Ispripovijedan iz perspektive slijepca prozvanog Mračnjak, novi roman koprivničkog književnika Marka Gregura, ‘Ekspozicija tame’, odvija se u imaginarnom podravskom selu Viru u kojemu je migracijskom kockom završila i bogata trgovačka cincarska obitelj Aviro.
Njihova je kuća središte intelektualnog života i donosi dah bečke kulture, stoga ne čudi što jedan slijepi dječak iz siromašne, nepismene i ratom prorijeđene obitelji cijeli život želi i žudi biti kao oni.
– Vremenski, roman prati razdoblje od prije Prvog svjetskog rata, od zadnjih godina Austro-Ugarske Monarhije i proteže se do 70-ih, iako ključno razdoblje je do kraja Drugog svjetskog rata. Pripovjedač je dječak koji odrasta u strašnim vremenima dvaju svjetskih ratova i zapravo me zanimalo kako netko tko nema osjetilo vida može doživjeti zlo koje se počinje oko njega događati – objašnjava Gregur kojemu je početni impuls za priču dala prevoditeljica na talijanski Ljiljana Avirović.
– Našao sam se s gospođom Avirović u Novigradu Podravskom, u kući u kojoj je ona rođena i u kojoj je odrastala. Ispričala mi je neke obiteljske priče na temelju kojih sam izgradio roman – govori.
Gregur se kroz godine prometnuo u jednog od najuspješnijih pisaca srednje generacije. Za svoje je romane ‘Mogla bi se zvati Leda’, ‘Vošicki’ i ‘Šalaporte’ nagrađen je brojnim nagradama, između ostalih Nagradom Vladimir Nazor i Književnom nagradom Fric. Kako i sam kaže, nagrade su važne jer u prvom redu pomažu u vidljivosti knjige i potiču te u daljnjem radu.
– Pritom, ne mislim nužno samo na ove službene nagrade. Svaka osoba koja mi se javi da je pročitala knjigu, da joj se sviđa i da je to bilo važno za njegovo ili njezino čitateljsko iskustvo meni je svojevrsna nagrada. To mi daje potvrdu da sam sam napravio nešto dobro. Na kraju, mislim da uspjeh ne treba gledati po broju napisanih knjiga, već je važno kakva knjiga jest i do koliko čitatelja dođe – objašnjava Gregur.
Već piše novi roman
Prve reakcije na novi roman su i više nego dobre, kaže Gregur, koji je već počeo raditi na novom rukopisu.
– Imam tu sreću da nemam praznog hoda, jer već kad pišem jedan roman znam što će mi biti iduća tema. Ponekad pišem paralelno i kad knjiga izađe već sam najčešće duboko u nekoj drugoj temi. Trenutno pišem roman kojeg vidim kao završetak trilogije koja je započela s Vošickim, nastavila se s Ekspozicijom tame, a završit će s još jednim Koprivničancem, Žarkom Dolinarom. Sve su to romani lika, promatrači vremena i prostora koje mene ponajviše zanima – ističe.
Nova izdavačka kuća
Gregur je prošle godine pokrenuo izdavačku kuću Neolit. Ideja iza toga je, kaže, objavljivati najbolje od književnosti, pa tako ove godine u planu ima objaviti između 10 i 12 naslova.
– Nešto je već objavljeno, to su hrvatski klasici poput Pavla Pavličića i Gorana Tribusona te meni jedan od najdražih autora uopće, Stefan Zweig. U pripremi imamo drame Karela Čapeka i osam drama Vida Baloga. Za iduću godinu imamo spremno petnaesta naslova skandinavskih autora te autora iz Albanije i Makedonije. Vjerujem da će to biti izvrstan nakladnički plan i da ćemo uspjeti sve to objaviti na našu radost, ali i radost čitatelja – zaključuje Gregur.
