Mihael Šestak ove je godine proglašen najuspješnijim sportašem Grada Koprivnice i Koprivničko-križevačke županije.
Plivanjem perajama, odnosno finswimmingom, bavi se 15 godina. Mihael je rođen u Koprivnici, prebivalištem mu je u Kutnjaku, a već dvije godine studira, trenira i živi u Zagrebu. U Ronilačkom klubu Šoderica trenirao je 15 godina, i to do kraja 2023. godine, a od ove se godine natječe i trenira za zagrebački klub Geronimo.
Kazao nam je kako je trenirati počeo kad su roditelji vozili njegovog brata na treninge u Ronilački klub Šoderica.
– Tako sam i ja krenuo s njime. Ispočetka je to bila igra, zanimacija da mi nije dosadno, ali kako je vrijeme prolazilo, treneri su vidjeli potencijal u meni i ohrabrivali me te sam tako ostao plivati sve do danas. Sportski sam tip osobe, volim pratiti razne sportove koliko mogu, a da ne plivam vjerojatno bih se bavio rukometom, to mi je gušt gledati – pojašnjava.
Trenutačno kao najveći izazov s kojim se susreće ističe vrijeme.
– Živim u Studentskom domu Stjepan Radić, a treniram na Sveticama što je vožnjom tramvajem u jednom smjeru udaljeno između 45 i 50 minuta, još ako isti dan idem na faks, samo mi na putovanje ode između tri i četiri sata dnevno. To je najveći izazov, ali nije mi teško. Osim toga, izazov je i ostati zdrav, s obzirom na to da treniramo šest dana u tjednu, 14 do 16 sati ukupno. Uz taj ritam svaka mala nepažnja može dovesti do bolesti ili ozljede. Kad sam trenirao u Koprivnici na bazenu, izazov je bio pokušati skočit sa startnog bloka jer su blokovi koji su na Cerinama s lošim nagibom te nisam mogao vježbati ni skokove, a kamoli imati neka ozbiljnija domaća ili međunarodna natjecanja na bazenu – konstatirao je.
Ističe kako je sam sport tehnički težak, pogotovo ako se pliva s jednom perajom gdje je bitno da udarac bude jak iz struka i trupa tijela.
– Naravno, u plivanju s monoperajom ruke se drže čvrsto iznad glave u streamline poziciji te kad plivate morate još paziti na disanje, tako da možemo reći da je cijelo tijelo aktivirano. Samo plivanje u vodi nije dovoljno za vrhunske rezultate već je izrazito bitna i teretana pogotovo za kratke discipline 50 surface i 100 surface koje ja plivam. Osim 50 i 100 postoje još 200, 400, 800 i 1.500 koje se plivaju s monoperajom, 50, 100, 200 i 400 bf, odnosno bifin, koje se plivaju s dvije peraje. Kao kraul u običnom plivanju i treća vrsta plivanja je brzinsko ronjenje te se pliva 50 apnea, odnosno na dah, 100, 200 i 400 s bocom zraka koju držite iznad glave. Cijelo vrijeme ste ispod površine vode i cilj je kretati se čim brže do finiša – objasnio je.
Pojašnjava kako je ljepota plivanja u tome što ne trebate imati određen izgled, kilažu ili visinu već plivati može svatko dokle god se ta osoba trudi, zalaže i redovna je na treningu, baš kao i u svakom drugom sportu.
– Najveći uspjeh je zasigurno treće mjesto na Europskom prvenstvu 2023. godine u disciplini 4x50sf mix koju sam plivao s Dorom, Barbarom i Filipom. Ujutro smo plivali kvalifikacije i ušli u finale s petim vremenom, otplivali super popodne u finalu, znali smo da smo blizu medalje, ali ipak je njezino osvajanje bilo potpuno neočekivano. Osim te medalje drago mi je i šesto mjesto na Svjetskom kupu u Egeru u disciplini 100 immersion – rekao je.
Osim brojnih sportskih uspjeha, dobitnik je i brojnih priznanja za koja ističe da mu puno znače.
– Još mi više znači prepoznavanje ovog dosta nepoznatog neolimpijskog sporta. Cilj je imati što više konkurencije i mladih plivača da se sport može svake godine sve više i više razvijati. Priznanja su odličan motivator za daljnji rad, ali ne mogu financirati troškove treninga, opreme i natjecanja s tim nagradama. Ni Grad Koprivnica ni Koprivničko-križevačka županija nemaju osmišljen nikakav program potpore kategoriziranim sportašima. Trenutno u Koprivničko-križevačkoj županiji postoji manje od 30 vrhunskih sportaša prve, druge i treće kategorije, što nije puno, i mislim da bi se uz malo truda mogao osmisliti dobar program mjesečne sportske naknade Grada i Županije – naglasio je.
Što se tiče budućnosti, ističe kako mu je u planu nastaviti trenirati ovim tempom, ići sigurno, korak po korak.
– Jedino tako se može doći do krajnjeg cilja, nema prečica u sportu. Kao mali uvijek sam htio imati olimpijsku medalju doma, ali s obzirom na to da finswimming nije na Olimpijskim igrama, volio bih se kvalificirati na Svjetske igre, to je kao olimpijada za neolimpijske sportove koja se također održava svake četiri godine, godinu dana nakon Ljetnih olimpijskih igara – zaključio je.
