U Maloj sali Općine Podravske Sesvete predstavljene su dvije knjige pjesama, “Koljevka moga oca” i “Žagar”, sesvečke spisateljice Jele Šerbeđije.
O djelima je govorila Petra Štefec, dok su nezaboravan doživljaj večeri dale i četiri sestre Ružman izvedbom nekoliko sesvečkih i podravskih pjesama. Knjige je crtežima obogatio Josip Cugovčan, poznati sesvečki umjetnik.
– Zbirka pjesama “Koljevka oca mog” pisana je hrvatskim književnim jezikom i ona nam pomaže da barem na trenutak prodremo u njene misli, njene ljubavi i snove, njenu dušu, i zajedno s bijelim ljiljanima njišemo se na povjetarcu udišući njihov opojni miris. Zbirka pjesama “Žagar”, pisana je sesvečkom kajkavicom, rečeno je na promociji.
Knjige nas vraćaju u iskonski početak, na mjesto odakle tko potječe, odnosno gdje je što začeto. Naš početak započinje u našim mislima, a jezik naših misli je naš materinski jezik. Jela svojim zapisima čuva, trajno, od zaborava kulturnu baštinu Podravskih Sesveta, a to je mjesni govor. Sve manje mladih ljudi govori izvornim sesvečkim govorom jer sve više padaju pod utjecaj modernizacije novoga doba, koja dovodi do sve znatnijeg utjecaja na ubrzane jezične promjene u govoru. Biti izvorni govornik nije moderno i često se toga sramimo, iako ne bi trebalo biti tako. Očuvanje mjesnih govora od velike je važnosti za dijalektologe, posebice u pisanom obliku, stoga ovo književno djelo pridonosi, ne samo očuvanju sesvečkog govora, nego i cijelog kajkavskog dijalekta. “Žagar” duboko uranja u predivnu prošlost mještana Podravskih Sesveta. Bavi se pravom seoskom slikom ljudi, sa svim njihovim vrlinama i manama. Vraća nas u davne dane bezbrižnog seoskog života sa svim osjetilima, gotovo da možemo slikovno pojmiti svaki stih i oživjeti tu prošlost u našim mislima.
– U mladosti želja mi je bila da pišem poeziju, romane, ali život me odnio u nekom drugom smjeru kojeg sam morala prihvatiti, a sudbina je odabrala svoj put. Te svoje mladenačke snove potisnula sam u kutić svoje duše, ali nikad nisam gubila nadu da će kad- tad pjesme i romani ugledati svjetlo dana. I to mi se ostvarilo. Došavši u mirovinu i rukovodeći se izrekom “nikad nije kasno” jedne zimske noći kao da mije netko stavio papir i kemijsku olovku u ruku, otvorila se duša moja. Počela sam pisati roman, ne znajući kamo će me odvesti mašta. Nakon par stranica pisanja, tražeći nešto sasvim drugo, iz ladice su ispali požutjeli listovi papira. Bio je to igrokaz kojeg sam napisala kasnih sedamdesetih prošlog stoljeća, a pisala sam ga za “Aktiv žena” u mom selu. To mi je u većini romana bila inspiracija. Roman je u dijelovima istinit, ostalo je slobodna autorska nadogradnja. Najviše me vodila neobjašnjiva mašta. Moram priznati da sam ponekad iznenadila samu sebe, otkrila je autorica, inače rođena 1 .ožujka 1950. u Podravskim Sesvetama.
Pisanjem se bavi u novije vrijeme, kada uhvati vremena, a sama kaže da “ima veliku volju” i stalnu inspiraciju. Prvu knjigu pjesama “U dolini perunika” objavila je 2018., a roman “Madež u obliku crvene jagode” 2022. godine. Obitelj joj je velika podrška u stvaranju.
Na kraju treba istaći da se u mladosti bavila i sportom. Bila je igračica čuvene sesvečke osnovnoškolske rukometne ekipe pod vodstvom Marijana Turčića, a kasnije Marka Bijuka, koja je šesdesetih godina prošlog stoljeća bila senzacija u svakom pogledu. Svojom igrom i borbenošću pobjeđivale su sve svoje rivale i osvajale školske naslove, te dušu i srca mnogobrojnih gledalaca. Svaka utakmica bila je jedinstven, neviđeni i nedoživljeni događaj u Podravskim Sesvetama.
