Kad se (male) ruke slože, sve se može.
Poznata je to krilatica koja najbolje opisuje naše ovotjedno druženje s članicama Likovne sekcije Likresa iz Novigrada Podravskog na samo jednoj od brojnih radionica keramike. Naime, Likresa djeluje u sklopu KUD-a Ivan vitez Trnski, a radionice keramike provodi od 2020. godine i u njima sudjeluje velik broj članica i članova, pa čak i ostalih zainteresiranih mještana, ali i pojedinaca sa šireg područja.
Radionice, naravno, protječu u veseloj i kreativnoj atmosferi, baš kako to i priliči poznatoj krilatici, a voditeljica Likovne sekcije Likresa Vesna Križić za početak nam je otkrila kako je sve počelo.
– Članice su kroz razgovor istaknule da bi željele probati nešto novo, odnosno izradu keramičkih predmeta, a onda je naša članica Draženka Kolar rekla da poznaje Jadranku Vilus s kojom je radila i već bila na radionicama keramike pa nam je Jadranka postala glavna mentorica. Na prvoj radionici održanoj 2020. godine tema nam je bila izrada posudica za začine, a nakon toga smo izrađivale i posudice za uljne svjećice i arome te smo s tim zapravo počele. Onda smo se kasnije jako zainteresirale i svima se to sve više sviđalo pa se radionicama priključivalo sve više članova, pa čak i ljudi sa strane. Zato smo Jadranku posebno zamolili da nas uputi u sve čari gline – ispričala nam je Križić.
Kroz godine su izrađeni brojni predmeti od kojih je Križić posebno istaknula keramički novigradski medenjak-magnet.
– Napravili smo zaštitni znak Društva žena Novigrad Podravski, odnosno novigradsko srce, a ideja je bila da to bude suvenir magnetić. U planu su i još neki drugi suveniri – naglasila je.
Zanimljivo, u Novigradu Podravskom formiran je i pravi mini-pogon za izradu keramičkih predmeta s obzirom na to da je početkom ove godine u Likresu stigla peć za pečenje keramičkih rukotvorina, ali i sav potreban pribor za radionice.
– Naš rad svidio se predsjednici KUD-a Moniki Vargović Presek pa nas je ona podržala, a Općina Novigrad Podravski je također prepoznala naše zalaganje zbog čega smo se brzo dogovorili o izdvajanju sredstava za kupnju peći. Peć nam znači jako puno za daljnji rad, a pruža nam i keramičku samostalnost jer više ne ovisimo o drugima – Jadranka je prije sve što smo izradili nosila kući, glazirala i pekla, a sad kad imamo peć za to više nema potrebe. Uz peć smo nabavili i sav potreban pribor, a u dogovorima smo i za kolo koje ima jedan naš član, on bi nam ga želio pokloniti pa se nadamo i tome – rekla je Križić.
>> FOTO Novigradski kreativci dobili novu peć za keramičke rukotvorine
Inicijatorica ideje Draženka Kolar poručila nam je pak da jako voli keramiku zbog čega je tu ljubav željela prenijeti i na svoje prijateljice.
– U tome sam i uspjela, a sada smo mala grupa zaljubljenika u keramiku ponosna na našu peć i na prekrasne radove koji su naših ruku djelo – kazala je.
Na svoje radove ponosna je i Maja Dolenec koja se radionicama priključila upravo zbog kreativnosti.
– Motivirala me kreativnost koju svatko od nas ima i pokazuje na svoj način, u tome je ljepota slobode i rada. Dok radite s glinom, imate toplinu doživljaja zemlje i susreta s prirodom. To je nešto što vas tako zaokupira da koliko god svi imali svojih briga, ovdje smo toliko opušteni i usmjereni u to da je to terapija. Radite ono što volite, a na kraju i vidite svoj proizvod koji je koristan. Mašta je nevjerojatna, a svatko od nas je dao svoj obol i još uvijek ga daje. S glinom mi nije teško raditi jer je to velika radost i zadovoljstvo. Nikad ne znate kako će ispasti nešto kad se glazira i ispeče, ali vas veseli rad i toplina gline koja je fantastična – istaknula je.
Marija Trepotec nastavila je da je u glini jednostavno pronašla sebe.
– Svi ti radovi koje sam u početku izradila bili su okej, čak sam i samu sebe iznenadila, iako su neke stvari naravno zahtjevne, no može ih se svladati. Prije se nikad nisam susrela s glinom, a sada iz dana u dan napredujem i napredak se vidi. To i je najbitnije jer dok vidiš da postoje rezultati, onda si time oduševljen – spomenula je.
Iako svoju kreativnost najčešće izražava kroz likovna djela, Vesna Martinjak poručila nam je da su ju radionice ovakvog tipa oduševile.
– Nisam se prije susretala s glinom, no uvijek sam nešto radila s rukama i zato sam se zainteresirala. Prva radionica je posebno djelovala na mene pa sam nastavila dolaziti. Fantastičan je osjećaj raditi s rukama i to opušta i veseli. Veseli i rezultat svega, ali i druženje s kolegicama jer uvijek stvorimo nešto lijepo. S glinom nije baš lako raditi, no dok nešto voliš, onda to i savladaš. Glinu je potrebno obraditi da u njoj ne ostane zraka pa da se prilikom pečenja ona ne rasprsne. Nakon toga zamislimo koji ćemo predmet napraviti, no potrebno ga je i znati napraviti – opisala je Martinjak.
I Božica Ruk fascinirana je glinom, iako se radionicama priključila nešto kasnije zbog čega “kopira” ostale članice, kroz šalu nam je rekla.
– Društvo na radionicama je super i prihvatili su me. Izrađujemo super predmete i slažemo se, jako je zanimljivo, ali i zahtjevno. Gledam kako marljive i napredne umjetnice rade i njih pomalo kopiram i to mi je zanimljivo – zaključila je.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
