Muzej grada Koprivnice u četvrtak, 7. ožujka 2024. u 18 sati u Galeriji Koprivnica otvara izložbu iz fundusa Muzeja grada Koprivnice “Krajolici” iz Zbirke Vladimira Malančeca.
Radi se o izložbi slika i grafika iz ciklusa Skupljači i ostavštine u kojoj se naglasak stavlja na koprivničkog kolekcionara i donatora Vladimira Malančeca. Kolekciju slika i grafika privatne kolekcije čini dvjestotinjak radova među kojima je odabrano pedesetak radova koji pripadaju u sam vrh hrvatske umjetnosti te odražavaju ukus i poetiku sakupljača. Krajolici iz Zbirke Vladimira Malančeca primjer su sabiranja umjetnina koje svoje temelje nalazi u klasičnom pristupu, sa krajolikom kao samostalnom slikarskom temom.
Među izloženim autorima su antologijska imena hrvatske umjetnosti: Ljubo Babić, Ivan Benković, Vlaho Bukovac, Menci Clement Crnčić, Josip Crnobori, Artur Femen Hubetich, Vilko Gecan, Milenko D. Gjurić, Krsto Hegedušić, Vladimir Kirin, Dušan Kokotović, Tomislav Krizman, Mihovil Krušlin, Rudolf Krušnjak, Ivan Lacković Croata, Miron Makanec, Fedor Malančec, Jerolim Miše, Antun Motika, Juraj Plančić, Oton Postružnik, Mirko Rački, Stjepan Slamić, Vilko Šeferov, Branko Šenoa, Ljudevit Šestić, Frano Šimunović, Viktor Šipek, Zlatko Šulentić, Marijan Trepše, Maksimilijan Vanka i Vladimir Varlaj.
Od najranijeg Bukovčevog »Dubrovnika« naslikanog 1898. godine, do “Poslije oluje” Rudolfa Sablića iz 1972. godine, krajolici iz Zbirke Vladimira Malančeca odražavaju izdvojenu liniju hrvatskog slikarstva koja je tematski jasno izražena u motivu krajolika kao nacionalnom slikarskom identitetu koji je upravo u 20. stoljeću imao snažan zamah sa neslućenim rezultatima. Izložene slike i grafike. Utjecaj društvenih okolnosti na senzibilitet hrvatskih umjetnika, ali i samog kolekcionara i profil njegove zbirke, bio je veliki. Poslije Prvog svjetskog rata i raspada Monarhije, u novoosnovanoj Kraljevini SHS i međuratnim prilikama stvorene su okolnosti koje su utjecaje na likovni izraz hrvatskih umjetnika. Pitanje identiteta, kritika i agonija, teška svakodnevica i težnja za idilom kontekst je u kojem u krajoliku kao temi u slikarstvu 20. stoljeća naglašen modernitet u hrvatskoj umjetnosti.
Modernost Zagreba kao svojevrsnog umjetničkog središta u kojem su prikupljena umjetnička iskustva Beča, Münchena, Rima i Pariza odražava se na profilu zbirke i odabiru kolekcionara koji je, osim osobnih kontakta s hrvatskim umjetnicima, nastojao biti u toku sa suvremenim europskim zbivanjima. Na izložbi su izložena dva antologijska krajolika Tomislava Krizmana kao tipičan primjer oblikovanja pod utjecajem moderniteta te međuratnog povratka realizmu i tradicionalnom slikarstvu. Krizmanove slike “Pejzaž u predvečerje” iz 1911. i “Zagorska noć” 1943. godine svojevrsni su vremenski marker prve polovice 20. stoljeća. Između moderniteta Proljetnog salona i kratkotrajnog vala ekspresionizma te različitih smjernica gledanja na novu realnost, do izražaja dolazi povratak tradicionalnim vrijednostima. Krizmanovu slika iz 1911. poslije izlaganja na zagrebačkom Proljetnom salonu kupio odvjetnik dr. Matija Malančec, pa je na određeni način možemo smatrati temeljem zbirke umjetnina njegovog sina Vladimira Malančeca. Slika je cijelo 20. stoljeće bila izložena u velikom salonu kuće Malančec, no zagrebačka likovna kritika, pa i sam Gamulin dugo su je vremena smatrali izgubljenom, što puno govori o svojevrsnoj zatvorenosti i intimnom postojanju zbirke te načinu prikupljanja.
