U tjednu kada Radio Drava ulazi u 30. godišnjicu emitiranja, odlučili smo se prisjetiti nekih prepoznatljivih imena.
Osnivač radija i glavna pokretačka snaga Radio Drave u turbulentno vrijeme 90-ih bio je Vlado Bojanović Bojka. U razgovoru nam je otkrio i kako je došlo do pokretanja radija.
– Ideja se rodila kada sam svojevremeno pomagao na RKC-u i došao sam slučajno u posjed odašiljača. Sjećam se da sam hodao Ulicom Matije Gupca i u jednoj ruci nosio odašiljač, a u drugoj CD player. Sve skupa sam instalirao kod sebe na balkonu i počeo puštati glazbu. U to vrijeme dnevni boravak mi je bio caffe bar Life, a oni su šparali s mjuzom. Rekao sam im da prebace na 107,5MHz i u roku par dana pola grada slušalo je ono kaj smo emitirali s mog balkona. Nakon toga mi je sinula ideja da bih mogao taj radio napraviti na legalan način. Skupio sam svoje dečke, a među njima ističem Miljenka Eka Sinjerija koji je lemio i popravljao odašiljače te pokojnog Davora Bardeka koji nam je dao dio opreme, a kasnije postao i suvlasnik radija – rekao je Bojka.
Iako su povijest radija obilježili nekadašnji protesti pa čak i požar u kojem je sve izgorjelo, navodi kako mu je jedna stvar tada ostala u jako dobrom sjećanju.
– Meni je najveći doživljaj bio kad sam s ekipom postavljao odašiljače. Za vrijeme prosvjeda zaplijenili su nam opremu, međutim nisu oni nama mogli toliko brzo plijeniti odašiljače koliko smo ih mi mogli brzo lemiti – kazao je.
Bojka nam je otkrio i provjerenu recepturu za uspješnog radijskog voditelja.
– Treba biti provokativan i mora biti specifičan. Isto kao i kod glazbe, koji pjevači prolaze? Oni koji imaju specifičan vokal, a ne oni koji su kopija. Isto je i s radijskim voditeljima, moraš biti svoj – zaključio je Bojka.
I Vladimir Bunić osoba je koja je obilježila Radio Dravu. Na samom početku našeg razgovora zaimalo nas je nedostaje li mu radio.
– I da i ne! Ne iz razloga što slušam radio, a da zato jer ne radim na radiju! – rekao je.
Pitali smo ga i kakav je osjećaj bio raditi na radiju.
– Neću spominjati godine da ljudi ne misle da imaju posla s dinosaurusom. Kad kreneš raditi na radiju kao tinejdžer, možeš mislit kakav je to feeling. Obilježi te do kraja života! Svi te znaju i to je za klinca od 18 godina čudo – kazao je.
Napomenuo je i da su mu kolektivni izleti u Budimpeštu i Beč ostali u lijepom sjećanju.
Svojih početaka prisjetio se i Antonio Velimir Balog.
– Vlado Bojanović je skupio nas par entuzijasta koji smo bili specijalisti svatko u svom području djelovanja. On je znao da sam ja prije rata radio na nekoliko radija i dobro poznavao lokalne prilike. Svatko od nas je bio one man DJ i uređivao svoj dio programa. Iz dana u dan funkcionirali smo sve bolje i bolje te nam se puno ekipe pridružilo tijekom godina – naglasio je.
Prisjetio se i jedne anegdote koja mu se jako dobro urezala u sjećanje.
– Dok sam vodio svoj dio programa u jutarnjim satima, u terminu nagradne igre kada su se javljali slušatelji, javio mi se i pajdaš kako bi me obavijestio da mi se aljaška malamutica, polarni pas kupa u fontani jer joj je bilo vruće, a cijela grupa vrtićaraca je vrištala oko fontane dok se pas kupao pa sam morao otići usred smjene spašavati situaciju – naglasio je.
Jedan od radijskih prvoboraca u 90-im godinama bio je i Hrvoje Ružić.
– Bile su to neke lude godine. Pokušali smo svoje emocije prenijeti slušateljima, pokušali smo ih educirati iako je bilo slučajeva dok su oni educirali nas. Bili smo svojevrsni pioniri novih komunikacijskih vještina te smo bili jako povezani sa svojim slušateljima, a naši radijski spotovi i jingleovi koje smo tada snimali bili su prepoznatljivi i po tome smo bili poznati diljem Hrvatske. Uživali smo u tom poslu iako ga nismo smatrali poslom nego čistom zabavom i drago nam je da smo pokrenuli ovu priču koja traje uspješno već 30 godina – objasnio je.
Hrvoje Tisaj također je bio dio ekipe Radio Drave.
– Moj prvi susret sa DJ-ingom je bio još u osnovnoj školi. Kasnije sam ušao u jednu ekipu koja se bavila DJ-ingom. Bilo je jako teško doći do nove glazbe, ali sam pratio trendove u glazbi jer sam svirao po diskotekama. Moram spomenuti još jednog entuzijasta tada, a to je Hrvoje Ružić s kojim sam se družio i koji je u to vrijeme imao ozbiljnu fonoteku. Osnivač radija, veliki entuzijast Bojka, tada je pokrenuo radio i doslovno spavao u studiju, a mi smo mu znali uletavati na nekoliko sati da čovjek odmori. Počeli smo puštati stranu i novu glazbu i to je ljudima bilo nešto totalno drugačije od svega – pojasnio je.
Tisaj je dodao kako je radio, unatoč svim nedaćama koje su zadesile radio u prvim godinama emitiranja, spasilo upravo zajedništvo.
– Bili smo veliki entuzijasti unatoč tome što možda nije izgledalo da će radio opstati, ali spasila ga je velika ljubav i požrtvovnost svih nas – zaključio je.
Da je rad na radiju pravi životni izazov priznaje i nekadašnji radijski voditelj Renato Glavak.
– Život na Radio Dravi uvijek je bio izazov, uvijek se nešto novo događalo. Iako smo imali različita raspoloženja svaki dan, uvijek smo se prilagođavali jedni drugima – prisjetio se.
Naravno, nije moglo proći bez smiješnih situacija i spački kolega.
– Radili smo sve i svašta, a kad nam je bilo dosadno radili smo spačke kolegama. Jednom mladom kolegi koji je tek došao na radio i koji je u pripremi za emitiranje imao spremna dva mini diska poskrivečki smo daljinskim upravljačem puštali pjesme mimo njegove kontrole. Bio je u panici i nije znao kaj se događa, a mi smo umirali od smijeha – zaključio je.
Tekst pripremio Bojan Horvat.
