U današnje vrijeme sve češće možemo čuti pojam ‘digitalni nomad’. To su osobe koje korištenjem tehnologije mogu obavljati svoj posao s bilo kojeg mjesta diljem svijeta – bila to plaža na Baliju ili hotel na Tajlandu – mogućnosti su beskonačne.

Ovakav način rada zasigurno je san mnogih koji su upali u kolotečinu uredskog posla, a zbog sve naprednije tehnologije taj san sve češće postaje stvarnost.

– Oduvijek sam voljela putovati. Neko sam vrijeme živjela i radila u Irskoj, no kako je počela pandemija ostala sam bez posla. Prijavila sam se za posao čiji je ured smješten na Malti. S obzirom na to da je u Irskoj gotovo svakodnevno tmurno i kišovito, a na Malti sunčano i toplo, upitala sam ih bih li mogla na nekoliko tjedana doći tamo raditi, na što su mi odgovorili da mogu raditi odakle god hoću. Nakon nekog vremena otvorilo se još radnih mjesta, moj dečko se prijavio i dobio posao, tako da smo u roku par dana preselili u Split gdje smo živjeli nekoliko mjeseci, priča Helena o svojim počecima digitalnog nomadstva. Nakon godišnjeg odmora na Kanarskim otocima, odluka je pala da Split zamijene s dalekim Tajlandom gdje su ostali naredna tri mjeseca. Potom su uslijedila putovanja u Kambodžu, Dubai, Grčku i Tursku, a čitavo to vrijeme oboje su radili na daljinu. Prebivalište u Dublinu zamijenili su onim u Barceloni gdje trenutno žive.

Popularne destinacije

Najbolje zemlje za digitalne nomade mogu se razlikovati ovisno o individualnim preferencijama i potrebama, ali neke zemlje su popularne među digitalnim nomadima zbog povoljnih uvjeta za rad i život na daljinu. Neke od tih zemalja su Tajland, Vijetnam, Indonezija i Filipini.

– Ponekad živimo u hotelu, ponekad u Airbnb-u, sve ovisi koliko dugo ostajemo i po kojoj cijeni. Nastojimo na što bolji način iskusiti lokalni život, a ovakav način rada nam to omogućava. Na Instagramu ili Facebooku se možda čini da smo čitavo vrijeme na godišnjem odmoru, no mi smo zaposleni na puno radno vrijeme, ističe Helena i dodaje kako se moraju pridržavati i određenih pravila.

– Moraš provesti šest mjeseci i jedan dan u državi gdje si prijavljen da budeš porezni obveznik, a ostalih šest mjeseci možeš putovati bez da plaćaš porez u državi u kojoj radiš, objašnjava.

Digitalni nomadi danas sve nepoželjniji

Sve do pandemije, na digitalne se nomade gledalo kao na simpatične avanturiste i egzotične putnike koje su lokalni stanovnici dočekali raširenih ruku jer su bili dobri potrošači. No, danas su oni sve nepoželjniji.

– Problem je da ljudi koji mnogo zarađuju zanemare u kojem dijelu svijeta se nalaze i koliko bi trebali platiti za neke stvari. Primjerice, dolaze stranci s puno većim plaćama i njima nije problem platiti duplo za stanarinu. S novcima koje donose i troše nomadi dižu cijene najma, ali donose i svoje navike življenja. Dok smo prvi put bili na Tajlandu, živjeli smo u hotelu s pet zvjezdica za 500 eura mjesečno, a sada nismo uspjeli naći neki smještaj ispod 1000 eura mjesečno. Stranci otvaraju kafiće po cijenama koje si lokalno stanovništvo ne može priuštiti. Takve primjere imamo i kod nas; dok smo tražili stan za digitalne nomade u Splitu, za garsonijeru su tražili 800-1000 eura. Ljudi pokušavaju iskoristiti situaciju i sve to loše utječe na lokalno stanovništvo, objašnjava Helena, no napominje kako ima i puno ljudi koji dođu i ostanu duže na nekoj destinaciji i odluče pokrenuti humanitarne akcije, volonterske udruge, pomažu djeci s odjećom i zapošljavaju s poštenom plaćom.

– Dok živiš u takvim zemljama poput JI Azije vidiš stvari koje imaš i počneš ih više cijeniti. Najbanalniji primjer je pitka voda. Siromaštvo u tim nekim državama je nevjerojatno čim se malo makneš iz turističkih središta, dodaje Helena.

Dobre i loše strane

Pozitivnih strana ovakvog načina života ima mnogo. Piti jutarnju kavu na plaži u Baliju dok obavljaš posao mnogima zvuči nestvarno, no takav način života ima i svojih nedostataka. Helena tako kaže da ne stekneš neka duboka prijateljstva, već jako puno poznanstava, a nakon nekog vremena postaneš umoran jer si svaki dan izvan svoje komfor zone. No, mišljenja je da je na kraju nagrada puno veća.

– Zbog takvog načina rada nije jako skupo putovati, a dužim boravkom u nekoj zemlji možeš je puno bolje upoznati. To nije godišnji, već malo drugačiji užitak. Sa svakog putovanja vratim se fizički umorna, ali emocionalno ispunjena, govori.

Na pitanje što njezina obitelj misli o ovakvom načinu života, Helena kaže da im je drago, a njezina odsutnost od doma najviše pogađa baku kojoj nije jasno zašto to radi. – Zapravo, ni ja sama si ne mogu objasniti zašto. Volim nova iskustva i volim naučiti nove stvari. Ovakav bih posao preporučila drugima, ali ne svima. Postoji puno poslova koje možeš raditi kao digitalni nomad, no taj način života nije za svakoga. Imam puno prijatelja koji vole putovati, ali svejedno se ne bi mogli odlučiti na takav životni stil. Ali, ako odlučiš izaći iz svoje komfor zone, onda vrijedi, objašnjava.

– Voljela bih jednog dana otputovati u Južnu Ameriku – Meksiko, Brazil i Karibe. No, imamo i planove koji su ipak više fokusirani na to da se skrasimo, da nađemo neko svoje mjesto. Imamo puno iskustava koje smo stekli na putovanjima, puno poslovnih ideja i voljela bih da to jednog dana mogu donijeti sa sobom. No, još imam mjesta za istražiti prije nego se vratim u Koprivnicu, zaključuje Helena.

Pripremila Silva Jambrešić.