Međunarodni je dan civilne zaštite i Dan civilne zaštite Republike Hrvatske.
Riječ je o danima koji za cilj imaju ukazati na važnost civilne zaštite, ali i istaknuti hrabre pojedince koji svakodnevno brinu o sigurnosti svih nas kroz razne intervencije i akcije, ali i preventivne aktivnosti.
Da je civilna zaštita izuzetno važna za čitavu Hrvatsku, pa tako i za Koprivničko-križevačku županiju jasno je pokazala poplava koja je početkom kolovoza prošle pogodila Podravinu i ozbiljno zaprijetila Drnju, Torčecu, Hlebinama, Sigecu, Novom Virju… Jezero Šoderica je pritom pretrpjelo najveću štetu, a posljedice razorne Drave koja se izlila iz korita jasno su vidljive i danas.
Podravinu su od poplave branili i članovi HGSS-a Stanice Koprivnica, dobrovoljne i neprofitne humanitarne službe koja je osnovana kako bi, između ostalog, obavljala djelatnosti spašavanja i zaštite ljudskih života te imovine na području čitave Koprivničko-križevačke županije, a po potrebi i cijele Hrvatske.
Stanica Koprivnica pritom broji 36 članova, a njen pročelnik Dejan Bojovski koji je u HGSS-u 12 godina rekao nam je da su najčešće intervencije zapravo potrage.
– Potrage su općenito trend na području cijele Hrvatske gdje imamo najviše potražnih akcija. Uz to, na Dravi se nažalost također događaju nesreće kod primjerice prevrtanja čamaca, a Kalnik je sam po sebi postao turistička meka za penjače, planinare i paraglajdere pa je neminovno da se s velikim brojem ljudi na takvoj lokaciji nešto ponekad mora desiti – kazao je i dodao da članovi koprivničke stanice u prosjeku imaju jednu intervenciju mjesečno, no to često oscilira.
Spomenimo i da je Bojovski dugogodišnji planinar, a dosta vremena provodi i na vodi što ga je zapravo ponajviše potaknulo prema priključenju u HGSS.
– Životni razvoj i put mi je od mlađih dana do današnjih ozbiljnih godina jednostavno bio logičan da se uključim u rad HGSS-a – dodao je Bojovski.
I Bojan Špoljar, spašavatelj u stanici Koprivnica i voditelj Ispostave Đurđevac, također je planinar s dugogodišnjim iskustvom, a u HGSS-u je šest godina.
– Imam specifična znanja i vještine koje su potrebne HGSS-u, u mojem slučaju to je digitalna kartografija, a pošto je koprivničkoj stanici trebao takav kadar, bilo je logično da se uključim – otkrio je.
Zanimljivo, gotovo svi članovi Stanice Koprivnica su volonteri i naknadu za rad prima svega jedna osoba koja vodi papire. Zbog takve humanitarne i volonterske note upornost, želja i motivacija članova stanice je još veće, a za sve je potrebno izdvojiti jako puno slobodnog vremena, nastavio je pročelnik.
– Čitavo svoje slobodno vrijeme koje imaš manje-više odvajaš za rad u stanici. Zaposleni smo na drugim radnim mjestima, a stvar je pojedinog poslodavca koliko on ima razumijevanja prema našoj priči – jako često se dešavaju intervencije za vrijeme radnog vremena, a zato mi i imamo veći broj članova jer ne možemo uvijek svi intervenirati, a tko može, taj je prisutan – istaknuo je.
Već smo spomenuli da članovi ove stanice daju podršku i ostalim stanicama na području Hrvatske dok se desi nekakva veća potraga, potres ili poplava, a 11 članova koprivničke stanice je završilo tečaj spašavatelja divljih voda i poplava. Posjeduju i dva čamca te jedan jet ski s kojima izlaze na teren.
Kad je pak riječ o izlasku na pojedinu intervenciju, prvo je potrebno prikupiti sve dostupne informacije na temelju kojih onda dalje razrađuju kako kreću, od kuda i s čim, naglasio je Bojovski.
