Konceptualna umjetnica Vlasta Delimar u Koprivnici će predstaviti novi film “Živa slika zajedništva” te nešto stariji “Užarska radionica Ivana Delimara II”.
Predstave su u Kinu Velebit, u srijedu, 19. lipnja u 18 sati, a traju po pola sata.
Podsjetimo, prošle godine na Zrinskom trgu u Koprivnici održan je javni performans Vlaste Delimar pod nazivom Živa slika zajedništva. U performansu su sudjelovali učenici koprivničke gimnazije Fran Galović, pozvana publika te slučajni prolaznici. Performansom se pokušalo dočarati šetalište kakvo je nekada bilo sedamdesetih i osamdesetih kada je i autorica bila akter jedne kolektivne komunikacije u javnom gradskom prostoru. Performans je za starije građane bio trenutak sjećanja, a mlađe su napravile zajedničko druženje na nov način u skladu ss današnjim vremenom.
Naravno da nije ostvarena ona komunikacija kao nekada već je ostvarena neka druga nova zajednička energija.
Nastavak performansa umjetnica je izvela samostalno na Spomen području Danica uz skulpturu Izvidnica, kipara Ivana Sabolića, koja je do početka devedesetih bila postavljena na bivpem Trgu maršala Tita. Spomenik palim borcima posebno za djecu bio je poligon slobode, za igru, zabavu i veselje. Ispred spomenika često su organizirana i razna događanja poput nekih svečanosti pa i koncerti.
Izvedeni performansi oblikovani su u video zapis istog naziva. Film je koncipiran kao mozaik eseja autorice, arhivskih fotografija te recentnih snimaka izvedenih performansa. Uz video film tiskana je i brošura kao mali vodič u kojem se nalaze fotografije, eseji Vlaste Delimar i tekst Milje Špoljar.
Nekoliko misli iz brošure
– Trg maršala Tita bio je udaljen od moje kuće svega nekoliko metara kao nastavak dvorišta, središte grada, srce grada, mjesto simfonijskih boja uz raskošan i mističan park smješten bočno. A spomenik palim borcima NORa (Drugi svjetski rat), bilo je mjesto moje i naše radosti. Iskonska slika ljudske zajednice, zajedničke duhovnosti koje su nas je spajale, za djevojčicu poput mene, bio je to dobar put sazrijevanja i odrastanja.
Kipar Ivan Sabolić u komunikacijskom procesu s publikom računao je da će se na ovom spomeniku palim borcima u središtu grada događati i veseli sadržaji poput igranja nas djece koji smo se verali po glatkim površinama ovog stiliziranog borca. Umišljali smo, da je vojnik kleknuo zato, da bi se mi lakše popeli na njegovo tijelo.
Pivnica Kraluš (otvorena 1972) bila je arhitektura ozdravljenja za cjelokupno pučanstvo. Dočekali smo ju s velikom zahvalnošću. Mojem ocu užaru naručili su da izradi otirač koji je bio postavljen na sam ulaz u pivnicu. On je bio ponosan a ja sam se pravila važna jer svi koji su ulazili u pivnicu trebali su proći preko jedinstvenog otirača koji je izradio moj tata.
