihijatra, čiji je cilj isključiti eventualne druge psihijatrijske poremećaje koji bi mogli utjecati na psihološku procjenu.
– Tek nakon završene psihološke i psihijatrijske evaluacije može se početi s primjenom hormonske terapije, čiji je cilj prilagoditi vanjska tjelesna obilježja rodnom identitetu. Nakon početka hormonske terapije, transrodne osobe mogu biti podvrgnute i kirurškoj afirmaciji roda – ističe dr. Kekin.
Izloženi zlostavljanju i diskriminaciji
– Transrodne osobe često su izložene raznim vrstama zlostavljanja i diskriminacije, a nažalost i u javnom prostoru postoje pojedinci, udruge i političke stranke koje šire transfobnu propagandu, temeljenu na lažnim informacijama, koje transrodnost prikazuju kao prijetnju – navodi Kekin.
Navedeni pojedinci i skupine, ističe, nastoje umanjiti ili ukinuti stečena prava te spriječiti proširenje prava transrodnim osobama, unatoč jasnom znanstvenom konsenzusu oko toga što transrodnost jest, koje smetnje izaziva i koji su koraci potrebni kako bi se subjektivna patnja umanjila.
Dr. Kekin smatra da je vrlo jednostavno ustanoviti da se isti društveni akteri i inače trude ukinuti prava i drugim diskriminiranim skupinama, ženama, LGB zajednici… Sukladno tome, poručuje da treba provjeravati podatke i kvaziznanstvene dokaze kojima se služe, jer se uglavnom radi o lažnim ili iskrivljenim činjenicama koje služe daljnjem širenju diskriminacije.
Inače, rezultati prvog istraživanja mišljenja opće populacije o transrodnim osobama koje je provela agencija Ipsos, pokazali su značajnu razinu prihvaćanja transrodnih osoba kod građana Hrvatske. Njih 80 posto izražava pozitivan ili neutralan stav. Gotovo 40 posto građana u potpunosti prihvaća transrodnost, smatra je prirodnom pojavom, jednim od mogućih osjećaja rodne pripadnosti, a samo 11 posto misli da je to bolest koju ne treba prihvaćati i treba je liječiti.
