U Pogurancu, novoj rubrici naših medija, svakog tjedna predstavit ćemo po jednu tek osnovanu tvrtku, poslovnu ideju ili građansku inicijativu za koju smatramo da je vrijedna naše medijske podrške i to besplatno.
Koprivničanka Romana Štrkalj nedavno je postala vlasnica novootvorenog plesnog studija Freestyle, a upravo je to bio povod da razgovaramo sa omiljenom trenericom mnogih polaznika njenog plesnog studija.
Odmah na početku vrijedi napomenuti kako plesni studio Freestyle djeluje kao udruga od početka 2024. godine.
– Želja za osnivanjem plesnog studija i kreiranjem vlastitog plesnog prostora trajala je dugi niz godina, a ove godine se prirodnim slijedom događaja polako počela ostvarivati. Prepoznala sam da stvarno želim doprinositi razvoju plesa u našem gradu i jednostavno odlučila krenuti, rekla nam je Romana.
Romana ima višegodišnje iskustvo u plesu. Bila je dugogodišnja članica Mažoretkinja grada Koprivnice za koje kaže kako su obilježile njeno djetinjstvo i odrastanje te je uz njih razvila svoj plesački identitet, ne samo kao plesač, već i kao koreograf, trener, ali i umjetnik.
Kasnije je razvila želju za istraživanjem modernih plesnih stilova, točnije hip-hopa i suvremenog plesa. Djelovala je nekoliko godina kao plesač i trener Freestyle plesne sekcije specijalizirane upravo za te plesne stilove. Nakon toga život ju je odveo u Zagreb gdje je stekla potpuno drugačiju sliku o plesu. Sad već davne 2021. godine završila je edukaciju za Voditelja plesnih tehnika na Pučkom otvorenom učilištu u Zagrebu.
Povezanost s glazbom
U svom plesnom studiju Romana podučava hip-hop i suvremeni ples za školske uzraste, a trenutno ima dvije skupine, onu mlađu od 7 do 13 godina i stariju od 13 do 18 godina.
– Volimo eksperimentirati pa tu i tamo ubacimo pokrete jazz dance-a. U interesu nam je proširivati spektar stilova i razvijati kreativnost kod same djece te smisao za improvizaciju.
Romanu smo upitali i kako izgleda tipičan sat vježbanja u plesnom studiju Freestyle.
– Svaki sat započinjemo laganim zagrijavanjem, razgibavanjem i istezanjem mišića. Nakon toga učimo tehniku pokreta koju kasnije pretvaramo u sekvencu te naposljetku u koreografiju. Sa djecom koja već imaju dobro razvijenu tehniku krećemo odmah sa koreografijom. Važna nam je povezanost sa glazbom tako da djeca imaju mogućnost i sama nešto iskreirati uz glazbu kao motivaciju. Meni kao treneru s druge strane, važno je pratiti interes djece i njihove mogućnosti. I tako razvijamo plesne ideje iz koji nastaju naše koreografije. Na kraju treninga radimo kratko istezanje mišića, ovisno o intenzitetu treninga i zahtjevnosti pokreta i elemenata koje radimo, pojašnjava.
Hip-hop je kao plesni stil i dalje pomalo nepoznanica u našem gradu
Romana kaže da hip-hop djeci pruža zadovoljstvo i zabavu dok se istovremeno djeca osjećaju dobro kad usvoje neki pokret. Radi se o razgranatom stilu plesa koji ostavlja mnogo mogućnosti i prostora za stvaralaštvo međutim hip-hop u Koprivnici nije pretjerano zastupljen.
– Upravo to je jedan od glavnih razloga zašto se time želim baviti kroz svoj plesni studio i viziju koju imam. Moram priznati da sam pozitivno iznenađena interesom djece, ali potrebno je doći na jedan ili dva treninga da bi se osjetila atmosfera i duh hip-hopa. Jako sam zadovoljna napretkom što se tiče razvoja interesa, jer hip-hop je kao plesni stil pomalo nepoznanica u našem gradu, govori nam Romana.
Kraj plesne godine bit će obilježen uz program na kojem će Romana zajedno sa svojim polaznicima prezentirati ono što smo do sada ostvarili i naučili, a velika želja im je surađivati sa drugim plesnim grupama te zajednički obilježiti kraj plesne sezone.
Sinkroniciteti koji su vjetar u leđa
Među najvećim izazovima u vođenju plesnog studija Romana ističe administraciju s obzirom na to da je umjetnički tip, no polako i to uči. Ono što joj je najvažnije ipak, jest da djeca osjete zadovoljstvo na plesnom satu i da zajedno razvijaju međuljudsku povezanost.
Među planovima ističe proširenje postojeće plesne grupe i razvijanje interesa kod djece i mladih za ovom vrstom plesa, a među željama navodi pokretanje grupe za odrasle jer vjeruje da se i među njima razvija interes. Natjecanja će pritom malo pričekati.
– Nismo još imali prilike sudjelovati na natjecanjima, ali svakako ćemo se okušati kada osjetimo dovoljnu spremnost. Važno nam je da sve što radimo, radimo zajedno i da u sve oblike pojedinih nastupa i natjecanja budemo podjednako uključeni.
Romana je s nama podijelila i nekoliko inspirativnih priča iz svog plesnog studija.
– Osim što se prilično brzo razvijamo, osjećam da se na svakom treningu dogodi neka mala magija i neočekivani sinkroniciteti koji nam daju ‘vjetar u leđa’. Nekad me iznenadi kako uspijevamo sa nekim malim detaljima iskreirati mnogo. Neka djeca koja su na početku bila nesigurna razvila su samopouzdanje i našla veliki užitak u plesu. Jedan od najljepših doživljaja je taj što vidim djecu da dolaze na trening sa istom voljom i žarom s kojim sam ja dolazila na treninge kad sam bila mala. To mi je jedan od najvećih darova, s ponosom ističe.
Benefite bavljenja plesom svi znaju i nije ih potrebno naglašavati međutim Romani je ples izuzetno važan.
– Ples je dio naše prirode i naše prirodno stanje tijela. Povezuje nas s našom unutarnjom esencijom. Povezuje nas sa nama samima, ali i sa drugima. Daje nam mogućnost izražavanja onoga što ponekad riječima ne možemo izraziti. Kod djece posebno razvija osjećaj samopouzdanja i sigurnosti u sebe. Odraslima ples više služi kao terapija i otpuštanje stresa.
Koristan je za fizičko i psihičko zdravlje, a ono što je možda najljepše je to što kroz ples održavamo naše unutarnje dijete živim i ne zaboravljamo na radost koju to dijete u sebi nosi.