Koprivničance Dominika Nikšića i Alena Majstorovića povezala je ljubav prema motociklizmu i utrkama, a iz svega se rodilo jako lijepo prijateljstvo i druženje.
Dominik se motociklizmom bavi već 20 godina, dok je Alen u svemu 12 godina. Njihovo prijateljstvo počelo je upravo na stazi, a sada su timski kolege u sklopu Niki racing teama.
– Moji počeci su bili davno, odnosno 2001. godine, kad sam s ekipom iz Zagreba počeo voziti kružne utrke. Drag utrke su me nekako više privukle jer u kružnim utrkama možete imati dobar motor i biti loš vozač, a bit ćete negdje u sredini. Možete imati i loš motor i biti dobar vozač, a opet ćete biti u sredini. Kad sam probao drag prvi put na utrci u Koprivnici mislio sam “Nisam nikad probao, mogao bih” i tog dana sam shvatio da u toj disciplini mora postojati sklad između vozača i stroja kako bi sve bilo savršeno. Vozimo osam ili devet sekundi, ali u tom vremenu nemate niti stotinku za pogrešku. To je bilo nešto što sam tražio cijeli život pa sam se upravo zato i opredijelio za drag disciplinu. Uz to i konstruktor sam svojih motora pa je tu puno razmišljanja i šarafljenja da napravite vlastiti stroj – priča nam Dominik.
Alen je u motociklizam ušao spontano, a pogurao ga je i kolega.
– Od malena vozim motore, a kao i Dominik probao sam i kružne utrke. No, uvijek me bilo strah padova ili da ne razbijem motor i sebe. Na nagovor kolege probao sam voziti ubrzanja i puno je sigurnije, manje je financijski zahtjevno od kružnih utrka pa me to i privuklo. Inače, Dominik i ja smo nekad živjeli kilometar jedan od drugog i čak smo se sretali, no nismo se tako povezali, već su nas spojili motori i utrke – govori nam Alen.
Naime, moto utrke ubrzanja vrlo su zahtjevne pa je tako riječ o sportu koji iziskuje stalna ulaganja koja bi u konačnici omogućila i najbolje rezultate.
– Kako biste bili u vrhu prvenstveno je važno pripremiti motor, a koristimo i posebno gorivo koje dolazi iz Amerike, tu su i posebne gume, sama elektronika se na motoru mijenja i motor se mapira na posebno gorivo. Već te pripreme iznose jako puno, a tu je onda i putovanje na utrku, noćenje, jelo i piće. Sve to financiramo isključivo iz ljubavi prema ovom sportu – ističe Alen.
Dominik dodaje kako je osim financijskih ulaganja važno utrošiti i vrijeme te steći iskustvo.
– Mladim vozačima koji ulaze u ovu disciplinu kažem da nije lako doći do postolja, a u svakom sportu potrebno je boriti se. Ne može netko tko kupi motor za 20.000 eura očekivati da će biti prvi, tu su godine treninga i puno potrošenih guma da bi se došlo do nekog ritma i postolja – pojašnjava.
Do sada su ostvarili zapanjujuće rezultate, a određeni su zauzeli posebno mjesto u njihovom srcu.
– Najdraži postignut rezultat ostvario sam 2014. godine kad sam prvi put postao državni prvak. Još bih istaknuo i 2019. godinu kad sam u Osijeku srušio europski rekord i za to sam baš posebno napravio motor i išao sam na rušenje tog vremena, što sam u konačnici i uspio. To su dvije situacije koje će mi uvijek ostati u pamćenju – prisjeća se Dominik.
Alen je također u 12 godina bavljenja ovim sportom prikupio pozamašan broj nagrada i pehara.
– Prvi put smo obojica postali prvaci 2014. godine kad se tek počelo voziti u sklopu Hrvatskog motociklističkog saveza pa je za nas to bio velik uspjeh – da svaki u svojoj klasi odmah postanemo prvaci. Izdvojio bih još i prošlu godinu kad sam četiri puta bio prvak na utrci u Slavonskom Brodu, posebno mi je to drago – kazao je.
Obojica smatraju kako će ova godina biti posebna jer imaju priliku osvojiti zlatnu kacigu.
– Napravili smo takvu strategiju da idemo na zlatnu kacigu. Meni je peti naslov državnog prvaka, a Alenu treći uzastopni. Napadamo s četiri motora, morat će biti jedan naslov. Iskreno, ako osvojim zlatnu kacigu povlačim se sa scene, a mislim da će se i Alen povući. Imamo neke nove vozače i ušli su neki novi dečki koji bi pošli našim stopama – naglašava Dominik.
Također, smatraju kako se u Koprivnici motociklizmu ne posvećuje dovoljno pažnje, iako kažu kako ovdje ima najviše prvaka.
– Koprivnica je najjači motociklistički grad u Hrvatskoj. Boli nas to jer se za neke druge sportove dijele uistinu velike potpore i sve je više popraćeno, tako da je sve to tužna priča. Vozimo i za tuđe klubove jer nemamo svoj u Koprivnici pa je tako Alen u Međimurju, dok sam ja u Slavoniji. Imali smo plan početi voziti za jedan koprivnički klub, međutim nije došlo do dogovora – objasnio je Dominik i kazao kako unatoč svemu oni i dalje prenose ime Koprivnice na natjecanjima.
Alen je zaključno istaknuo kako je za postignuti uspjeh velikim dijelom zaslužna i potpora te razumijevanje obitelji, s čim se Dominik složio. No, kad je riječ o budućnosti u motociklizmu, Dominik se vidi s druge strane “linije”.
– Meni je želja da se pojavi neki vozač kojeg bi pratio po utrkama, ali bez opterećenja. Mi dok vozimo veliko je opterećenje jer i šarafimo i vozimo, ali drugačije je dok se umirovite i gledate utrku iz publike. Želim se povući u drugu liniju i biti oslonac dečkima sa savjetima i svojim iskustvom – zaključio je.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
