Da život umirovljenika može biti sve samo ne dosadan i težak, dokazala nam je Marija Čižmek iz Koprivnice.
Ova vesela koprivnička umirovljenica po struci je grafičarka, a već 15 godina je u mirovini. Unatoč tomu, vrlo je aktivna i svestrana.
– Kao i da nisam u mirovini jer sam aktivna u različitim djelatnostima pa sam tako članica Gradskog društva Crvenog križa Koprivnica, Društva Naša djeca Koprivnica te Mješovitog pjevačkog zbora umirovljenika. Znate, jako volim pjevati pa me onda taj aplauz malo i podigne. Članica sam i Mjesnog odbora Taraščice te u Dječjem vrtiću Tratinčica čitam priče, a idem i u škole čitati – govori nam.
Napomenula nam je i kako je vrlo ponosna na svoje sudjelovanje u radu Mjesnog odbora Taraščice pa tako ističe i da su cijelu naknadu koju su primili od Grada Koprivnice, a riječ je o 1.200 eura, poklonili Centru za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju Podravsko sunce.
Uz sve čime se bavi, ova umirovljenica ipak uspijeva pronaći i vrijeme za sebe te za rad na sebi.
– U svoje slobodno vrijeme trudim se vježbati, puno čitam, a pratim i rad medija te gdje se što zbiva. Naime, jako me zanima civilno društvo, ne toliko politika. Ono što me rastužuje jest da se ljudi baš ne uključuju, imuni su na sve i samo znaju kritizirati. Dok trebaju dati svoj doprinos, onda ih nema. Puno je i umirovljenika koji samo prigovaraju, a svoje vrijeme korisno bi mogli iskoristiti tako da se uključe u rad neke udruge – navodi.
Iako se često govori o tome kako je život umirovljenika vrlo težak, Čižmek nije takvog mišljenja.
– Nije istina da je život umirovljenika težak, nikad nam nije bilo ljepše nego u mirovini. Mirovinska primanja dolaze svaki mjesec, a bez obzira na to kolika su, sigurna su. Treba gledati na ljepšu stranu života jer je život lijep, samo ga treba znati iskoristiti na pametan način. Sve ovisi o tome tko je kakav čovjek. Možete vi nešto organizirati, ali neki se jednostavno ne žele uključiti. Ako se nešto i organizira dođe samo par ljudi. Umirovljeničke karte za kino i kazalište su recimo jeftinije pa zašto onda ne otići. Prilika je uistinu puno, ali sve se samo kritizira – priča nam.
Za sebe nam je kazala kako je vrlo vesela osoba te da su godine samo broj, a za mlade ima samo riječi hvale.
– Zaista nemam loših iskustava niti s djecom vrtićke dobi, a niti sa srednjoškolcima. Nedavno sam bila na darivanju krvi u koprivničkoj Gimnaziji Fran Galović i čak su prisutni doktori bili oduševljeni našim mladima, na to sam jako ponosna. Kultura djece je predivna, a mi stariji to kao da nećemo prihvatiti, već ih samo kritiziramo. Ne moramo ih uvijek kritizirati, već im trebamo dati priliku da se oni sami iskažu i onda ih možemo malo usmjeriti. Od kritiziranja nemamo ništa, a i to su sve predivni mladi ljudi. Ne treba u isti koš stavljati one koji trgaju klupe jer ima predivne djece i svaka čast njihovim roditeljima – govori.
U istom tonu poručila je mladim ljudima da se bore, jer kako kaže, bez toga nema ničega.
– Koristite svoj život na najljepši mogući način, učite, vladajte se kulturno, volite sebe kako biste mogli voljeti i druge. Mladima poručujem da se kulturno bore, ne progresivno ili revolucionarno, nego na svoj način koji je zakonom dozvoljen – ističe.
Za kraj nas je zanimalo je li ona zadovoljna svojim umirovljeničkim životom.
– Jako sam zadovoljna, volim ljude i društvo. Najviše volim one ljude koji šire dobru energiju, a klonim se onih koji nisu takvi – zaključila je Čižmek.
