Majčin je dan.
Riječ je o danu koji se svake godine diljem svijeta obilježava druge nedjelje u svibnju, a cilj mu je naglasiti ključnu ulogu majke i majčinstva, ali i istaknuti utjecaj koji majke imaju u društvu. Bitno je danas majkama iskazati poštovanje, zahvalnost i ljubav.
Međusobno poštovanje, zahvalnost i ljubav svakog dana iskazuju Koprivničanka Romana Mihalec i njezin četverogodišnji sin Erik. Njihov odnos ispunjen je ljubavlju, strpljenjem, učenjem kroz igru i stvaranjem uspomena, a kako nam je to rekla Romana, život joj se uvelike promijenio otkako je Erik stigao na svijet.
– Majčinstvo je donijelo novu točku u odrastanju mene kao osobe, ali i kao žene. Do Erikovog rođenja sam bila supruga, a onda sam dobila djetešce kojem je sada, naravno, sve podređeno. Jako puno radimo s njim i jedini fokus mi je na odgoju i svemu onome što bih htjela da on savlada sada, a kasnije bih htjela da se iz tog odgoja razvije u dobru i samostalnu osobu i sam razlučuje što je dobro, a što nije. Tu roditelj ostaje kao podrška i može usmjeravati, ali ne i kreirati djetetovo mišljenje. Jako puno toga radimo kroz igru – Erik broji do 100, ide na engleski, puno se igramo i dosta igara sami smišljamo, radimo svoje predstave, likove… Jako je kreativan, to je vjerojatno “povukao” na mene pa dosta crta i piše. Evo, sad su ga jako počela zanimati slova – istaknula je Romana.
Dok ona njega odgaja, on nju uči novim stvarima
Uz to puno putuju, a sve kako bi Erik stekao nova iskustva, ali i stvorio svoje životne uspomene.
– Jako voli muzeje i predstave, od svoje druge godine ide na kazališne predstave i ima jako puno strpljenja. S nama je već s nepune dvije godine pogledao cijele “Minione” – on uživa u tome i njemu su filmske večeri super. Puno pričamo priče koje mu jako puno pomažu jer nakon pričanja s njim razgovaram kako bih čula što je zapamtio i ima li to za njega pouku – naglasila je.
Zanimljivo, Erik je korona-dijete, odnosno rođen je svega dva mjeseca prije pandemije koronavirusa i potpunog lockdowna.
– Jako smo se bojali polaska u vrtić s obzirom na to da se kao beba baš nije mogao puno družiti s drugom djecom. Ipak, kad su se malo smanjila ograničenja kretanja, pojačali smo druženja, a on je na kraju jako druželjubivo i dinamično dijete – poručila je Romana.
Romana i Erik zajedno odrastaju i Romana ga tek treba upoznati sa svijetom, no iako je četverogodišnjak, Erik je Romani već itekako pokazao da i ona može dosta toga naučiti od njega.
– Često se iznenadim njegovim odgovorima jer donosi zaključke za koje nikad ne bih rekla da će mi četverogodišnje dijete reći – napomenula je.
I majke nekad i majke danas su super majke
Spomenimo da je Romana glasnogovornica Rukometnog kluba Podravka Vegeta te je njezin posao vrlo specifičan, a zahtijeva podosta odsutnosti, no Erik za sve to ima razumijevanja, na neki način čak i sudjeluje u Romaninim poslovnim aktivnostima, nastavila je.
– Evo, mene sad dva dana nije bilo pa svaki slobodan trenutak provedem s njim. On ima razumijevanja za sve to i poznato mu je moje radno okruženje. Za vrijeme utakmica u Koprivnici on uglavnom svoje vrijeme provodi u dvorani, dođe s tatom i prati utakmice, to mu je rutina. Najdraže mi je dok postoji mogućnost da ga vidim tijekom svojih radnih zadataka jer tako znam da je blizu, da trčkara i da je sve okej – kazala je.
Kad je pak riječ o ulozi majke u današnje vrijeme, to jest razlikama u majčinstvu danas u odnosu na prošlost, Romana je poručila da sve počinje od karaktera i prioriteta koje svaka majka postavi sebi samoj.
– Mame danas puno više vremena ulažu u edukaciju svoje djece i uključuju ih u aktivnosti, dok je u prošlosti to bilo više orijentirano na vanjsku igru, igrališta… I danas su igrališta zaista ispunjena, no puno se toga promijenilo jer i život sada izgleda drugačije. Moja mama je, recimo, posvetila svo svoje vrijeme domaćinstvu i meni dok sam bila mala, a ja sam jako puno toga naučila od nje i relativno brzo se osamostalila. Već od svoje treće godine bila sam samostalno vani i to je tada bilo najnormalnije, a znala sam da moram biti doma nakon što se navečer upali rasvjeta u kvartu. Išla sam i sama u trgovinu – ja to danas radim i s Erikom pa ga pošaljem u pekaru, no gledam ga sastrane i čekam da vidim kako će on to “odraditi”. Ali, ne bih se nikad usudila samoga ga pustiti negdje – spomenula je.
I majke nekad i majke danas su super majke, dodala je.
– Sve smo mi na neki način ograničene vremenom i poslovima, no u svakoj toj priči svoje vrijeme i dalje nastojimo dati djeci. Jedno je zajedničko svim mamama na ovom svijetu, a to je ljubav koju imamo za svoju djecu u neograničenim količinama. Ona se s protekom vremena nije promijenila i sve znamo da nema toga što ne bismo učinile za njih. Svim majkama ovog svijeta skidam kapu i samo je važno što više vremena provesti s ovim malim slatkišima koji nas svaki dan uveseljavaju. Ne mogu se ne probuditi bez osmijeha jer se on probudi nasmijan i odmah dobijem njegov zagrljaj. Čak i kad sam umorna, ništa nas ne spriječi da poslije posla sjednemo na bicikl ili odemo u prirodu. Od tog vremena s djetetom meni ništa nije važnije – rekla je.
Uz svakodnevna druženja i aktivnosti, nova iskustva i uspomene, Romani i Eriku predstoji daljnji odgoj.
– Znam da će mi godine koje su pred nama brzo proći i da se već sada moramo početi pripremati za polazak u školu. Velika je super-moć mama to što s redovnim poslovima usklađuju i sve kućanske poslove i brigu o djeci, a ja to povežem tako da nastojim neke stvari odrađivati s njim i uključivati ga. Recimo, njemu je “fina” motorika skidati veš sa štrika, to mu je fora jer mora stiskati kvačice. Nađemo uvijek te neke aktivnosti koje su mu interesantne i zajedno ih radimo, a tako ga učimo i pomičemo granice kroz naizgled obične životne situacije – zaključila je Romana.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