Od Bukovca i Babića, do Vanke i Varlaja, niže se tridesetak velikih imena hrvatskog slikarstva krajolika. Motivima duboko uronjeni u lokalni prostor, prikupljeni radovi svojim tehnikama i porukama nadilaze kontekst lokalnog. Izložena djela vrhunski su primjeri hrvatskog pejsažnog slikarstva, a pojedini antologijski primjerci odražavaju finoću i visoku osjetljivost kolekcionarskog odabira. Nakon što je 1985. godine kao ostavština cijenjenog koprivničkog odvjetnika, gradonačelnika i kolekcionara dr. Vladimira Malančeca došla je u Muzej grada Koprivnice, ova vrijedna zbirka rijetko je, i tek sporadično izlagana javnosti. Zbirka slika bila je dio stalnog postava Kuće Malančec od 1989. do 1991. godine, nakon čega se radi niza okolnosti nalazi u muzejskom spremištu te povremeno kapitalnim djelima pojedinih autora upotpunjuje velike retrospektivne i monografske izložbe. Na izložbi iz serije Sakupljači – Vladimir Malančec bit će izloženi radovi 32 slikara i grafičara na temu Krajolici iz zbirke Vladimira Malančeca.
U Galeriji Koprivnica otvorit će se izbor slika i grafika koji se može pogledati do 7. travnja. Kustos izložbe je Draženka Jašić Ernečić.
MEĐU AUTORIMA VELIKA IMENA HRVATSKE UMJETNOSTI:
Ljubo Babić, Ivan Benković, Vlaho Bukovac, Menci Clement Crnčić, Josip Crnobori, Artur Femen Hubetich, Vilko Gecan, Milenko D. Gjurić, Krsto Hegedušić, Vladimir Kirin, Dušan Kokotović, Tomislav Krizman, Mihovil Krušlin, Rudolf Krušnjak, Ivan Lacković Croata, Miron Makanec, Fedor Malančec, Jerolim Miše, Antun Motika, Juraj Plančić, Oton Postružnik, Mirko Rački, Stjepan Slamić, Vilko Šeferov, Branko Šenoa, Ljudevit Šestić, Frano Šimunović, Viktor Šipek, Zlatko Šulentić, Marijan Trepše, Maksimilijan Vanka, Vladimir Varlaj
O kolekcionaru:
Vladimir Malančec rođen je u Koprivnici 1898. godine, u kojoj je kao pravnik, novinar, izdavač, odvjetnik, političar, gradonačelnik i kolekcionar djelovao sve do smrti 1985. godine. Osnovnu školu i malu realnu gimnaziju završio je u Koprivnici, višu realnu gimnaziju i studij prava u Zagrebu, nakon čega se vraća u Koprivnicu u gdje radi u očevom odvjetničkom uredu te je četiri godine bio pristav Kotarskog načelstva u Koprivnici. Osim kao odvjetnik i javni službenik, aktivno djeluje u javnom, kulturnom i političkom životu međuratne Koprivnice. Osim novinarstva, izdavaštva i politike, aktivno sudjeluje u osnivanju i radu humanitarnih, sportskih i umjetničkih udruga. U početku javnog političkog djelovanja pripadnik je Radićevog HSS-a na čijoj je listi 1927., u dobi od 29 godina, izabran u Gradsko vijeće, no mandat mu zbog mladosti nije bio potvrđen. Nakon izbora 1928. godine, u dobi od 30 godina izabran je za gradonačelnika Koprivnice, no nakon sukoba unutar stranke napušta mjesto gradonačelnika i stranku. Po proglašenju Šestosiječanjske diktature, 1929. godine vraća se na mjesto gradonačelnika, s kojeg 1931. odlazi na mjesto poslanika u Narodnoj skupštini u Beogradu. U politici je aktivan sve do 1935. godine kada se trajno povukao iz politike, iako je još neko vrijeme djelovao kao koprivnički. gradski zastupnik. Po uspostavi NDH deportiran je u sabirni ustaški logor na Danici, a potom i u logor Jadovno odakle je premješten u Zagreb. Poslije Drugog svjetskog rata radi kao odvjetnik u Koprivnici i živi povučeno u uskom krugu prijatelja među kojima su bili Rudolf Krušnjak i Leander Brozović. U poslijeratnom razdoblju polje svog zanimanja nalazi u umjetnosti baš kao i brat Fedor Malančec koji kao slikar živi i djeluje u Zagreb. Vladimir i Fedor se kreću u krugovima zagrebačkih umjetnika što se odražava na profil umjetničke zbirke, posebno radove prikupljene u petom i šestom desetljeću. Svoju zbirku umjetnina i kuću dr. Vladimir Malančec 1985. godine oporučno je ostavio Muzeju grada Koprivnice.
