Vrućine kojima svjedočimo ovog ljeta otežavaju rad poljoprivrednika, no pčelari se nemaju za što brinuti.
Kako nam je rekao Ivan Marčec, predsjednik Pčelarske udruge Lipa Koprivnica, pčele mogu podnijeti visoke temperature, uključujući i ekstremne vrućine, ali pod uvjetom da i ne uzrokuju dugotrajnu sušu.
Objašnjava kako visoke temperature bez vlage smanjuju lučenje nektara kod biljaka. Međutim, nastavlja da ako u tlu i zraku ima dovoljno vlage, biljke će lučiti nektar čak i na temperaturama iznad 30 stupnjeva, što utječe na količinu, ali ne i na kvalitetu meda. Zbog visoke vlažnosti, pčele su izuzetno dobro radile, što je rezultiralo dobrim prinosima meda, govori.
– Visoke temperature otežavaju rad pčelarima jer moraju hladiti košnicu, ali vrućine nemaju utjecaj na skupljanje i proizvodnju jer ima dovoljno vlage u zraku – objasnio je Marčec.
Rizici i prevencija
Naš sugovornik je istaknuo kako je zanimljivo to što se uslijed visokih temperatura sporije širi varroa, nametnik medonosne pčele. Varroa je grinje koje napada pčele. Nastaje u leglu i tamo se i razmnožava, a izlazi s pčelom. Iako se sporije šire i dalje je prisutna. Marčec upozorava da je i dalje važna prevencija i iz tog razloga se u košnice postavljaju lijekovi.
Pojašnjava kako s porastom temperatura koje smanjuje pašu dolazi do problema rojenja koje stvara dodatan izazov pčelarima.
– Uzrok može biti prenapučenost košnice ili neadekvatna temperatura koja potiče rojenje, a nosi negativan utjecaj na proizvodnju meda. Pčelari se zato mogu boriti s gubitkom pčela radilica, pa čak i cijelim leglom, a samim time gubi se vrijeme za skupljanje nektara. Ne možemo se žaliti na ovogodišnje rojenje. To je prirodan proces, a nama nije donio gubitke jer je bila solidna ispaša – istaknuo je Marčec.
Iako pčelama visoke temperature ne predstavljaju značajan problem, ipak je potrebno osigurati adekvatno hlađenje košnice. Kako nam opisuje Marčec, pčele same hlade košnice – pčele radilice unutar košnice mašu krilima kako bi stvorile protok zraka i tako stvaraju ventilaciju krilima, a isto tako ju samostalno zagrijavaju zimi.
– Pčelama je izuzetno bitna pitka voda, osobito tijekom vrućih dana kada im je potrebno dodatno hlađenje košnice. Pčelari koji sele svoje košnice često biraju lokacije u blizini vodenih izvora poput potoka, rijeka ili jezera. Takva mjesta omogućuju pčelama stalan pristup vodi, što je ključno za njihovo preživljavanje i optimalan rad. Međutim, pčelari čije se košnice ne nalaze u blizini prirodnih izvora vode moraju osigurati higijenske pojilice ili kante s vodom kako bi zadovoljili potrebe svojih pčela. Ove pojilice ili kante potrebno je redovito nadopunjavati, čak i svaki dan, ovisno o veličini košnice i broju pčela. Na taj način pčele mogu nesmetano obavljati svoje aktivnosti, što rezultira boljim prinosima meda i zdravljem pčelinjih zajednica – ispričao nam je Marčec.
Kako kaže, i sam seli svoje košnice.
– Seobno pčelarenje je budućnost pčelarenje, a sve više je neophodno – kazao je.
Početak i kraj sezone
Ispričao nam je kako su imali niska ovogodišnja očekivanja radi niskih temperatura koje su ugrozile bagrem.
– Bagrem je glavna paša lokalnih pčelara. Niske temperature su nas usporile, ali bagrem nas je pričekao – dodao je.
Može reći da je zadovoljan ovom godinom, s obzirom na niska početna očekivanja. Osim prirodnih, veliki utjecaj na pčelarstvo ima plasman domaćeg meda na tržište, koje je, kako kaže, preplavljeno uvoznim medom i niskim cijenama. Iako ljudi gledaju na cijenu i dalje postoji lokalna potražnja za domaćim medom.
Tekst pripremila Leona Barešić.
