Petak, 1. ožujka 2024.

SVJETSKI DAN RADIJA Voditeljice Silva, Petra i Martina: Mikrofon, glazba, zabava i adrenalin su nam se zavukli pod kožu

Svjetski je dan radija, a cilj obilježavanja ovog dana je podizanje svijesti u javnosti i medijima o samoj vrijednost radija te osiguranja pristupa informacijama putem radija.

Današnji dan stoga nam je bio prilika da porazgovaramo s koprivničkim radijskim voditeljicama koje su nam otkrile kako su završile na radiju, zašto je upravo ovaj medij njihova ljubav, što im je najzanimljivije u ovom poslu.

Ustupila Silva Jambrešić.

Silva Jambrešić je radijska voditeljica na Radio Dravi, a kazala nam je da je na radiju završila zapravo vrlo jednostavno – prijavila se na oglas za posao radijske voditeljice i dobila ga.

– Trebalo mi je dosta vremena da se naviknem na dinamiku tog posla, a kao netko tko je po prirodi dosta introvertan, bila je to za mene prava “šok terapija”. Nikada nisam sanjala da bih mogla raditi ovakav posao, no sada mogu sa sigurnošću reći da sam se u njemu pronašla – rekla je Silva.

Na pitanje što joj je najdraže u poslu kojim se bavi, odgovorila je da je to glazba.

– Nedavno sam započela i s emisijom Glazbeni server u kojoj intervjuiram razne poznate izvođače s domaće scene. Dodatni šlag na torti je i ekipa s kojom radim jer s njima niti jedan dan nije dosadan – istaknula je.

Petra Slavečki urednica je informativnog programa Radija Kaj, a svoj prvi dan na radiju pamti kao da je bio jučer.

– I dalje se sjećam tog pozitivnog osjećaja adrenalina i uzbuđenja. Prvi susret s radijom bio je još u nižim razredima osnovne škole, prilikom jednog gostovanja kao dijela učenika koji su nastupali na gradskoj razini Lidrana u Križevcima. Već tada sam počela razmišljati o tome kako bi bilo lijepo jednog dana sjesti u studio, ispred mikrofona, slušalice na glavu i cijeli svijet je tvoj! Prilika za rad je došla sasvim slučajno, nenadano. U to vrijeme, nećemo o tome koje godine je bilo, jer bi onda ispalo kako sam već “stara novinarka”, svakog ljeta, negdje u lipnju, na moru je redovno organiziran Hrvatski radijski festival. Ekipa s tadašnjeg Radija Križevci redovno je išla na te susrete, samo što je ovoga puta i dio ekipe bio bolestan i trebali su nekoga da pokrije dio programa i nezaboravne i nekada iznimno popularne, glazbene želje. Tako se dogodilo da su nazvali mene, odnosno moju mamu i ja sam jednostavno otišla na radio, pokazali su mi – tu su slušalice, tu je mikrofon, ovdje je komunikacija s režijom, tu ti je programska shema i pratiš kad ide što u programu, a ovdje ti je hrpa glazbenih želja i popis po satu. Ti samo se opusti i uživaj! I tako je bio – nakon prvotnog straha, toga dana pročitala sam valjda 50-ak glazbenih želja, jedne vijesti i ostala u radijskom svijetu. Još uvijek me taj osjećaj prati – taj prvi adrenalin kad “digneš šiber” i kažeš “dobro vam jutro, dobar vam dan! Ja sam Petra i družimo se do…”. Od tada do danas prošla sam u radu sve segmente u radijskom svijetu pa čak i onaj tehnički dio. Jednostavno – radio je bio i bit će moja jedina i prava ljubav, bez obzira na sutra – objasnila je.

Ustupila Petra Slavečki.

Govori nam kako je radio nešto uistinu posebno i ta se ljubav ne može opisati niti prenijeti nikome.

– Kad shvatiš da si svaki dan u nečijem dnevnom boravku, radionici, na poslu, u autu…. Shvatiš koliko je bogatstvo rada na radiju. Prenositi emocije….neopisivo! Ne mogu to niti želim bilo čime mijenjati! Biti svaki dan uz slušatelje, uz njih u dobru i zlu, po kiši, suncu i snijegu….ne može ti to nitko nikada dati! Ono što sam ja uvijek isticala kao prednost je, pazi, ti nikad ne znaš jesam li ja počešljana ili u trenici, jesam li našminkana ili masne kose…ti samo osjetiš moju emociju jer onog trena kad vidiš “on air” ništa drugo ne postoji – samo ti i slušatelji i cijeli je svijet vaš. Radio nikada nitko neće moći zamijeniti ili nadoknaditi, radio je uvijek tu – možeš reagirati u svakom trenu, svakom vijesti, informacijom, zanimljivosti i jednostavno – glazbom. Radio je bio i ostao, a i ostat će, najbrži medij i najtopliji medij. I sjetim se uvijek – radio, ne radio, svira ti radio – kazala je Petra.

Kao recept za dug i uspješan profesionalni život na radiju ističe – ljubav.

– Imam sreću da radim posao koji volim i za mene ništa drugo ne postoji! Radio je jedan, jedini i najveći! Ali nije to tako jednostavno. Važno je i stalno učenje, istraživanje što je novoga u svijetu radija, koji su trendovi, educiranje u svim radijskim segmentima, … jer jednom kad dođeš raditi na radio, priča tu ne staje za tebe. Trebaš stalno raditi na sebi, kao i u svakom poslu, samo što kod nas u radijskom svijetu su neke stvari vidljivije, odnosno čujnije od drugih poslova. Zato – ne treba se bojati rada na radiju! Treba raditi i truditi se, težiti uvijek naprijed! I ne zaboraviti – još uvijek u prvim minutama, imam tremu…pozitivnu tremu. Onoga dana kad trema nestane, znat ću kako je došlo vrijeme da i ja kažem “dragi radio, do nekih novih susreta…našoj je priči došao kraj…” – zaključila je.

Ustupila Martina Vadlja.

Martina Vadlja radijska je voditeljica na RKC-u koja nam je rekla da je raditi na radiju poput vožnje u lunaparku kad si stariji.

– Izazovnije je. Brža vremena i digitalizacija traže prilagodbu. Zabava, spontanost, snalažljivost, oprez, adrenalin i dalje su tu. Možda je klišej, ali i istina – mikrofon se zavuče pod kožu – istaknula je Martina.

Dodala je da dobar radijski voditelj mora biti autentičan i svoj.

– Mora voljeti svoj posao na prvom mjestu, a slušatelji su tu kroz sve ove godine kao vjetar u leđa i potvrda da vrijediš. Na odmet nije ni dobar glas. Zaključuje Martina.

Tekst pripremili Adela Zember Antolić i Bojan Horvat.

zatvori