Pustolov i pisac Matej Perkov u srijedu će u koprivničkoj Knjižnici i čitaonici Fran Galović održati planinarsko putopisno predavanje i predstavljanje knjige “Pišem grafite na duši planine”.
Bio je to povod da s njim porazgovaramo o brojnim ekspedicijama, a i sam nam je kazao kako više vremena provodi na vrhovima planina, nego u vlastitom stanu.
– Prošlog ljeta išao sam na granicu između Italije i Austrije i ono što je zanimljivo jest da se tamo nalazi vrh Ortler koji je sa svojih 3.905 metara bio najviši vrh nekadašnje Austro-Ugarske monarhije. Nadalje, i dan danas vrlo je zanimljiv i sporan u Italiji kao teritorij koji svojataju Talijani i Austrijanci jer je bio poprište krvavih bitki za vrijeme Prvog svjetskog rata. Penjući se tim planinarskim stazama i putevima usred fenomenalnih prirodnih ljepota, panorama i idiličnih prizora kroz sve se provlači jedna krvava povijesna priča u kojoj su mnogi ljudi izgubili živote za ideale. Danas je tamo jedini ideal turizam – priča nam.
Za Perkova cilj ovog putovanja nije bila samo dobra putopisna priča ili sport kao takav, već je na sve gledao kao na duhovno i emotivno iskustvo.
– Duhovno i emotivno spajanje s planinom na koju se penješ za mene je posebno vrijedno, kao što su ljudi različiti, tako su i planine različite. Upravo zato mi je to bilo specifično iskustvo pa sam ekspediciju nazvao “Biti planina” jer se želim stopiti sa svime što me okružuje i otkriti taj emotivni identitet koji planine imaju. U tome sam nekako uspio i jako mi je bilo lijepo jer nije samo bitno gdje si se svojim nogama popeo ili samo ono što očima vidiš, nego i ono što se srcem vidi i što se dušom osjeća te sam se zato vratio puno bogatiji s tog putovanja – kazao je.
Perkov je čak planirao snimiti i dokumentarni film, no to ipak nije učinio.
– Nisam snimio dokumentarni film jer nisam bio u takvom emotivnom stanju. Osjećao sam se cijelo vrijeme kao da sam u crkvi na misi. Naime, dok si u crkvi na misi uživaš u tome i ne vadiš mobitel kako bi snimao ili slikao naokolo. A to je ova ekspedicija bila za mene – objašnjava nam.
Iza same ekspedicije krile su se i iscrpne pripreme, a prethodnu godinu Perkovu je obilježila i teška ozljeda.
– Prethodnu aktivnu godinu obilježilo je i to da sam imao jednu ozljedu u proljeće. Koliko god sam planina i vrhova obišao na kraju se skoro dogodilo da sam slomio nogu jer sam pao pred vlastitom zgradom. Dugo sam se oporavljao, čak je bilo upitno hoću li uopće otići na putovanje ili ne. Pripreme su zbog toga bile raznolike od lakšeg planinarenja do prilagođenog trčanja i vježbi snage jer treba nositi težak ruksak. Tako da sam ipak uspio napraviti dovoljno dobru fizičku pripremu te mi je jedan od radosnijih aspekata putovanja upravo to kad sam shvatio da sam se potpuno oporavio – kazao je i dodao kako je na putovanju osvojio čak 13 vrhova visine preko 3.000 metara.
Pripreme za penjanje nisu uvijek samo fizičke pa veliku ulogu igraju i one psihičke.
– Zna biti smiješno kad me netko pita idem li na kavu, a ja kažem da idem na trening i onda me ljudi pitaju što ja to treniram. Kad ljudima kažem da radim pripreme za planinarske uspone čudno im je to jer planinarenje nije sport. No, ipak bih rekao da je to rekreacijski sport, ali nema natjecateljski karakter pa tako sve radiš isključivo zbog sebe. Gore nema nikakvih pehara koje ćeš dobiti, nema medalja i nebitno je hoćeš li se popeti prvi ili zadnji, važan je taj osobni doživljaj i ljestvica koju si sam postaviš u obliku osobnog dostignuća – objasnio je.
Iako planinari ne osvajaju medalje ili pehare, Perkov ističe da osvajaju vrhove i planine.
– Ipak ću reći kako osvajam planine i vrhove, ali ne nogama i tako da se popnem gore. Mislim da se planine osvajaju emocijom, povjerenjem, razgovorom, simpatijama te da ti planina to emotivno itekako vraća. Taj emotivni aspekt meni jako puno znači bez obzira na to popneš li se na vrh ili ne pa često kažem da je Velebit moj ili moje Biokovo i tako svojatam planine iz emotivnog razloga – ističe.
Smatra i kako se u planinarstvu puno toga promijenilo te da živimo u eri u kojoj ljudi ne znaju na pravi način doživjeti planinu.
– Živimo u eri kad je visokogorstvo jako popularno i kad ljudi odvajaju velike svote novca kako bi se popeli na najveće svjetske vrhove. Kad se vrate oni nisu u stanju ispričati par rečenica kako im je tamo bilo jer planinu uopće nisu osjetili niti doživjeli. Svatko ima pravo raditi što želi, ali smatram da takav pristup planinarenju nije baš kakav bi trebao biti. Međutim, planinarenje je sloboda i svatko ga poima onako kako želi – zaključio je Perkov.
Dodajmo kako će predavanje i predstavljanje knjige održati u srijedu u 18 sati na Stručno-znanstvenom odjelu te da su dobrodošli svi ljubitelji prirode, putovanja i druženja.
Tekst pripremile Silva Jambrešić i Hana Volenik.
