Tajana Krznarić iz Molvi svoju ljubav prema ovjekovječivanju posebnih trenutaka pretvorila je u hobi.
Naime, prije četiri godine mobitelom je počela “loviti” lijepe trenutke u kojima se našla ili ih zagledala te je tako počela njena fotografska priča.
– Prvo sam fotografirala mobitelom, a prije dvije godine kupila sam i fotoaparat. To je bio korak više jer mi mobitel više nije bio dovoljan za ono što želim fotografirati. Svemu su me privukli upravo prekrasni prizori i bilježenje momenata, a i drugi fotografi su mi rekli da imam “oko”, to jest da zapazim neke detalje koje drugi ne bi – rekla nam je.
Potpuno je samouka, specifikacije fotoaparata koji je kupila je sama istražila, a oko “tehnikalija” su joj pak pomogli kolege fotografi.
– Fotografije su mi se kroz ove četiri godine do danas definitivno popravile i izgledaju bolje. Neke sam radove poslala i na izložbe, a jedan je nagrađen i to na Državnom fotografskom natjecanju 13. koprivničkog salona fotografije “Sretno dijete – sretna obitelj”, tamo sam dobila broncu. Bolje mi danas izgledaju i fotografije životinja i prirode – navela je Tajana.
Spomenimo da je Tajana članica đurđevačkog Foto kino kluba Picok i Molvarskog likovnog kruga.
– U foto klub sam se učlanila kako bih upoznala druge fotografe i naučila nešto novo, a pošto sam iz Molvi, u Molvarski likovni krug sam se učlanila kako bi ljudi iz mog mjesta vidjeli ono što fotografiram – spomenula je i dodala da fotografije objavljuje na društvenim mrežama, odnosno na Facebooku i Instagramu.
Zanimljivo, Tajanine fotografije krasile su i prošlogodišnji kalendar Općine Molve.
– Objavila sam fotografije na Facebooku u jednoj grupi, a cure iz Općine su ih vidjele i pitale bih li željela dati svoje fotografije za kalendar, i pristala sam – objasnila je.
Tajana pak posebno uživa u fotografiranju divljači i prirode. Kako nam je istaknula, tek dok uživo i iz prve ruke vidiš kako nešto il netko izgleda, zapravo tek onda shvatiš što je to zapravo.
– Evo, jeleni me na primjer fasciniraju – sjajne su životinje i imaju moćan stav. Fotografirati njih mi je nešto wow. Dok sam ih jednom fotografirala su mi se tresle ruke pa fotke nisu dobro ispale, no cijeli taj moment i prizor njih mi je bio predivan – kazala je.
Za fotografiranje divljači pritom je potrebno puno strpljenja, no sve se to na kraju isplati, nastavila je.
– Odeš u šetnju pa hodaš dok na nešto ne naiđeš, ili se sakriješ i čekaš. Nekad znam čekati i po sat i pol, a onda dok se životinje pojave ili ih fotografiram, ili mi pobjegnu. No, to je sve čar priče. Ima i frustracija, recimo dok fotografije nisu u fokusu. Ali, dok uspijem to je veliko uzbuđenje – tada želim što prije doći doma, obraditi fotografije i objaviti ih da ih i drugi što prije vide – otkrila nam je.
Potrebna je još snalažljivost, zatim sreća i upornost, ali i dobra oprema, teleobjektiv, dobro oko, znanje, iskustvo…
– Svakako želim fotografirati još više životinja. Nisam još nikad “ulovila” dabra, jazavca, vidru, divlju svinju, nisam ni jelene nešto previše, pobjegla mi je i lisica… – rekla je.
Kad je pak riječ o njenom daljnjem fotografskom putu, Tajana i tu ima plan.
– Želim napredovati u fotografiji, no ako u tome i ne uspijem, fotografiranje je za mene općenito super hobi. Našla sam se u fotografiranju životinja, njih najviše volim i to je bit priče. Na pejzaže i životinje ću se fokusirati i dalje – zaključila je.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
