Da ljudi često na svojim radnim mjestima sklapaju neraskidiva prijateljstva, najbolje pokazuje primjer Đurđice Ružić, koja je nakon 43 godine otišla u zasluženu mirovinu.
Đurđica je mirovinu zaslužila u Tvornici juha i Vegete, a zadnjeg radnog dana na porti su ju dočekali tamburaši i cvijeće.
– U mirovinu je otišla naša dobra kolegica Đurđica kako nitko nije, uz pjesme tamburaša i buket cvijeća. Zadnji radni dan svi zajedno išli smo sa njom do porte gdje ju je čekalo iznenađenje za koje ona nije znala. Tamburaši, suprug sa cvijećem, njezina obitelj i prijatelji – naglasile su njene kolegice s posla.
Dodale su kako je sve u tajnosti organizirao muž od Đurđice, zajedno s njenim šogorom.
– Ostala je naša Đurđica bez riječi, a to joj se nikad nije dogodilo. Bilo je i suza, ali radosnica. Kući je otišla sa šogorom na motoru, gdje se je nastavila fešta do dugo u noć. Hvala ti Đurđa na svemu, otišla si sa stilom, a sad uživaj u životu, jer on prođe u trenu i nemoj nas zaboraviti. – poručila je ekipa iz Vegete.
Osim tamburaša, cvijeća i nezaboravnog rastanka, kolegica s posla Đurđici su napisale čak i pjesmu.
Kaje po pogonu
viče ona
Glasnija je i od aviona.
Brza, glasna, vrijedna
naša Đurđa
je samo jedna.
Ne znam kak se bude
delalo bez nje.
Umjesto nje budu
došle dve.
Dok se rasrdi
s posla ode doma.
Eto takva vam je ona.
Kam ju deneš radit zna.
Bome bu jako falela,
Na posel sigurno nećeš misliti,
al’ nas se ponekad možeš sjetiti.
