Iza nas je još jedna školska godina u kojoj su stručne službe u srednjim školama imale pune ruke posla s dijelom teenagera, što zbog loših ocjena, što zbog vladanja i ostalih životnih problema.
Na vidjelo je, nažalost, ponovno izašao i kronični manjak pedagoga i psihologa jer, primjerice, samo u Srednjoj školi Koprivnica za 820 učenika u 40 razreda brine tek po jedan takav stručnjak.
Uzmemo li u obzir da se samo zbog pokoje negativne ocjene na razgovor najavilo tristotinjak djece te da bi za svakoga trebalo izdvojiti barem pola sata po “seansi” i odraditi veći ili manji broj sastanaka kako bi dijete imalo kontinuirani tretman, jasno je da stručnjaci nemaju vremena za sve njih. Dodamo li tome ono puno gore, probleme proizašle iz vršnjačkog nasilja putem interneta, lako je zaključiti kako sustav brige za mentalno zdravlje mladih zapravo ne funkcionira kako bi trebao.
– S obzirom na broj učenika kojima moramo biti na raspolaganju, kako bi naša pomoć bila kvalitetna, pedagoga i psihologa bi trebalo biti puno više, doznali smo u Srednjoj školi Koprivnica od pedagoginje Maje Maričić, prof.
Zanimalo nas je s čime se susretala u školskoj godini na izmaku odnosno kojim su se problemima njezini učenici najčešće javljali.
Nasilje više prijavljuju djevojke
– Djeca su najviše prijavljivala nasilje putem društvenih mreža. To su javne ili zatvorene grupe na internetu u kojima se druga djeca ogovaraju ili ismijavaju, objavljuju se njihove slike ili snimke raznih stvari koje su potom izvrgnute ruglu. To što rade s mobitelima prelazi svaku mjeru, a bojim se da saznamo samo za manji dio slučajeva na koji možemo reagirati, kazala je Maričić.
U većini slučajeva riječ je o djevojkama, no treba uzeti u obzir i kako one u Srednjoj školi čine većinu.
– Više intervencija imamo s djevojkama. One na internetu češće komentiraju i ismijavaju druge te provode socijalno nasilje, poput isključivanja drugih djevojaka iz grupa, doznali smo.
Neki učenici prvo se požale prijatelju s kojim potom dođu pedagogu, drugi dođu sami, a treći se prvo povjere roditeljima koji potom jave školi kako bi problem zajednički riješili.
– Problem nastaje kad roditelj smatra da evidentno loše ponašanje njegovog djeteta nije “ništa strašno” i ne želi surađivati. Nerijetko takvo dijete nastavlja s devijantnim ponašanjem, a ako stvar izmakne kontroli, dužni smo obavijestiti Zavod za socijalni rad, u krajnjem slučaju na red dolazi i policija, a možda se sve moglo riješiti kratkim razgovorom i suradnjom, kazala je Maričić.
Pedagoške mjere se rijetko izriču
Škola ima na raspolaganju nekoliko disciplinskih mjera, no koriste ih u krajnjim slučajevima.
– Nama nije u interesu kažnjavati učenike i izricati im razne opomene, ukore ili ih isključivati iz škole. U interesu nam je njihovo ponašanje usmjeravati tako bude prihvatljivo cijeloj zajednici u kojoj žive. Puno puta upozorimo, ali ne zapišemo, no ako je učenik uporan i jednostavno ne reagira, pokrećemo postupak izricanja pedagoških mjera, navodi.
Učenici mobitel koriste na pogrešan način
Pedagoginju Maju Maričić, koja duži niz godina svjedoči trendovima među mladima, upitali smo i koliko na ponašanje djece utječe mobitel kao moderan alat za potvrđivanje nečije vrijednosti brojem lajkova i klikova.
– Mobitel u rukama djece nažalost je u velikom broju slučajeva izvor negativnog, a ne pozitivnog jer ga koriste na pogrešan način – ne da bi došli do korisne informacije i nešto naučili nego za negativne stvari. Posljednjih godina policija u školama provodi edukativni program i predavanja o opasnostima na internetu, pa od službenika učenici i roditelji mogu čuti čega sve ima te dobiti koristan savjet, kazala je Maričić te roditelje pozvala da mlade educiraju kako tehnologiju koristiti na razuman način u ograničeno vrijeme.
– Poruka roditeljima je da moraju biti svjesni da ih škola ne može zamijeniti. Mi im možemo samo pomoći kako bi rezultati njihove djece bili bolji. Kad s nama dobro surađuju, to je najveća dobrobit za njihovo dijete, zaključila je Maja Maričić.
