Višedesetljetno likovno stvaralaštvo naivnog slikara Josipa Gregurića nedavno je okrunjeno važnim priznanjem. Naime, Gregurić je dobitnik nagrade za doprinos ugledu i promociji Koprivničko-križevačke županije.
Riječ je o nagradi koja će mu i službeno biti uručena povodom obilježavanja Dana Koprivničko-križevačke županije 13. travnja na svečanoj sjednici Županijske skupštine, a ovaj rođeni Molvarac koji živi u Koprivnici ovim je postignućem iznimno počašćen.
– Nagrada mi je veliko priznanje i zahvaljujem svima koji su me nominirali. To mi je zapravo i dodatna obaveza za daljnji rad pa da još više pokažem što radim i da na taj način prezentiram sebe, grad Koprivnicu i cijelu Koprivničko-križevačku županiju – rekao nam je Gregurić dodavši da ga je za ovu nagradu predložila Zajednica kulturno umjetničkih udruga Koprivničko-križevačke županije od strane KUD-a Podravka čiji je član 50 godina.
Spomenimo da je Gregurić već nagrađivan pa je tako, između ostalog, 2002. godine primio Plaketu Mirko Virius koju mu je dodijelio KUD Podravka za 30-godišnji rad, promidžbu i unapređenje kulture u Koprivnici, Podravini i djelovanju u Likovnoj sekciji “Podravka 72”. Uz to, više puta je dobio diplome Hrvatskog sabora kulture za unapređenje i promidžbu kulture na nivou Republike Hrvatske. Za svoj humanitarni i dobročinski rad dobio je brojne zahvalnice i diplome.
>> Članovi Županijske skupštine potvrdili dobitnike javnih priznanja
Slikarski počeci
Gregurić je slikati počeo još u ranom djetinjstvu u Osnovnoj školi Molve i već je tada bio prepoznat njegov talent za slikarstvo u maniri naive, a svime se aktivnije počeo baviti za vrijeme školovanja u Zagrebu, odnosno od 1968. godine. Slikarska karijera tako mu aktivno traje već 55 godina.
– Tijekom svih tih godina do danas sam uz redovan posao kojim sam se bavio napravio više od 3.000 slika koje su po cijelom svijetu. Najviše volim slikati uljem na staklu, zatim i uljem na platnu, akrilom… Zapravo koristim sve tehnike, a od početka me jako zanimalo slikanje na staklu – to i danas najviše obožavam – poručio je.
Prije nego što se i sam upustio u slikanje, volio je promatrati radove Mije Kovačića iz Gornje Šume kod Molvi.
– Pošto sam rođen u Molvama i danas mi se uvijek lijepo vraćati tamo, volim izlagati u Molvama, imam tamo prijatelje, tamo sam završio i osnovnu školu… – osvrnuo se Gregurić.
Svetom Ocu predao je Pisanicu od srca
Zagreb, Vukovar, Rijeka, Knin, Hvar, München, Beč, Milano, Rim… Samo su neki to hrvatski i europski gradovi u kojima je Gregurić izlagao svoje radove. Zapravo, Gregurić je sudjelovao na više od 400 kolektivnih i 40-ak samostalnih izložbi. Najponosniji je pak na oslikavanje Pisanice od srca u Rimu.
– U likovnoj grupi sam koja oslikava velike Pisanice od srca, a koje predstavljaju nas i našu županiju – putem tih pisanica mi promoviramo naivno slikarstvo u svijetu. Najveće priznanje nam je bilo dok smo 2010. godine oslikavali pisanicu u Rimu za Svetog Oca Benedikta XVI. i na licu mjesto smo mu ju i predali – istaknuo je.
Na pitanje zašto baš naivna umjetnost, Gregurić nam je dao jednostavan odgovor.
– U naivno slikarstvo možeš dati sebe, svoju okolinu, svoju Dravu, svoje mrtvice, žitna polja… To su mi i inače motivi koje volim slikati. Uvijek me ponosila svaka slika za sebe i nikad nisam želio reći “Ovo mi je zadnja i najbolja”. U svakom radu otkrivaš neki novi detalj koji onda primjenjuješ na onaj idući. Nikad nisam koristio istu skicu za dvije slike. Sve su one skrivene u mojoj glavi i samo ih treba izvući van – otkrio je.
Naivna umjetnost danas
Potvrdio nam je da je zlatno doba naive zasigurno iza nas, a u najplodonosnije dane ove grane umjetnosti stvaralo je mnogo slikara. Danas ih je pak ostalo jako malo, nastavio je Gregurić.
– U zlatno doba dogodio se i financijski “bum”, ali što se tiče kvalitete, trenutno nas je jako malo i danas je to velik problem. Recimo, kad vidimo tko izlaže na izložbama, to su sve ljudi s više od 60 godina, a nema mladih snaga koje bi nas danas-sutra zamijenile. Jako će to teško biti promijeniti, no mislim da će se morati nešto napraviti. Mladi danas ne znaju kako izgleda štalica ili kako konji vuku zaprege jer toga na terenu više nema. To je sve samo na našim slikama, a mi se toga sjećamo iz djetinjstva – objasnio je.
Smatra pritom da su naivu počeli stvarati pojedinci koji nisu bili obrazovani, no primili su likovnu “injekciju” Krste Hegedušića.
– Oni nisi bili školovani, no primili su se tog slikarstva na način da je hlebinska naiva postala jedan od najpoznatijih pravaca umjetnosti u svijetu. A sad, kako, zašto i što se točno dogodilo, to vam ne bih znao reći. Bitno je samo da se naivna umjetnost dogodila – mišljenja je.
Iako se bliži 73. godini života, sa slikanjem ne namjerava stati, poručio nam je Gregurić na kraju razgovora.
– U ateljeu imam slikarskog materijala za još 30 godina rada. Moram se još dosta potruditi da sve to potrošim. Imam boje, kistove, platna… Samo je bitno zdravlje, a volje ima uvijek – zaključio je.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
