Prošla su dva i pol mjeseca otkako su Maida Srabović i Vedran Štefan užurbani život Zagreba zamijenili onim mirnijim u Podravini, točnije u Peterancu.
Vedran je cijeli svoj život živio u Zagrebu, a Maida, inače Koprivničanka, posljednjih 19 godina, i to otkako je upisala studij na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Oboje su završili montažu na Akademiji, a danas imaju svoj kreativni studio za animaciju i postprodukciju.
Ideja o preseljenju pojavila se negdje u vrijeme pandemije koronavirusa kad su svi počeli raditi od kuće.
– Cijeli svoj život živio sam u kući, nekako sam bio naviknut na to da imamo dvorište, zatim oba djeda su majstori koji su imali radione u kojima smo stalno nešto radili. Nakon fakulteta Maida i ja smo živjeli u stanu i cijelo vrijeme mi je nešto nedostajalo. Kad bismo dolazili na vikende u Koprivnicu bilo nam je tu super opušteno i nekako mi se činilo da bi bilo fora tu živjeti. Zagreb je velik i gubiš puno vremena na sve i svašta, pogotovo na prijevoz, a i troškovi života su veliki i nekako mi se tu sve počelo više sviđati i počeli smo razgovarati o preseljenju. Zapravo tek dok je došla korona i dok se u potpunosti počelo raditi online, onda je i preseljenje postalo nešto što bi se zapravo i moglo desiti jer smo do tog trenutka ipak više bili vezani za Zagreb jer smo morali biti blizu ljudi – govori nam Vedran.
Maida ipak nije od početka bila oduševljena tom idejom jer se bojala da bi joj u Koprivnici moglo biti malo dosadno, ako se uzme u obzir što sve život u Zagrebu nudi.
– Volim ići na izložbe, na koncerte, u šetnje, ali se stvarno u zadnjih par godina Koprivnica jako kulturno razvila i to mi je onda bio plus. Dugo sam razmišljala, no kad su cijene nekretnina drastično poskupjele, rekla sam “Može, idemo u Koprivnicu” – kaže Maida.
Nastavlja kako su najprije željeli kupiti kuću u Koprivnici, odnosno na njenim rubnim dijelovima.
– Tražili smo više od godinu i pol i sve su više-manje bile trokatnice, a nama to stvarno ne treba. I to su bile trokatnice u koje još treba uložiti hrpu novaca. Našli smo jednu kuću u Starigradu, a kako moj brat radi u građevini išli smo ju zajedno pogledati i na kraju dok smo zbrojili koliko bi koštala adaptacija došli smo doslovce na iznos koliki nam treba za izgraditi kuću. Onda smo počeli gledati zemljišta. Mogli smo možda ostati i u Zagrebu dok kuća ne bi bila gotova, ali mislim da je logistički bolje da smo tu – objašnjava Maida.
Govori kako su što prije željeli mirniji život.
– U ovo doba prošle godine imala sam burnout, bila sam i na bolovanju i onda smo odlučili da ćemo preselili u Podravinu prije nego li išta kupimo. Inače, godinu i pol smo svaki slobodni vikend dolazili ovdje hodati i gledati nekretnine i već je došla jesen i shvatili smo da još ništa nismo pronašli, a bili smo uvjereni da ćemo to riješiti u mjesec dana. Tada smo dogovorili da ćemo se preseliti u Koprivnicu pa dok se nađe vremena šetat ćemo i tražiti. Tako smo zapravo i pronašli zemljište – doslovno smo došli u jednu mirnu ulicu i pitali smo čovjeka prodaje li se tu nešto i odmah nam je pokazao na jedno polje, dao nam broj telefona i to je bilo to – ističe Maida i pojašnjava kako su unajmili kuću u Peterancu uz pomoć prijateljice.
Kad su razmišljali o udaljenosti Peteranca i Koprivnice, shvatili su da su upravo toliko imali od stana do ureda u Zagrebu.
Vedran dodaje kako je jedna od prednosti i ta što njihov posao ne zahtijeva da stalno budu u Zagrebu.
– S obzirom na to da se bavimo animacijom i postprodukcijom, što bi se moglo zapravo definirati kao nekakav uredski posao, bilo nam je samo važno da kuća ima dobar internet. I dok smo otvarali studio za animaciju, nismo imali ambiciju da to bude studio s 20 zaposlenih u velikom prostoru. Uvijek nam se sviđao taj neki manji studio, intimnija atmosfera, a kako radimo s ljudima shvatili smo da je možda bolje i produktivnije da rade od kuće u svom prirodnom okruženju jer mene je primjerice jako smetalo dok su me zvali da odradim neki posao kao freelancer to što sam morao biti u njihovom studiju. Doma imam sve posloženo, opuštenije mi je raditi od kuće, a tamo se moram navikavati na novi stol, miš, prostor, odnosno alate za rad i samo okruženje. I onda smo odlučili da ćemo tako posložiti i naš studio. Naravno kad se moraš naći uživo, nađeš se uživo – pojašnava Vedran.
Maida pak ističe da njihov posao, odnosno umjetnički poziv, ne podrazumijeva da sjedneš za kompjutor i radiš od sedam do 15.
– Posao je kreativan i nekad ti dođe inspiracija ili ideja dok radiš nešto u vrtu pa odeš i sjedneš za kompjutor i to napraviš. Isto tako, volim kuhati i imam specifičnu prehranu i uvijek mi je bio problem dok sam negdje radila s tom hranom, a doma si skuham po guštu, a dok budemo imali vrt, odem i uberem što mi treba. Tražili smo kuću s dvorištem da imamo vrt i dok smo došli kod gazdi u Peteranec i dok smo vidjeli njihov vrt, bili smo sretni i sigurni da je to to – naglašava naša sugovornica koja je sretna što će njen animirani film “Fačuk” koji je inspiriran slikama naivnog slikara Mije Kovačića biti završen upravo u Podravini.
Maida i Vedran ističu puno prednosti koje nosi mirniji život u Podravini. Maidi su tu primjerice roditelji, brat i prijatelji, no ipak im neke stvari iz njihovog zagrebačkog života nedostaju.
– Možda malo fali tog nekog sadržaja koji smo u Zagrebu uzimali zdravo za gotovo, tamo ima svega što god poželiš i u bilo koje vrijeme, sad se to ne može samo tako desiti već to zahtijeva neku organizaciju sada, ali nije to ni totalni minus jer nismo mi sad tu na kraju svijeta, dođeš do Zagreba brzo. Iako, sad kako stoji situacija s željezničkim prijevozom, to baš nije tako. Bilo bi dobro da ima neki vlak s kojim bismo mogli otići na koncert i vratiti se kasno u noći u Koprivnicu – ističe Vedran, a Maida dodaje kako joj u Koprivnici fali nekakav dobar kafić za nepušače u kojem se može crtati ili čitati uz finu kavu ili čaj.
Kad su svojim prijateljima rekli da sele u Koprivnicu, svi su zapravo imali slične komentare – “Pa vi uistinu budete napravili ono o čemu mi samo razmišljamo”.