– Ta prva informacija nam je nit vodilja prema kojoj onda dalje sve organiziramo, bilo da je riječ o potražnoj akciji, skidanju paraglajdera s drveta na Kalniku, prevrnuću čamca na Dravi… Sve su to specifične situacije prema kojima planiramo daljnju akciju – objasnio je.
Naravno, u svemu tome važna je educiranost i spremnost članova zbog čega polaze razne edukacije, a koje su također zahtjevne.
– Recimo, tečaj za spašavanje iz zaleđenog jezera ne radi se tijekom ljeta, već u zimi dok je vani temperatura -20, a led debljine 20-30 centimetara. Ti onda skačeš u tu ledenu vodu i učiš tehnike spašavanja izvlačenja koje je samo po sebi opet specifično teško jer je led sklizak. Zanimljiva je i vožnja čamcem i spašavanje ljudi iz bujice i građevina koje se nađu u toj bujici. Ti moraš uvježbavati držanje čamca u bujici, stavljati ljestve u taj čamac, popeti se na tri-četiri metra i izvući ljude, a cijelo vrijeme taj čamac mora biti na miru jer ako se pomakne za centimetar, svi smo u vodi. Kod helikopterskog spašavanja doslovce ti život visi o niti – naglasio je Bojovski.
Špoljar je dodao da su za sve to potrebni i resursi i oprema, odnosno financijska sredstva.
– Zahvaljujem Koprivničko-križevačkoj županiji i jedinicama lokalne samouprave što podržavaju naš rad. U postupku smo modernizacije voznog parka i to je jedan od izazova, a iako smo zadovoljni opremom, uvijek može bolje – rekao je.
Motiva za sudjelovanjem u svim navedenim aktivnostima i akcijama članovima HGSS-a ne nedostaje, a prvi i glavni je svakako želja da se pomogne drugoj osobi, jasno je kazao Bojovski.
– To je nit vodilja koja je kod svih nas prva i osnovna, a zatim slijede mogućnosti da čovjek doista jako puno nauči tijekom rada i boravka u HGSS-u. Obučavamo se za razno-razne situacije poput plivanja u bujici koje je dosta dinamično, zanimljivo i puno adrenalina ili pak spašavanja helikopterom. Neke stvari čovjek jednostavno nauči u toj cijeloj priči koje se poslije lako primjenjuju i u svakodnevnom životu – objasnio je.
Da u HGSS-u postoji jako puno mogućnosti za osobni razvoj potvrdio je i Špoljar.
– Ako želiš raditi na sebi, cijeli život se možeš unaprjeđivati u raznim područjima jer je HGSS sada dosta široka služba koja obuhvaća sve od potraga i digitalne kartografije preko helikopterskog spašavanja, speleospašavanja, zimskog spašavanja, spašavanja s brzih voda i poplava pa do vodiča potražnog psa, speleoronioca… Tko se želi usavršavati i raditi na sebi ima stvarno sve resurse na raspolaganju, samo je potrebno imati dosta slobodnog vremena – naveo je Špoljar.
Članovi su se tako tijekom godina susretali s raznim situacijama, a u pamćenje im se svakako urezao velik potres u Petrinji gdje su svi bili angažirani, ali i već spomenuta nedavna poplava u Drnju. Anegdota ima k’o u priči, dodali su, a Bojovski se za kraj razgovora prisjetio tek jedne.
– Imali smo jednog stalnog “gosta” na Kalniku koji je letio paraglajderom i nakon trećeg puta nakon što smo ga skinuli s drveta, čovjek nam je svečano obećao da više neće letjeti paraglajderom. Skoro svaki put je zapeo za isto drvo – dolazi nam dojava i kaže nam on “Ja sam vam onaj kojeg ste već skidali i jako sam blizu mjesta na kojem sam prošli put zapeo” – kroz smijeh je zaključio Bojovski.
