Šoderica je danas daleko od onog zlatnog doba kada se na njezinim plažama doslovno tražilo mjesto više. Uvijek u žiži interesa javnosti, od Šoderice su očekivanja bila veća nego što je turističkom ponudom realno pružala. No, prisjetili smo se onih dobrih starih vremena kada je ‘biser podravskog turizma’ bio svima samo ‘omiljena graba’.
Veliko otvorenje kupališta Šoderica održalo se prije 70 godina, točnije, u nedjelju 4. srpnja 1954. godine. U tadašnjem broju Glasa Podravine taj je događaj najavljen skromnim pozivom – Svi na otvorenje kupališta Šoderica. Dobra kapljica, pečeni odojci, ćevapčići, ražnjići i glazba!
Davnih dana, dakle, Šoderica je bila mjesto razonode i osvježenja mnogih Koprivničanaca. Vikendima su priređivani zabavni programi, a ugostiteljske usluge bile su na zavidnoj razini.
Dečki, idemo sutra na ‘grabu’
– Na Šodericu je vozio sezonski vlak, dakako, samo preko ljeta. Sastojao se od nekoliko vagona sa tipičnim drvenim klupama, a katkada je u kompoziciji bio i pokoji teretni, tzv. ‘G’ vagon. Radnim danom obično nije bilo veće gužve, no nedjeljom bi se teško našlo slobodnog mjesta u vlaku gdje su se uz mnoštvo djece i njihovih roditelja našle i brojne košare i cekeri s hranom; od špeka, luka i prga, do pohanih piceka, piše u svojim ‘Štiklecima iz stare Koprivnice’ primarijus dr. Krešimir Švarc.
I Koprivničanac Berislav Štefanić prisjetio se svojih odlazaka na Šodericu, pa nam je tako ispričao kako je nekada tamo odlazio biciklom, ali i pješke.
– Je, pa kaj? Bili smo mladi. Hodali smo po pruzi ili uz nju. Možda je potrajalo, ali vrijeme nam je brzo prolazilo uz zafrkanciju, trčanje i skakanje. Doma smo ipak išli vlakom, a vozili smo se u ‘G’ vagonima koji su tamo išli na pranje, sa sjetom nam priča Štefanić i dodaje kako je s prijateljima plovio na starom čamcu koji je još pripadao njegovom ocu.
Nedjelje na Šoderici su vrvjele kupačima, a među posebno strastvenim plivačima isticao se velečasni Miško Kolarić, koprivnički kapelan i kateheta, koji je podravsko more preplivao uzduž i poprijeko. Za razliku od njega, Švarc se prisjetio i jedne postarije gospođe koja je vrlo često dolazila na Šodericu.
– Njeno čitavo događanje Šoderice sastojalo se u sjedenju u plićaku i brčkanju nogama, što je neprekidno potrajalo od dolaska pa sve do odlaska, navodi.
Zajednička kupanja i gableci
Mnogobrojni kupači plivali su uz pomoć velikih auto-guma, a od g. Bartolina, koji je bio i vlasnik gostionice, mogli su se iznajmiti čamci s kojima se pak moglo odveslati u nešto udaljenije predjele Šoderice u kojima su rasli prekrasni bijeli i žuti lopoči. S obzirom na njihov broj, smjelo ih se brati, pa je tako postao običaj da su ih dečki brali i nosili svojim ljubavima.
– Moje se društvo malo kupalo, igralo loptom, špricalo i zafrkavalo, a kad bi nam to dosadilo, uz eventualnu bocu ‘šabesa’ (gazirano piće, nešto slično današnjem toniku) ili ‘krahla’ (crvenkasti, slatki napitak koji se ne može ni sa čim usporediti) igrali smo na ‘ruskoj’ kuglani, mašući marljivo rukama, boreći se s mnoštvom komaraca, prisjeća se u ‘Štiklecima’ Švarc.
Štefanić se pak sjeća kako su obitelji znale donijeti hranu sa sobom i sve su međusobno dijelili, a bio je otvoren i dućan u kojem se mogao obaviti mali ‘špeceraj’.
– Prije je stvarno bilo lijepo. Dugo godina nisam bio, mislim da na Šoderici danas nije kao što je bilo nekad, zaključuje Štefanić.
Izbor za miss Šoderice
Posebna su atrakcija na Šoderici bile dvije, tri drvene kabine izgrađene na samoj vodi, na stupovima, kao neke vrste sojenica. Imale su i male terase pogodne za sunčanje, a kad njihovih vlasnika nije bilo, svi su ih rado koristili. Bilo je katkada i posebnih događanja, pa je tako zabilježeno da je već 1924. godine bio organiziran prvi izbor Miss Šoderice što je vjerojatno bila velika atrakcija u to vrijeme.
– Uz svu tu razonodu, vrijeme bi proletjelo i uskoro slijedi opet sada već pomalo zamorna šetnja do kolodvora Botovo, ponovno osvježenje finom bunarskom vodom i povratak kući. Iako iscrpljeni, umorni, izgriženi komarcima i opaljeni od sunca, na rastanku već smo se dogovarali o danu ponovnog odlaska na grabu, tog našeg najomiljenijeg ljetnog okupljališta, zaključio je Švarc.
